Budimpešta je otvorila vrata koja srpska poljoprivreda drži zatvorena: O čemu se zaista raspravljalo na prvoj konferenciji o pravima životinja

Budimpešta je otvorila vrata koja srpska poljoprivreda drži zatvorena: O čemu se zaista raspravljalo na prvoj konferenciji o pravima životinja

Kada se u nedavnoj budimpeštanskoj konferencijskoj sali našla Tamara Jevtović, predstavnica srpske Vege zajednice, malo ko u srpskom agrarnom sektoru je to registrovao. A trebalo je.

Agro Urednik 6 min čitanja 72 pregleda

Kada se u nedavnoj budimpeštanskoj konferencijskoj sali našla Tamara Jevtović, predstavnica srpske Vege zajednice, malo ko u srpskom agrarnom sektoru je to registrovao. A trebalo je. Ta sala je bila mesto na kome je po prvi put u centralnoj Evropi održana konferencija posvećena pravima životinja pod nazivom „Briga ili vlast?", a Srbija je, kroz glas jedne male neprofitne organizacije osnovane tek 2019. godine, ušla u razgovor koji će pre ili kasnije stići do svake naše farme.

Zašto Mađarska, a ne Berlin

Pitanje dobrobiti životinja na industrijskim farmama nije više tema koja se vodi na marginama društva. Ulazi u glavni tok evropske politike, i to ne kroz uobičajene kanale. Što je važnije — Mađarska, zemlja koju retko povezujemo sa progresivnim pravima životinja, odlučila je da otvori taj dijalog na najvišem nivou. To što se rasprava vodi u zemlji sa snažnom poljoprivrednom tradicijom, a ne u Berlinu ili Amsterdamu, govori više od hiljadu izveštaja. Teren se pomera.

Konferencija je okupila domaće i međunarodne aktiviste, stručnjake, predstavnike organizacija i javne ličnosti. Tobias Leneart, aktivista i predavač međunarodne organizacije ProVeg International, otvorio je skup. Među govornicima je bio i Feliks Hnat iz austrijske organizacije VEGAN.AT. Okrugli stolovi su okupili ekonomiste, pravnike, predstavnike organizacija i mađarske uticajne osobe. Tema više nije rezervisana za ljude koji nose pamučne majice sa natpisima. Ulazi u prostor gde se donose zakoni i formiraju budžeti.

Raskorak između papira i stvarnosti

Jedna od centralnih tema bila je zaštita životinja na industrijskim farmama i raskorak između zakonskih načela i stvarnih uslova u kojima životinje žive. Organizatori su ukazali na konkretan primer koji vredi razmotriti.

Mađarski Zakon o zaštiti životinja, donet pre gotovo tri decenije, prepoznaje sposobnost životinja da osećaju bol i zadovoljstvo. Ta načela se ne sprovode u dovoljnoj meri u praksi. To je paradoks koji svaki srpski stočar prepoznaje u trenu. Imamo zakone, imamo pravilnike, imamo inspekcije, ali ono što se dešava u stvarnosti — na terenu, u štali, na farmi — često nema nikakve veze sa onim što piše na papiru. Razlika je samo u tome što se u Mađarskoj neko usudio da to kaže naglas, pred ekonomistima i pravnicima.

Tamara Jevtović je na skupu istakla da su farmske životinje među najugroženijim živim bićima, a da je njihova patnja na industrijskim farmama često nevidljiva široj javnosti. Njen stav je jasan i ne zaobilazi suštinu.

„Većina ljudi nije svesna uslova u kojima žive životinje na industrijskim farmama, jer se te farme s razlogom nalaze daleko od očiju javnosti. Uslovi u kojima životinje žive mogu i moraju da se poboljšaju. Vege zajednica upoznaje javnost s tim uslovima kako bismo ih zajedno promenili na bolje i pomogli farmskim životinjama." — Tamara Jevtović, Vege zajednica

Jevtović je dodala da udruženje razvija saradnju sa aktivistima iz regiona i drugih delova sveta, kako bi zajedničkim delovanjem doprineli unapređenju zaštite životinja. To nije samo diplomatska fraza. To je praktična strategija malih organizacija iz malih zemalja koje moraju da umreže svoje resurse ako žele da budu čujne.

Šta je Vege zajednica zapravo uradila do sada

Vege zajednica je neprofitna organizacija iz Srbije, osnovana 2019. godine, koja se zalaže za zaštitu životinja i podizanje svesti o njihovim pravima. Od 2020. godine vodi kampanju „Slomimo kaveze", usmerenu na ukidanje kaveznog uzgoja koka nosilja i podsticanje trgovinskih lanaca da pređu na prodaju jaja iz beskaveznog uzgoja.

Ta kampanja nije beznačajna. U Srbiji se jaja iz kaveznog uzgoja prodaju u ogromnim količinama, a cena jaja iz beskaveznog ili organskog uzgoja je višestruko veća. Potrošačima ne treba samo objašnjavati šta je bolje — treba im dati i ekonomski razlog zašto bi platili više. Kampanja ide na taj problem sa dva fronta: pritisak na trgovinske lance da promene ponudu i edukacija potrošača o tome šta zapravo kupuju.

Udruženje je organizovalo i prvi veliki Marš za životinje u Srbiji, održan 2022. godine. Ove godine učestvovalo je u inicijativama protiv predloženog nacrta Zakona o dobrobiti životinja. To je detalj koji mnogi u agrarnom sektoru nisu registrovali, a koji direktno pogađa njihov rad.

Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu

Evo gde stvar postaje ozbiljna za našeg čitaoca. Nacrt Zakona o dobrobiti životinja u Srbiji je tema koja se tiče svakog stočara, svake farme, svake klavnice i svake mlekare. Kada organizacije poput Vege zajednice učestvuju u inicijativama protiv tog nacrta, to ne znači da su protiv zaštite životinja. To znači da smatraju da predloženi tekst ne štiti ni životinje ni proizvođače na pravi način. I tu je ključna razlika koju agrarna javnost često propušta.

Industrijske farme su realnost srpske poljoprivrede. Naša stočarska proizvodnja se uglavnom odvija u sistemu koji je ekonomski pritisnut sa svih strana — niske otkupne cene mleka i mesa, visoki inputi, nepostojeće subvencije u mnogim segmentima, i sve manje ljudi koji su voljni da se bave ovim poslom. U takvom okruženju, priča o dobrobiti životinja se često dočeka kao luksuz koji ne možemo da priuštimo. Ali to je pogrešan okvir.

Problem nije u tome da li možemo da priuštimo bolje uslove za životinje. Problem je u tome što sistem koji tretira životinje isključivo kao sirovinu — bez minimalnog poštovanja njihovih bioloških potreba — na duži rok proizvodi lošiju hranu, manje zdrave životinje i veće troškove lečenja i nadoknade. Evropska unija je to shvatila pre decenije i po, i zato su njeni standardi dobrobiti životinja sada deo tržišnih pravila koja određuju ko može da izvozi, a ko ne može.

Srpski stočar koji danas razmišlja samo o tome kako da preživi mesec, ne razmišlja o konferenciji u Budimpešti. Razumljivo je. Ali ta konferencija, i slični skupovi koji će uslediti, oblikovaće politike koje će za pet ili deset godina odrediti da li će njegova farma moći da proda proizvod i kome. Pitanje nije da li ćemo se prilagoditi. Pitanje je da li ćemo to uraditi na svoj način ili na način koji nam neko drugi nametne.

Konferencija u Budimpešti pokazuje da se teren pomera i da Srbija više nije izvan tog razgovora. Vege zajednica je tamo, i to je činjenica. Pitanje je ko će od srpske poljoprivrede biti sledeći — i da li će ići kao učesnik u raspravi ili kao onaj kome se rasprava dešava bez njega.


Izvor: Agro TV, 12. novembar 2026.

💬 0 komentara