Da li se isplati vratiti na salaš nakon sedam godina u inostranstvu

Da li se isplati vratiti na salaš nakon sedam godina u inostranstvu

Većina naših ljudi gleda zapad kao jedini izlaz iz agrarne krize koja traje decenijama. Svetozar Samardžić je uradio suprotno i vratio se na Pejićeve salaše kada je mogao da ostane tamo.

Agro Urednik 4 min čitanja 1 pregleda

Većina naših ljudi gleda zapad kao jedini izlaz iz agrarne krize koja traje decenijama. Svetozar Samardžić je uradio suprotno i vratio se na Pejićeve salaše kada je mogao da ostane tamo. Njegova odluka nije beg od realnosti već suočavanje sa njom uz pomoć stečenog znanja. Ovo nije priča o romantici sela već o hladnoj kalkulaciji i profesionalnom menadžmentu.

\n\n

Kontekst povratka na porodično imanje

\n\n

Poljoprivreda Srbije decenijama gubi najbolje kadrove koji odlaze u gradove ili preko granice tražeći sigurnost. Statistike su nemilosrdne i pokazuju stalni odliv mladih sa ruralnih područja ka urbanim centrima. Pejićevi salaši predstavljaju specifičan mikrokozmos gde se tradicija sudara sa modernom tehnologijom svakodnevno. Svetozar je stekao akademsko znanje daleko od kuće pre nego što je doneo tešku odluku o povratku. Njegovo iskustvo u stranoj kompaniji donelo je disciplinu koja često nedostaje mnogim domaćim gazdinstvima. Pitanje isplativosti ostaje glavni izazov za svakog proizvođača u današnjim ekonomskim uslovima.

\n\n

Detalji jedne ozbiljne proizvodne priče

\n\n

Odluka da napusti stabilnu poziciju rukovodioca proizvodnje nije doneta preko noći ni bez razmišljanja. Paralelno sa radom u firmi Al Rawafed, vredno je radio na porodičnom imanju u slobodno vreme. Taj dualni angažman zahteva ogromnu energiju i gvozdenu organizaciju vremena tokom cele godine. Na kraju je prevagnula želja da se stečeno znanje primeni na sopstvenoj zemlji i u svojoj državi.

\n\n

Tema njegovog gostovanja u AgroCast podkastu zakazanog za 21. septembar 2026. godine vrti se oko tog prelomnog trenutka. U epizodi će biti reči o početku i izazovima koji vrebaju na svakom koraku puta. Nije sve u setvi i berbi već i u plasmanu robe i dogovoru sa otkupljivačima. Postoje problemi sa cenom inputa i nepredvidivim vremenskim prilikama koje menjaju planove. Svetozar nosi titulu koja obavezuje i koja je istaknuta u najavi ovog gostovanja.

\n\n
\n

Vodio sam najveću proizvodnju krompira na Balkanu — Svetozar Samardžić, povrtar

\n
\n\n

Ova izjava nije samo marketing već pokazatelj obima posla kojim se bavio pre povratka kući. Sada to iskustvo prenosi na svoju parcelu uz podršku velikih igrača u agraru. Partneri AgroCasta pokazuju ko sve stoji iza širenja znanja u ovom sektoru privrede. Galenika Fitofarmacija je tu kao najveći domaći proizvođač sredstava za zaštitu bilja od bolesti.

\n\n

Tu je i STIHL kao najprodavaniji svetski brend motornih testera na našem tržištu. Agropanonka dovlači tešku mehanizaciju kroz uvoz Belarus i Mahindra traktora za naše njive. Biofor System donosi inovacije u mikrobiologiji što je trend koji uzima maha u očuvanju zemljišta. Livona doo. se bavi preciznom poljoprivredom i GIS tehnologijama za modernog ratara i povrtara. Plattner doo. obezbeđuje maziva potrebna za rad mašina u najtežim uslovima eksploatacije. Ovaj spisak sponzora nije slučajan već pokazuje da se oko znanja okuplja cela industrija.

\n\n

Analiza stanja u domaćem povrtarstvu

\n\n

Šta nam govori Svetozarov primer za širu sliku poljoprivrede Srbije danas i u budućnosti. Pre svega da obrazovanje nije bacanje vremena ako se pravilno upotrebi na terenu. Mnogi naši proizvođači rade po navici preuzetoj od dedova što je često dobro ali nije dovoljno. Potrebno je znati zašto se nešto radi a ne samo kako se to radi tradicionalno. Kada se neko sa master diplomom iz inostranstva vrati na salaš to menja dinamiku rada.

\n\n

On ne gleda na krompir samo kao na robu već kao na proizvodni proces koji mora biti profitabilan. Pitanje isplativosti proizvodnje povrća danas je ključno za opstanak malih gazdinstava. Troškovi goriva i đubriva su porasli dok cene na kvantlama variraju iz dana u dan. Samo oni koji imaju jasnu kalkulaciju i kontrolu procesa mogu opstati na tržištu. Svetozarov prelazak iz korporativnog sektora u porodični biznis pokazuje da se znanje može unovčiti.

\n\n

Prisustvo kompanija poput Livone i Biofor Systema signalizira pomeranje ka preciznoj i održivoj poljoprivredi. Više se ne oslanjamo samo na snagu ruke i starog traktora u štali. Podaci i geodezija postaju svakodnevica za svakog ozbiljnog proizvođača povrća. To je put kojim mora ići srpski agrar ako želi da bude konkurentan na tržištu Evrope. Bez toga ostaćemo samo izvoznici sirovine niske vrednosti za tuđe potrebe.

\n\n

Zaključak urednika

\n\n

Na kraju dana priče poput Svetozarove su potrebne kao dokaz da ima nade za naše selo. Nije sve izgubljeno niti je svaki odlazak u inostranstvo konačan za naše ljude. Znanje se može vratiti kući i napraviti razliku u prinosima i profitu. Ipak nemojmo se zavaravati da je put lak jer zahteva odricanje i rizik. Kada neko ko je vodio najveću proizvodnju na Balkanu odluči da ostane ovde to nešto znači. To znači da u našoj zemlji još uvek ima mesta za one koji znaju svoj posao.

\n\n
\n\n

Izvor: Poljoprivredne Novosti, 21. septembar 2026.

💬 0 komentara