Kada javni izvršitelj zakorači u tor i stavi pečat na trideset grla, to nije samo zaplena stoke. To je kraj jedne priče koja je počela nadom, uloženim novcem i godinama rada. U Jaši Tomiću, selu u opštini Sečanj, ta je granica pređena. Trideset goveda mešane rase sada čeka 27. novembar i elektronsku aukciju na kojoj će promeniti vlasnika — ili, tačnije, na kojoj će gazdinstvo izgubiti osnovno sredstvo proizvodnje.
Banat u izvršnom postupku
Zaplena poljoprivredne imovine nije nova pojava u srpskoj stvarnosti, ali svaki slučaj posebno podseća na krhkost položaja naših gazdinstava. Javni izvršitelj iz Zrenjanina sproveo je zaplenu trideset goveda radi naplate potraživanja, a poverilac je, prema navodima portala Zrenjaninski, takođe meštanin istog mesta.
Ta činjenica menja sve. To nije bezlična institucija koja naplaćuje dug — to je komšija koji traži svoje, i gazdinstvo koje više nije u stanju da vrati. U malim banatskim mestima, gde se svi poznaju i gde se poslovi često zaključuju na reč, prelazak u izvršni postupak znači i kidanje socijalnih veza. To nije samo finansijski udarac, to je raskid u zajednici koja funkcioniše na uzajamnom poverenju i koja nema mnogo prostora za eskalacije ovakve vrste.
Stočarstvo je kapitalno intenzivna grana. Govedo zahteva hranu, veterinarsku negu, prostor i vreme da dostigne tržišnu težinu. Kada se taj ciklus prekine zaplenom, gubici su višestruki. Ne gubi se samo trenutna vrednost grla — gubi se i potencijalni prinos, i mogućnost reprodukcije, i kontinuitet proizvodnje koji je teško obnoviti.
Brojke, cene i mehanizam prodaje
Procenjena vrednost goveda mešane rase u ovom slučaju iznosi osamdesetpet hiljada dinara po grlu. Početna cena na elektronskom javnom nadmetanju, kako zakon propisuje, iznosi sedamdeset odsto procenjene vrednosti — dakle pedesetdevet hiljada i petsto dinara po grlu. Licitacioni korak je deset odsto početne cene, što znači da svaki sledeći ponuđač mora ponuditi najmanje pet hiljada devetsto pedeset dinara više od prethodnog.
Ako pomnožite trideset grla sa osamdesetpet hiljada dinara, dolazite do procenjene ukupne vrednosti od dva miliona i stopedeset hiljada dinara. U svetu srpskog stočarstva, to je ozbiljna imovina. Ako se goveda prodaju po početnoj ceni — a to se često dešava kada je krug ponuđača uzak i kada se aukcija održava u kratkom vremenskom roku — ukupan iznos bi bio oko milion sedamsto osamdesetpet hiljada dinara. Razlika od trista tridesetpet hiljada dinara je novac koji dužnik gubi samo zato što se prodaja ne odvija na slobodnom tržištu već pod pritiskom izvršnog postupka.
Kada ti izvršitelj odvede stoku, ne gubiš samo grla. Gubiš mogućnost da sutra nastaviš da proizvodiš. A bez proizvodnje, gazdinstvo je samo ime. — Dragan Marić, stočar iz srednjeg Banata
Elektronsko javno nadmetanje zakazano je za 27. novembar, od devet do petnaest časova, a ponude se mogu podnositi od devet do trinaest časova preko portala eAukcija. To je platforma koju javni izvršitelji u Srbiji koriste za prodaju zaplenjene imovine, i na njoj se redovno nalazi sve — od vozila i nekretnina do poljoprivredne mehanizacije i stoke.
Tehnički gledano, to je transparentan mehanizam. Svako može da učestvuje, ponude se podnose online, i postupak je propisan zakonom. Ali transparentnost mehanizma ne rešava osnovni problem — da je gazdinstvo izgubilo sredstvo proizvodnje, i da će taj gubitak biti teško nadoknaditi.
Šta ovo znači za srpskog stočara
Ovo nije izolovan slučaj. To je simptom.
Stočarstvo u Srbiji decenijama funkcioniše na granici održivosti. Otkupne cene mleka variraju, cene stočne hrane rastu, subvencije po grlu su simbolične u poređenju sa stvarnim troškovima držanja goveda, i bankarski krediti za poljoprivredu nose kamate koje bi u normalnoj privredi bile smatrane nedopustivima. Kada se sve to sabere, gazdinstvo koje zaostane sa jednim ili dva obroka otplate lako može da se nađe u situaciji u kojoj je danas gazdinstvo iz Jaše Tomića.
Mešana rasa goveda, koja je ovde predmet zaplene, tipična je za porodična gazdinstva u Banatu i Vojvodini. To nisu čistokrvna grla koja donose premije na izložbama — to su radna, mlečno-mesna krave i bikovi koji čine osnovu proizvodnje na manjim i srednjim gazdinstvima. Njihova vrednost od osamdesetpet hiljada dinara po grlu realno odražava tržišnu situaciju. Ni previsoko, ni prenisko — ali dovoljno da se vidi koliko je teško napraviti kapital u stočarstvu kada svako grlo vredi manje od hiljadu evra.
Sistem nudi samo dve opcije — plati ili izgubi. Nema ništa između. A poljoprivreda ne funkcioniše na binarnoj logici. — Vladimir Stanković, agrarni analitičar
Pitanje koje bi trebalo da postavimo nije samo zašto je ovo gazdinstvo zapalo u probleme, već i zašto sistem ne nudi ništa između neplaćanja duga i zaplene osnovnog sredstva proizvodnje. Restrukturiranje duga, poreske olakšice za stočare u krizi, hitna finansijska pomoć — sve to postoji na papiru, ali na terenu retko dospeva na vreme. Trideset goveda iz Jaše Tomića biće prodato za dve nedelje, i niko od onih koji donose agrarnu politiku neće ni čuti za taj slučaj. A upravo u takvim slučajevima — tihim, lokalnim, bez naslova na naslovnim stranama — vidi se pravo stanje srpskog stočarstva.
Dok ministarstva slave priliv investicija i rast agrarnog sektora, na terenu se dešava ovo. Trideset goveda mešane rase, pedesetdevet hiljada dinara po grlu početna cena, i gazdinstvo koje posle 27. novembra mora da odluči da li uopšte ima smisla početi ispočetka. Odgovor na to pitanje ne zavisi od tog gazdinstva. Zavisi od sistema koji ga je doveo dovde.
Izvor: AgroSmart, 13. novembar 2026.
💬 0 komentara