Voće probilo milijardu evra izvoza, žitarice gube dah: Srbija menja agrarni identitet

Voće probilo milijardu evra izvoza, žitarice gube dah: Srbija menja agrarni identitet

Kada sam prvi put video ove brojke, pomislio sam da je neko pogrešio u kucanju. Voće i povrće iz Srbije su za devet meseci ove godine na stranim tržištima dostigli vrednost od milijardu evra — cifru koju smo do juče pripisivali isključivo žitaricama kao kruni našeg agrarnog izvoza.

Agro Urednik 5 min čitanja 90 pregleda

Kada sam prvi put video ove brojke, pomislio sam da je neko pogrešio u kucanju. Voće i povrće iz Srbije su za devet meseci ove godine na stranim tržištima dostigli vrednost od milijardu evra — cifru koju smo do juče pripisivali isključivo žitaricama kao kruni našeg agrarnog izvoza. A onda sam pogledao podatke za žitarice i shvatio da se ispred mojih očiju menja nešto što smo godinama smatrali nepromenljivim.

Priča koju prepričavamo na pogrešan način

Republički zavod za statistiku je objavio podatke za period od januara do kraja septembra, i oni pokazuju dva potpuno suprotna trenda koji se dešavaju istovremeno — u istoj zemlji, u istom sektoru, na istom tržištu. Srpska poljoprivreda nije više jedan organizam koji raste ili pada kao celina. To je organizam sa bar dva srca koja kucaju u različitom ritmu.

Godinama ponavljamo istu priču — žitarice kao lokomotiva, sve ostalo kao vagoni. Ta priča je služila političarima da objašnjavaju subvencije, bankarima da odobravaju kredite, i nama novinarima da pišemo naslove. Problem je u tome što stvarnost više ne prati taj scenario.

Voće i povrće: brojka koja menja percepciju

Izvoz voća i povrća je dostigao milijardu evra. Prošle godine u istom periodu ta brojka je iznosila 840 miliona evra. Razlika od približno sto šezdeset miliona evra nije marginalija koju možete da otpišete na povoljne vremenske prilike ili jednu dobru sezonu. To je rast koji u realnom životu znači nove plantaže, nove hladnjače, nova radna mesta u ambalaži i logistici.

Srbija je u trgovini voćem i povrćem ostvarila suficit od oko 316 miliona evra. Godinu dana ranije taj saldo je iznosio 177 miliona. Pozitivna razlika je skoro udvostručena — uvećana za oko 139 miliona evra. Ovo nije rezultat jedne dobre jeseni. Iza tih brojki stoje investicije u sorte, tehnologiju navodnjavanja, sisteme za kontrolu kvaliteta, sertifikacije GlobalGAP i slične standarde bez kojih ne ulazite na ozbiljna tržišta.

Suficit od 316 miliona evra u trgovini voćem i povrćem znači da Srbija ne samo da izvozi više nego što uvozi, nego je taj višak toliko veliki da postaje strateški važan za poljoprivrednu bilansnu sliku zemlje.

Taj rad se desio u tišini, bez pompe, na plantažama od Subotice do Vranja. Dok smo mi debatovali o subvencijama po hektaru za kukuruz, voćari su gradili sisteme za navodnjavanje, ulagali u sadni materijal i tražili kupce na tržištima gde se plaća kvalitet, a ne količina. I sada, kada su brojke tu, svi vide rezultat.

Žitarice padaju, uvoz raste — signal koji ne sme da se ignoriše

Izvoz žitarica i proizvoda od žitaricaa u prvih devet meseci ove godine iznosio je 574 miliona evra. To je pad od 11,4 odsto u odnosu na isti period prethodne godine. Istovremeno, uvoz iste kategorije je skočio za 9,6 odsto i dostigao 253 miliona evra.

Ako saberete te dve brojke, dobijete sliku sektora koji se sužava na izvoznoj strani, a širi na uvoznoj. To je matematički problem koji ne može da se reši pozivima na patriotizam ili tvrdnjama da je poljoprivreda naš strateški grana.

Pad izvoza žitarica nije apstraktan podatak na papiru iz Republičkog zavoda za statistiku. To je manje novca u džepovima proizvođača u Vojvodini, manje para u lokalnim opštinama koje žive od ratarstva, manje prihoda za mlinove i silose koji rade sa tom sirovinom. A rast uvoza je otvorena rana koja govori da nešto u lancu snabdevanja domaćim žitaricama nije kako treba.

Kada izvoz pada a uvoz raste u istoj kategoriji, to nije oscilacija — to je strukturni pomak koji traži ozbiljnu analizu uzroka, a ne tumačenje simptoma.

Bilo da je problem u prinosima, u otkupnim cenama, u logistici ili u tome da su strani kupci našli jeftinije dobavljače negde drugde — činjenica je da Srbija uvozi više žitarica nego prošle godine, a izvozi manje. Ovo nije trenutna oscilacija koja se može otpisati na vremenske prilike.

Šta ovo znači za čoveka na terenu

Poljoprivrednik koji čita ove brojke mora da postavi sebi jedno pitanje — gde se moje gazdinstvo nalazi u ovoj podeli. Ako ste u voćarstvu ili povrtarstvu, tržište vam daje signal da se širite, da investirate, da tražite nove kupce. Ako ste u ratarstvu, signal je suprotan — tržište vam kaže da su vam prošlogodišnji pristupi doneli manje novca i da morate nešto da promenite.

Problem je u tome što promena u ratarstvu ne može da se desi preko noći. Ne možete od kukuruza preći na maline u jednoj sezoni. Ne možete izgraditi hladnjaču ili investirati u sistem za navodnjavanje od sto hiljada evra bez kreditne podrške i dugoročnog planiranja. Ratarstvo je, po svojoj prirodi, spora grana — i to je njen dar i njena kletva istovremeno.

Voće i povrće su brži, fleksibilniji, brže reaguju na signale tržišta. Ali i tu ima svojih rizika — od vremenskih ekstrema do fluktuacija cena na svetskom tržištu. Ipak, podaci RZS-a nedvosmisleno pokazuju da je u ovoj godini, u ovih devet meseci, rizik bio isplativ.

Agrarna politika Srbije decenijama tretira žitarice kao sveti gral, a voće i povrće kao dodatak. Podaci Republičkog zavoda za statistiku za prvih devet meseci ove godine kažu da je vreme da se ta hijerarhija preispita. Milijarda evra od voća i povrća nije slučajnost — to je poruka da se srpska poljoprivreda menja, bilo mi to priznali ili ne.


Izvor: AgroFin, 12. novembar 2026.

💬 0 komentara