Premija za mleko u trećem kvartalu: 890 miliona dinara na stolu, rok 19. novembar

Premija za mleko u trećem kvartalu: 890 miliona dinara na stolu, rok 19. novembar

Pola milijarde dinara premije za mleko već je na putu ka mlekarama i proizvođačima, ali sat ne staje — rok za podnošenje zahteva ističe 19. novembra, i ko zakasni, taj leđa okreće samom sebi.

Agro Urednik 6 min čitanja 90 pregleda

Pola milijarde dinara premije za mleko već je na putu ka mlekarama i proizvođačima, ali sat ne staje — rok za podnošenje zahteva ističe 19. novembra, i ko zakasni, taj leđa okreće samom sebi. Uprava za agrarna plaćanja obradila je do 13. novembra dvadeset jedan zahtev mlekara, sa odobrenim sredstvima od oko 890,27 miliona dinara, a osam zahteva već je upućeno na isplatu u iznosu od 209,63 miliona. Ovo nije samo birokratski izveštaj o transferu novca — ovo je krvotok jedne grane koja godinama drhti na granici opstanka.

Pozadina: zašto je premija za mleko pitanje preživljavanja

Mlekarstvo u Srbiji dugo je na udaru. Proizvođači mleka su tokom proteklih godina iskusili sve — od pada otkupnih cena koje ne pokrivaju ni troškove stočne hrane, do gašenja mlekara koje otkupne stanice ostavljaju bez kupca. Premija po litru mleka, koju država isplaćuje kroz mlekare kao posrednike, predstavlja jedan od retkih mehanizama koji drži proizvođače iznad vode. Bez nje, matematika za većinu gazdinstava jednostavno ne radi.

Ove godine, premija za treći kvartal iznosi 19 dinara po litru, što je značajan iznos kad se zna da otkupna cena mleka varira i da je često nedovoljna da pokrije proizvodne troškove. Pravo na podršku odnosi se na mleko proizvedeno i isporučeno od 1. jula do 30. septembra 2026. godine — dakle, letnji ciklus, kada proizvodnja obično ide uzbrdo, ali i kada se troškovi hlađenja i transporta gomilaju.

Ko je već na isplati, a ko čeka

Među korisnicima kojima je novac već upućen na isplatu nalaze se imena koja su poznata u srpskom mlekarstvu: Megle Srbija, Natural sistem, Mlekara Stošić, Mlekara-Gložane i Kotlenik 1990. Osam zahteva, ukupno 209,63 miliona dinara — to je novac koji bi trebalo da stigne do proizvođača kroz mlekare koje su ga i prijavile. Pitanje je samo koliko brzo.

Preostalih trinaest zahteva nalazi se u statusu prihvaćenih predmeta i ulazi u dalju proceduru realizacije. To znači da papiri prolaze, ali novac još nije na putu. U praksi, razlika između „prihvaćenog predmeta" i „upućenog na isplatu" može značiti dane, a nekada i sedmice čekanja — vreme u kojem proizvođač koji je već otposlao mleko u julu čeka novac u novembru.

Uprava za agrarna plaćanja najavljuje intenzivnu obradu i narednih dana, sa namerom da sredstva što pre stignu do proizvođača. Koliko će to „što pre" biti u stvarnosti, pokazaće dani koji slede.

Kako, gde i dokle: mehanika prijave

Zahtevi se podnose isključivo elektronski, putem platforme eAgrar, odnosno portala ePodsticaji. Nema papira, nema šaltera, nema žiga na faksu — sve ide kroz sistem. Javni poziv je otvoren do 19. novembra 2026. godine, što znači da preostaje još samo nekoliko dana za mlekare koje nisu podnele zahtev.

Ovaj rok nije formalnost. Ko propusti, gubi pravo na premiju za ceo treći kvartal, i to je novac koji neće videti do sledećeg ciklusa — ako ga uopšte bude. U agrarnoj birokratiji, propušten rok znači propušten novac, bez drugog poziva i bez milosti.

„Devetnaest dinara po litru je razlika između crvenog i crnog. To nije profit, to je preživljavanje. Ali kad ti stočna hrana stiže na naplatu svakog meseca, i taj novac znači sve."

Šta ovo znači na terenu

Najava od 890 miliona dinara zvuči kao veliki broj, i jeste — ali kad ga podelite na sve mlekare i sve proizvođače koji su isporučili mleko tokom jula, avgusta i septembra, dobijate sliku koja je realna, ali ne i raskošna. Devetnaest dinara po litru je podrška koja omogućava da se računi zatvore, ali ne i da se gazdinstvo razvija.

Za proizvođača koji drži trideset krava i isporučuje dnevno petsto litara mleka, premija za tromesečje odnosi se na otprilike pedeset hiljada litara — što znači oko 950.000 dinara premije za taj period. To je novac koji pokriva stočnu hranu, veterinarske troškove i možda deo kredita. Ali ne i investiciju u nove štale, opremu ili povećanje stada.

I tu leži suština problema koji se ponavlja godinama. Premija je nužna, ali nedovoljna. Država je shvatila da bez ovog mehanizma mlekarstvo pada u kolaps, i to je dobro. Ali niko ne može da gradi budućnost na novcu koji samo pokriva gubitke. Proizvođač koji preživljava ne proizvodi više mleka sledeće godine — on samo pokušava da zadrži istu količinu. I tako iz godine u godinu.

Analiza: sistem koji radi, ali ne dovoljno brzo

Činjenica da je Uprava za agrarna plaćanja obradila dvadeset jedan zahtev i da je osam već na isplati sredinom novembra — za mleko isporučeno do kraja septembra — pokazuje da sistem funkcioniše, ali sa zadrškom. Dva i po meseca između isporuke mleka i isplate premije nije katastrofalno, ali nije ni idealno. Proizvođač koji je mleko isporučivao u julu, čeka novac u novembru. U međuvremenu, hrana za krave se plaća mesečno, struja se plaća mesečno, a banka ne čeka.

Veći problem je u tome što premija ide kroz mlekare, ne direktno proizvođaču. To znači da vreme između isplate Uprave i isplate mlekare proizvođaču može biti još nekoliko dana, pa i sedmica. Iskustvo iz prethodnih ciklusa pokazuje da neke mlekare prebacuju novac brzo, a druge zadržavaju. Nema uniformnog standarda, i to je prostor u kojem proizvođač gubi kontrolu nad sopstvenim novcem.

„Kad Uprava pošalje novac mlekari, taj novac je već moj. Ali dok ne stigne na moj račun, ne mogu da platim hranu. I niko me ne pita da li mlekara zadržava novac tri dana ili tri sedmice."

Devetnaest dinara po litru je, bez obzira na sve, realna podrška. Ali pitanje koje se nameće svaki put kad vidimo ove brojeve je: da li je ovo model koji vodi ka stabilnom mlekarstvu, ili ka upravljanju krizom? Jer premija koja pokriva troškove jeste pomoć, ali nije strategija. Srpsko mlekarstvo neće rasti na premijama — raste na otkupnim cenama koje su konkurentne, na investicijama u genetiku i na stabilnim ugovorima između proizvođača i mlekara.

A tu je i pitanje strukture. Od dvadeset jednog zahteva, koliko pokriva celokupnu mlekarsku industriju Srbije? Ako su to sve velike i srednje mlekare, šta je sa malim, lokalnim otkupljivačima koji drže proizvodnju u oblastima gde niko drugi ne dolazi? Oni nemaju administraciju da pregleda eAgrar u roku, nemaju ljude da prate rokove, i često upadnu u zamku propuštenog poziva. Država mora da vodi računa i o njima, jer kad oni nestanu, nestaje i mleko u krajevima gde je već i ovako retko.

Zaključak

890 miliona dinara je na stolu i to je dobra vest. Rok je 19. novembar i to je vest koju ne smete da propustite. Ali dok čekamo da se brojevi saberu i da novac stigne do onih koji su mleko i proizvodili, treba reći jasno: premija je štapić za hodanje, a ne motor. Dok god srpsko mlekarstvo ide na štapiću, neće trčati.


Izvor: Agro TV, 13. novembar 2026.

💬 0 komentara