Tehnička vlada kao izgovor za kašnjenje subvencija: Galetin kaže — obaveze države ne čekaju promenu vlasti

Tehnička vlada kao izgovor za kašnjenje subvencija: Galetin kaže — obaveze države ne čekaju promenu vlasti

Poljoprivrednici u Srbiji već nedeljama gledaju u prazne račune i čekaju drugi deo subvencija za biljnu proizvodnju. A ministarstvo, kako sve izgleda, nema nameru da taj novac pošalje dok se ne konstituiše nova vlast.

Agro Urednik 6 min čitanja 91 pregleda

Poljoprivrednici u Srbiji već nedeljama gledaju u prazne račune i čekaju drugi deo subvencija za biljnu proizvodnju. A ministarstvo, kako sve izgleda, nema nameru da taj novac pošalje dok se ne konstituiše nova vlast. Agroekonomski analitičar Žarko Galetin u razgovoru za RTS nije ostavio prostora za diplomatsko čitanje situacije — po njemu, tehnički mandat vlade nije pravni vakuum i ne sme biti izgovor za neispunjene budžetske obaveze prema ljudima koji hranu proizvode na terenu.

Četrnaest godina iste opcije i sada — tehnički mandat

Podsećanje je kratko i bolno. Poslednjih četrnaest godina Srbija je imala vlade iz iste političke opcije, i sada, prvi put u tom periodu, imamo tehničku vladu — i prvi put se kao razlog za zakašnjenje isplate subvencija navodi upravo taj status. Galetin ne negira da je država i ranije kasnila sa ispunjavanjem obaveza u rokovima koje je sama predvidela, ali naglašava da tadašnje i sadašnje okolnosti nisu iste. I da razlika nije u korist sadašnje vlasti.

Prethodna kašnjenja su bila birokratske ili administrativne prirode — papiri, procedure, ko zna šta sve ne. Ovo sada, po Galetinovom čitanju, nosi politički prizvuk. I to je ono što ga čini drugačijim. Jer kada kašnjenje postane politička karta, onda poljoprivrednik nije samo žrtva birokratije — on postaje pregovarački čip na stolu koji ne vidi ni ko pregovara ni o čemu.

Šta Galetin zapravo kaže

Suština njegovog argumenta je pravno-ustavna i zvuči jednostavno, ali u našem kontekstu deluje skoro subverzivno. U sistemima moderne demokratije ne postoji mehanizam koji stvara pravni vakuum kada je vlada u tehničkom mandatu. Tehnička vlada je i dalje vlada sa punim ovlašćenjima i odgovornostima najvišeg izvršnog tela u državi. To znači da ministar poljoprivrede, bilo u punom ili tehničkom mandatu, ima istu obavezu da izvrši budžet koji je Skupština usvojila.

„Razlog koji sada ministar navodi, a to je da nema pun legitimitet, zbog toga što je ovo sada tehnička vlada, mislim da nije dobar izgovor. Ni u jednoj državi moderne demokratije, ne postoji sistem koji će napraviti pravni vakuum da država ne može da funkcioniše kada je vlada u tehničkom mandatu. To je i dalje vlada sa svojim punim ovlašćenjima i odgovornostima koje nosi najviše izvršno telo u državi. Ovo sada ima politički prizvuk, a što je najgore, to će osetiti naši poljoprivrednici, jer su sredstva koja su im obećana iz budžeta planirali u svojim finansijskim agendama" — Žarko Galetin, agroekonomski analitičar, u izjavi za RTS

Ovde treba stati na trenutak i razmisliti šta znači „planirali u svojim finansijskim agendama". Poljoprivrednik ne čeka subvenciju kao poklon — on je uračunava u troškovnu strukturu proizvodnje. Gorivo, đubrivo, sredstva za zaštitu, semenski materijal, servis mašina — sve se plaća unapred ili u toku sezone, a subvencija je mehanizam koji treba da pokrije deo tih troškova i omogući da se krug proizvodnje zatvori bez ulaska u dug.

Kada ta subvencija izostane, poljoprivrednik ne staje. On se zadužuje. Ili troši rezerve koje su već tanke. Ili odlaže investicije. Ili, u najgorem slučaju, smanjuje obim proizvodnje sledeće sezone. Svaka od tih opcija vodi u isti rezultat — slabiju proizvodnju i veću nesigurnost.

Loši prinosi i pitanje zanavljanja

Galetin pominje još jednu dimenziju koja ovu situaciju čini težom od običnog kašnjenja. Poslednjih godina su prinosi bili loši — suše, nepovoljni vremenski uslovi, klimatski ekstremi — i mnogi proizvođači su već u problemima pre nego što su uopšte počeli da čekaju subvencije. U takvoj situaciji nije u pitanju samo pitanje investicija, već pitanje zanavljanja same proizvodnje. Drugim rečima, neki proizvođači se pitaju kako da započnu sledeću sezonu, a ne kako da kupe novi traktor.

„Ovo sada je utoliko više, jer izostaje i podrška države koja je obećana u vreme kada je trebalo da se sprovede. U genu našeg poljoprivrednog proizvođača je da on neće da ostavi zemlju u parlogu i neobrađenu, ali je pitanje koliko i na čemu sve mora da štedi" — Žarko Galetin, agroekonomski analitičar, u izjavi za RTS

To „koliko i na čemu mora da štedi" je ključna rečenica. Jer štednja u poljoprivredi ne znači manje kafe u kući — znači manje đubriva po hektaru, jeftinije i manje efikasno sredstvo za zaštitu, preskakanje agrotehničke mere koja bi donela bolji prinos. Svaka štednja na ulazu znači gubitak na izlazu. I to je trošak koji se ne vraća.

Država nije vlast, vlast nije država

Treći stub Galetinovog argumenta je možda i najvažniji za dugoročno razumevanje odnosa između poljoprivrede i države u Srbiji. Vlasti se smenjuju, ali obaveze koje vlast ostavi za sobom su obaveze države. Budžet je usvojen, novac je obećan, i nijedna smena vlasti ne poništava taj ugovor između države i njenih proizvođača.

„Mi moramo da razlikujemo državu od vlasti. Vlasti se smenjuju, a sve obaveze koje ostaju posle vlasti su obaveze države. Problem je što je vlast odavno izgubila poverenje kod naših poljoprivrednika i proizvođači sada sa mnogo skepse primaju sve ono što država predloži i u sve sumnjaju. Nadam se da će nova vlast steći poverenje poljoprivrednih proizvođača i da će to biti u duhu zajedničkih interesa" — Žarko Galetin, agroekonomski analitičar, u izjavi za RTS

Ovde Galetin dodiruje živac koji u srpskoj poljoprivredi pulsira već godinama. Poverenje nije administrativna kategorija — ono se gradi ispunjavanjem obaveza u roku i doslednošću. Svako kašnjenje, svaki izgovor, svaka promena pravila usred igre jeste udar na to poverenje. I kada se akumulira dovoljno takvih udara, rezultat nije ljutnja — rezultat je skepsa koja postaje trajna.

Poljoprivrednik koji ne veruje državi neće prestati da proizvodi, ali će prestati da računa na državu. A kada prestane da računa na nju, svaka mera podrške postaje sumnjiva, svaki program sumnjiv, i svaka najava novog registra ili nove šeme biva dočekana sa pitanjem — hoće li i ovo biti kao i sve prethodno.

Šta ovo znači na terenu

Ovo nije samo priča o jednoj isplati koja kasni. Ovo je priča o obrascu koji se ponavlja deceniju i po. Država u Srbiji ima dug i dobro dokumentovan istorijat kašnjenja sa isplatama poljoprivrednicima — od subvencija, preko premija, do otkupnih cena koje se najavljuju a zatim usklađuju nadole. Svaki takav trenutak ostavlja trag u finansijskoj konstrukciji gazdinstva. A kada se ti trenuci nanižu, onda poljoprivrednik ne meri štetu u jednom kašnjenju — on je meri u kumulativu nedostataka koji su ga doveli do ivice.

Galetinova poruka je jasna: sve što je poljoprivrednicima zakinuto u ovom trenutku mora biti isplaćeno, jer je to obaveza države, a ne dar vlasti. Nema tehničkog mandata koji poništava budžetsku obavezu. Nema političkog prelaza koji briše potpis na ugovoru sa proizvođačem.

Nova vlast, kada se konstituiše, neće naslediti prazan sto — naslediće dug prema ljudima koji obrađuju zemlju. Pitanje je samo da li će taj dug priznati odmah, ili će ga pretvoriti u još jednu rundu čekanja. A poljoprivrednici u Srbiji već znaju koliko košta čekanje — meri se u hektarima neobrade, u tonama izgubljenog prinosa i u gazdinstvima koja zatvaraju vrata. Ko god sedne u tu ministarsku stolicu, treba da zna: poverenje se ne vraća obećanjima, već isplatama na vreme.


Izvor: AgroFin, 12. novembar 2026.

💬 0 komentara