Kada je 3. novembra policija sprovela bivšeg direktora Republičkog hidrometeorološkog zavoda Jugoslava Nikolića, zajedno sa još dvojicom lica, zbog sumnje na pranje novca, Srbija je na trenutak pogledala u instituciju koju inače primeti samo kad grmi. Ali ono što se dešavalo unutar te kuće daleko prevazilazi jednu hapšenu listu. To je priča o deset godina sistematskog gušenja službe od koje zavisi da li ćete na vreme znati kad dolazi mraz, suša ili poplava — a za poljoprivrednika, to je pitanje gubitka ili spasenog useva.
Decenija u kojoj smo izgubili vid
Institucije ne padaju preko noći. RHMZ je klizio nizbrdo više od deset godina, a klizanje je zahvatilo sve — od mernih stanica do ljudi koji ih održavaju. Dr Ana Vuković Vimić, meteorološkinja i redovna profesorka Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, za Klima101 je precizno razložila kako su ređa mreža stanica, odlazak stručnjaka i izostanak ulaganja oslabili Zavod. Njena analiza nije politički pamflet. To je hladan pregled onoga što je ostalo od institucije čiji kvar ima direktne posledice po život i imovinu građana, a naročito po onog ko živi od zemlje.
Mreža koja se topi pod nogama
Pojedini stručni izveštaji pokazuju da je broj meteoroloških, hidroloških i padavinskih stanica drastično smanjen — verovatno preko pedeset odsto tokom poslednje decenije. To nije samo statistika za neki godišnji izveštaj koji završi u fioci. Ređa prostorna mreža znači da RHMZ doslovno ne može da vidi šta se dešava između dva merna mesta.
A u poljoprivredi, razlika između dva susedna atara može biti razlika između useva koji se spašava i useva koji se gubi.
Posebno su kritična fenološka i agrometeorološka osmatranja. Bez njih je praćenje uticaja klimatskih promena na proizvodnju u suštini pogađanje. Kada ne znate u kojoj fenofazi se nalazi voćka u određenom mikroregionu, ne možete da procenite štetu od kasnog prolećnog mraza niti da preporučite vreme tretmana. Poljoprivrednik to onda radi na osećaj, a osećaj u vreme klimatskih ekstrema košta.
Ljudi koji su otišli i kadrovi koji nisu došli
Izveštaj Državne revizorske institucije, objavljen 31. decembra 2024. godine, otvara još jednu ranu u temeljima Zavoda. Prema tom dokumentu, RHMZ je imao predviđeno 530 izvršilaca, a do 2023. godine bilo je popunjeno samo 383 mesta. Skoro dvadeset osam odsto predviđenih pozicija bilo je prazno. U zemlji u kojoj se mladi žale da ne mogu da nađu posao, institucija koja traži visoko specifično obrazovanje ne može da popuni kadrovske rupe.
Meteorologija se u Beogradu izučava na Fizičkom fakultetu, a u Novom Sadu je sličan modul nestao iz akreditacije pre oko deset godina. Ceo sistem obrazovanja kadrova za RHMZ sužen je na jedan fakultet u zemlji, a Zavod istovremeno ne može da ponudi uslove koji bi zadržali one koji završe. Mlađi i izuzetno stručan kadar odlazi u daleko bolje radne uslove u inostranstvo ili u privatne firme, jer je njihova stručnost retka i skupa.
Kolege koje su ostajale bile su na pauzi za napredovanje — prvo kroz ugovore na određeno, a zatim i bez napredovanja u platnim razredima. DRI je takođe ukazao na veliki broj lica angažovanih po ugovorima o privremenim i povremenim poslovima, za koje je nedostajala propisana dokumentacija o izvršenom poslu. To ne znači nužno da poslovi nisu rađeni, ali jasno pokazuje haos u upravljanju ljudskim resursima i javnim sredstvima.
Novac koji je obećan, ali nikada nije stigao
Srbija je 2023. godine usvojila Program prilagođavanja na izmenjene klimatske uslove za period 2023–2030, sa Akcionim planom za 2024–2026. Taj dokument je dostavljen UNFCCC-u kao nacionalni plan adaptacije. Program prepoznaje bukvalno sve što RHMZ treba — razvoj monitoringa, unapređenje prognostičkih proizvoda, jačanje ranih najava, modernizaciju računarskih kapaciteta, obnovu osmatračke mreže i unapređenje agrometeoroloških usluga.
Jedan od ključnih uslova za sprovođenje bila su vanredna budžetska sredstva koja je RHMZ trebalo da dobije od Ministarstva finansija, po usvojenom Akcionom planu. Ta sredstva su izostala. Bez njih, cela mreža mera adaptacije na klimatske promene ostala je na papiru, a RHMZ je nastavio da klizi nizbrdo.
Ovo je pitanje koje mora da se postavi glasno: zašto je izostalo pažljivo tempirano finansijsko ulaganje, koje je lančano paralizovalo sve ostale mere?
Šta ovo znači za čoveka na terenu
Za poljoprivrednika koji ore, seje i bere, RHMZ nije apstraktna institucija sa skraćenicama u nazivu. To je služba koja mu kaže da li da pošalje prskalicu u njivu, da li da pokrije rasadnik, da li da kosi pre kiše ili posle. Kada ta služba ima prepolovljenu mrežu stanica, nepopunjena radna mesta i demotivisan kadar, taj poljoprivrednik dobija prognozu koja je sve manje tačna i sve više nagađanje.
U vremenu kada se klima menja brže nego ikad u modernoj istoriji, to nije samo tehnički problem. To je pitanje bezbednosti proizvodnje.
Srbija je već prepoznata kao jedna od evropskih zemalja najizloženijih klimatskim ekstremima. Suše, poplave, grad, kasni prolećni mrazevi — sve to pogađa poljoprivredu prvo i najteže. Ako država nije u stanju da održi instituciju koja bi trebalo da bude prva linija odbrane od tih ekstrema, onda svaka druga mera adaptacije ostaje bez temelja. Možete imati najbolji Program prilagođavanja na papiru, ali ako nemate mernih stanica koje bi ga napajale podacima, taj program je mrtvo slovo na mrtvom papiru.
Hapšenje ne popravlja radar
Hapšenje jednog direktora je zakonski postupak koji će sud da završi. Ali obnova RHMZ-a nije pravno pitanje — to je politička odluka. I dok se ta odluka donosi, svaki poljoprivrednik u Srbiji svakog jutra pogleda u nebo i pita se da li će mu telefon doneti upozorenje na vreme ili tek naknadnu informaciju o šteti koju je već pretrpeo.
Izvor: Agromedia, 16. novembar 2026.
💬 0 komentara