Zadružni savez Srbije preuzima Sajam etno hrane i pića: odluka koja bi mogla da promeni pravila igre

Zadružni savez Srbije preuzima Sajam etno hrane i pića: odluka koja bi mogla da promeni pravila igre

Dve decenije nečega u srpskoj poljoprivredi nije malo. Naročito kada je reč o manifestaciji koja je preživela isključivo na entuzijazmu i veri u proizvod juga.

Agro Urednik 5 min čitanja 73 pregleda

Dve decenije nečega u srpskoj poljoprivredi nije malo. Naročito kada je reč o manifestaciji koja je preživela isključivo na entuzijazmu i veri u proizvod juga. Sada, posle dvadesetog jubileja Sajma etno hrane i pića, organizatori su napravili potez koji vredi analizirati — uveli su instituciju domaćina sajma, a za izdanje 2027. godine tu ulogu jednoglasno je preuzeo Zadružni savez Srbije. To nije administrativna radnja. To je signal.

Dve decenije opstanka na entuzijazmu

Hajde da budemo iskreni — srpska poljoprivredna manifestacija koja doživi dvadeseto izdanje je izuzetak, ne pravilo. U zemlji u kojoj sajam procveta jedne godine jer je neko u lokalnoj samoupravi procenio da donosi glasove, a druge godine nestane jer je isti taj neko premešten, preživeti dvadeset puta zahteva drugačiji DNK. Sajam etno hrane i pića u Leskovcu imao je taj DNK — proizvođači koji veruju u svoj ajvar, svoju rakiju, svoj sir i svoju ćurčiju, i lokalne institucije koje su shvatile da je taj proizvod vredan više od jedne turističke sezone.

Leskovac je logično sedište te priče. Grad čije ime u Srbiji automatski budi asocijaciju na roštilj, ajvar i ćurčije ne mora da se predstavlja. Ali iza gastronomske razglednice krije se ozbiljna poljoprivredna realnost — hiljade malih gazdinstava koja proizvode autentične stvari i koja se svakodnevno bore da te stvari stignu dalje od lokalne pijace.

Ove godine, Savet manifestacije je uveo novinu koja na prvi pogled deluje formalno, a zapravo je strateška. Po prvi put je definisan status domaćina sajma. Prva institucija koja je nosila tu titulu bila je Regionalna privredna komora Jablaničkog i Pčinjskog upravnog okruga, odnosno Privredna komora Leskovac. Prirodan izbor — domaćin na svom terenu. Ali ono što sledi je deo priče koji nas zanima više.

Baton ide na Zadružni savez

Na završetku jubilarnog dvadesetog izdanja, Savet Sajma doneo je jednoglasnu odluku — domaćin dvadesetprvog sajma, zakazanog za 2027. godinu, biće Zadružni savez Srbije. Predsednik Saveta, profesor doktor Cvijan Mekić, izrazio je zadovoljstvo što je Zadružni savez prihvatio ovu ulogu. Njegovo zadovoljstvo je razumljivo — ZSS je institucija koja ima mrežu, ljude i kontinuitet rada sa proizvođačima u svim regionima zemlje.

Predsednik Zadružnog saveza Srbije Nikola Mihailović poručio je da će Savez nastojati da bude dobar domaćin i nastaviti saradnju sa proizvođačima i institucijama s kojima već dve decenije radi na razvoju domaće poljoprivrede i zadrugarstva. Njegova poruka sadrži i ambiciju — da manifestacija nakon prvih dvadeset godina nastavi da raste i tokom narednih dvadeset.

Tu treba stati na sekundu. Dve decenije rasta nije mala izjava. To je obećanje koje se ne ispunjava rezolucijama, već uključivanjem proizvođača, izgradnjom mreže i — što je najvažnije — novcem. Skoro dve godine do 2027. godine su dovoljno vremena da se izgradi koalicija partnerskih institucija, da se uključe proizvođači izvan juga Srbije i da se manifestacija izdigne iznad regionalnog okvira. Pitanje je da li će ta ambicija biti praćena budžetom koji je nosi.

Zašto su zadruge prirodni domaćin ovog sajma

Zadružni savez Srbije nije izvučen iz šešira. U srpskoj poljoprivredi, zadruga je često jedina institucionalna forma koja malom proizvođaču daje nešto što sam ne može da dobije — pregovaračku moć. Dok veliki otkupni sistemi diktiraju cene koje pritiskaju gazdinstva ka ivici rentabilnosti, zadruge omogućavaju kolektivnu prodaju, zajednički brend i pristup sredstvima koja pojedinac ne vidi. Sajam etno hrane i pića je upravo onaj format u kom zadruge imaju najviše da ponude — proizvodi sa imenom porekla, tradicija koja se može zaštititi, kvalitet koji se ne može industrijski reprodukovati.

Uloga domaćina sajma nije logistička. To je pozicija koja oblikuje program, bira teme, poziva institucije i određuje ko će biti u fokusu. Kada tu poziciju preuzima Zadružni savez, poruka je da Sajam etno hrane i pića postaje platforma za razvoj zadrugarstva — ne samo turističko-gastronomska manifestacija na kojoj se prodaje ajvar sa štanda. Razlika je fundamentalna: sajam na kom se prodaje proizvod i sajam na kom se gradi mreža proizvođača koji će zajedno izaći na tržište su dve različite stvari.

Za poljoprivrednika koji pravi ajvar, rakiju, sir ili suhomesnate proizvode, ova vest bi mogla da znači više nego što izgleda na prvi pogled. Sajam pod domaćinstvom ZSS-a može da postane mesto na kom mali proizvođač dobija vidljivost — ne pred turistima koji kupe jednu teglu i odu, već pred kupcima, distributerima i institucijama koje raspolažu sredstvima za razvoj. Srbija ima hiljade gazdinstava koja proizvode izvanredne stvari i koja nikada ne stignu dalje od lokalne pijace. Zadruga je most preko tog jaza, a sajam je mesto gde se taj most može graditi.

Ali pod jednim uslovom — da domaćin shvati tu ulogu ozbiljno. Ne kao još jednu manifestaciju u kalendaru, već kao infrastrukturu za razvoj sektora. Mihailović je rekao da sajmu treba rast naredne dve decenije. Lepo rečeno. Ali rast ne dolazi od sebe — dolazi od odluka koje se donose danas, od proizvođača koji se danas uključuju, od institucija koje danas prepoznaju vrednost ili je ignorisu. Dvadeset godina Sajma etno hrane i pića dokazale su da jug Srbije ima i proizvod i priču. Sledeće dve decenije moraju da dokažu da od tog proizvoda može da se živi. Zadružni savez Srbije je upravo dobio priliku da to pokaže — a u ovoj zemlji, prilike se ne ponavljaju.


Izvor: AgroFin, 17. novembar 2026.

💬 0 komentara