Trinaesta hajka u Skorenovcu: divlja svinja, šakal i lisica na meti 5. decembra

Trinaesta hajka u Skorenovcu: divlja svinja, šakal i lisica na meti 5. decembra

Pitate se zašto se trinaest godina zaredom ista grupa ljudi u istom banatskom selu sastaje prvog vikenda u decembru sa psima i sačmaricama? Zato što niko drugi neće da im čuva useve. Lovačko udruženje „Đurđevo – Skorenovac" organizuje ovogodišnju, trinaestu po redu Hajku na divlju svinju, šakala i lisicu, zakazanu

Agro Urednik 5 min čitanja 75 pregleda

Pitate se zašto se trinaest godina zaredom ista grupa ljudi u istom banatskom selu sastaje prvog vikenda u decembru sa psima i sačmaricama? Zato što niko drugi neće da im čuva useve. Lovačko udruženje „Đurđevo – Skorenovac" organizuje ovogodišnju, trinaestu po redu Hajku na divlju svinju, šakala i lisicu, zakazanu za 5. decembar 2026. na lokalitetu Pločice, a prijave se primaju do 1. decembra. Za one koji misle da je ovo sportski događaj — nije. Ovo je odgovor lokalne zajednice na štetu koja se ne zaustavlja papirima iz kancelarije.

Zašto hajka nije samo sport

Hajka je stari vid kolektivnog lova gde veći broj lovaca sa psima tira divljač prema postavljenim odstrelnim mestima. U Banatu, kada neko kaže „hajka", ne misli na izlet — misli na akciju koja ima konkretnog ekonomskog smisla za svako gazdinstvo u krugu od dvadeset kilometara. U Skorenovcu su ovu tradiciju negovali trinaest godina zaredom, i svake godine se nađe dovoljno učesnika. Što je važnije — štete u okolnim atarima ne pokazuju trend pada.

To znači da hajka nije kuriozitet koji se održava iz inata. To je neophodnost koja se ponavlja jer problem ne nestaje. Tri vrste na meti — divlja svinja, šakal i lisica — tri su različita problema koji pogađaju istog čoveka: ratara u južnom Banatu koji ujutro izlazi na parcelu i nalazi pola hektara pregazenog kukuruza.

Šta, gde, kada i koliko

Okupljanje je predviđeno od sedam sati ujutru u Lovačkom domu u Skorenovcu. Kotizacija iznosi tri hiljade dinara po učesniku, a za taj novac organizatori obezbeđuju doručak, ručak, živu muziku i tombolu. Prijave se primaju do 1. decembra, a zainteresovani mogu da zovu broj 069/5420-540 za dodatne informacije. Tri hiljade dinara za ceo dan koji uključuje obrok, druženje i konkretnu akciju na terenu — simbolična cena kada se izračuna vrednost useva koje jedna hajka sačuva.

Organizatori su nedvosmisleni u jednoj stvari: lov je dozvoljen isključivo sačmaricama. To nije birokratska finesa — to je bezbednosna mera. Na hajkama, gde više lovaca istovremeno tira divljač u gustoj vegetaciji, sačmarica sa ograničenim dometom znatno smanjuje rizik od povreda. Ko je pomislio da povede krelu pušku na hajku, neka razmisli ponovo.

Lokalitet Pločice, gde će hajka biti održana, tipična je banatska konfiguracija — otvorene površine sa pojasima trske i žbunja uz kanalsku mrežu. Idealno stanište za sve tri ciljne vrste. Divlja svinja tu nalazi zaklon i hranu, šakal koristi kanale kao koridore za kretanje, a lisica se ugnježdi u suvim delovima gde se ne plavi. Teren koji je za poljoprivrednike problematičan — rubovi parcela uz vodotokove — upravo je onaj iz kojeg se ova divljač najteže isteruje bez organizovanog pristupa.

Šteta koja se ne vidi iz kancelarije

Razgovarajte sa bilo kojim ratarom u južnom Banatu i pitaćete ga koliko mu je divlja svinja pregazila ove jeseni. Odgovor neće biti u hektarima — biće u noćima provedenim u zasedi i u izgovorenim rečima koje se ne stavljaju u novine. Divlja svinja u Banatu noću izađe na kukuruzište, i do jutra može da pregazi pola hektara. U trenutnoj ceni kukuruza, to je gubitak koji se oseti.

Šakal je druga priča. Pre dvadeset godina ga u Vojvodini nije bilo u meri koja bi se registrovala. Danas, prema procenama Lovačkog saveza Vojvodine, njegova populacija raste iz godine u godinu, a štete na sitnoj stoci — ovce, jagnjad, živina — postaju rutinska pojava. Šakal je noćni predator, izuzetno adaptivan, i jedini efikasan način kontrole njegove populacije je organizovani lov. Individualni odstrel noću je opasan, često nezakonit, i uvek neefikasan jer šakal brzo uči gde je čovek.

Lisica je najmanji problem od triju, ali nije zanemarljiva. Pored povremenih napada na živinu, lisica je primarni vektor besnila u Srbiji. Svaka lisica skinuta sa terena je jedna potencijalna zaraza manje u lancu koji uključuje i domaće životinje i ljude. Tri vrste, tri problema, jedan dan organizovanog lova — to je formula koja u Skorenovcu radi već trinaest godina.

Hajka kao model koji radi

Trinaest godina zaredom nije slučajnost. Lovačko udruženje „Đurđevo – Skorenovac" je dokazalo da organizovani, redovni lov na štetne vrste daje rezultate — ne u smislu potpunog iskorenjivanja, što ni nije cilj, već u održavanju populacije na nivou koji gazdinstvima u okruženju dozvoljava normalan rad. Hajka ne rešava problem zauvek. Ona ga drži pod kontrolom do sledeće.

Problem u Srbiji je što ovakvih inicijativa nema dovoljno. Mnoga lovačka udruženja su pasivna, lovne površine su zakržljale, a poljoprivrednici ostaju prepušteni sebi — da sami čuvaju useve, sami ganjaju šakale, sami trpe štete i sami traže kompenzacije koje retko stižu. Hajka u Skorenovcu je model koji bi trebalo kopirati u svakoj opštini gde divlja svinja i šakal prave probleme. Ne zato što je lov rešenje za sve, već zato što organizovana zajednica rešava probleme brže nego što to čini svaki gazda pojedinačno.

Peti decembar u Skorenovcu nije samo datum u kalendaru lovačke sezone. To je dan kada jedna lokalna zajednica pokazuje kako se šteta od divljači ne trpi nego se adresira — organizovano, sa poštovanjem pravila bezbednosti i sa svesti da su poljoprivreda i lov dve strane istog novčića. Ko može da bude tu, neka bude. Ko ne može, neka bar pozove i pita kako se isto to organizuje u njegovoj opštini. Jer šakal ne čeka da se organizujemo.


Izvor: Agro TV, 18. novembar 2026.

💬 0 komentara