Kada veterinar kaže „atipična", to ne znači bezazleno. To znači da se bolest ponaša drugačije nego što su knjige predvidele, a u Jagodini se ta reč sada piše velikim slovima za svakog živinara koji je jutros hteo da iznese živinu na pijacu i nije mogao. Uprava za veterinu je osamnaestog novembra proglasila Jagodinu i sela Vinoraču, Trnavu i Voljavče zaraženim područjem zbog pojave atipične kuge živine, i time je prestala svaka prodaja žive živine na tamošnjim pijacama — do daljnjeg.
Pozadina: zašto baš Jagodina i zašto baš sada
Atipična kuga živine nije novost u svetskim razmerama, ali svako izbijanje u Srbiji jeste aktuelni problem zato što se naša živinarska proizvodnja uglavnom drži na malim gazdinstvima gde se biosigurnost svodi na žicu oko dvorišta i nadu da susedova koka neće preneti ništa loše. Jagodina i njena okolina nisu slučajno odabrani — to je područje s izrazito razvijenim seoskim gazdinstvima na kojima živina ide na pijacu, na vašar, na razmenu. Upravo taj neprestan promet živih životinja predstavlja idealan put za širenje virusa.
Ova bolest, iako nosi ime „atipična", pripada istoj porodici koja je kroz istoriju decimirala živinarske farme širom Balkana. Razlika je u tome što se atipični oblik javlja kod živine koja je već vakcinisana ili koja je preživela ranije infekcije — virus mutira, pronalazi put, a veterinarska služba mora da reaguje brzo i bezkompromisno. Rešenje Uprave za veterinu od osamnaestog novembra upravo to i čini: povlači liniju oko zaraženog područja i zatvara sve kanale prometa koji bi virus mogao da iskoristi.
Šta je tačno zabranjeno, a šta sme pod uslovom
Na svim pijacama u Jagodini do daljnjeg je zabranjena prodaja i izlaganje žive živine. Istim rešenjem je obustavljen promet priplodnih jaja, što znači da razmena rasplodnog materijala — praksa stara koliko i samo seosko živinarstvo — u ovom trenutku nije legalna u zaraženom području. Zabranjeno je i održavanje sajmova, izložbi i svih drugih okupljanja živine, što direktno pogađa one proizvođače koji u ovo doba godine planiraju prodaju rasplodnih životinja i pilića za jesenji ciklus proizvodnje.
Okolna naselja, prema istom rešenju, proglašena su ugroženim područjem — što je zona manje restriktivna od zaražene, ali i dalje pod nadzorom veterinarske inspekcije. Ta razlika je važna: u zaraženom području mere su radikalne, u ugroženom su preventivne, ali obe zone podrazumevaju da veterinarska služba ima pravo nadzora i da svako kretanje živine i njenih proizvoda mora biti dokumentovano.
Prodaja svežeg živinskog mesa i konzumnih jaja s gazdinstava iz zaraženog i ugroženog područja nije potpuno obustavljena — ali je dozvoljena isključivo uz propisanu veterinarsku dokumentaciju i oznaku zdravstvene ispravnosti. Živinsko meso i proizvodi od njega mogu se prodavati samo u registrovanim objektima, pod uslovom da potiču iz odobrenih klanica. Za malog živinara koji kolje u dvorištu i prodaje na pijaci, to praktično znači — ne može. Nema odobrene klanice, nema prodaje.
Na ulazima i izlazima sa pijaca postavljene su dezinfekcijske barijere preko kojih moraju da pređu prodavci, kupci i vozila. To je vizuelni i praktični znak da se situacija shvata ozbiljno — svako ko uđe na pijacu i izađe sa nje prolazi kroz sloj dezinfekcijskog sredstva koji treba da spreči nošenje virusa na obući i točkovima.
Šta ovo znači za čoveka sa pedeset kokica
Za čoveka koji ima pedeset kokica u dvorištu i od tih jaja plaća struju, ovo je težak udarac. Ne zato što će mu koke uginuti — možda neće, možda virus na njegovom gazdinstvu nikada neće ni svratiti — nego zato što mu je tržište zatvoreno iznenada i bez najave duže od nekoliko dana. Priplodna jaja ne može da proda, živu živinu ne može da iznese, a meso može samo ako ga odnese u klanicu koja verovatno nije u njegovom selu i koja mu naplaćuje uslugu koja jede ionako tanku maržu.
Istovremeno, dezinfekcijske barijere na pijacama šalju poruku i kupcima — a poruka je da je živina iz ovog kraja trenutno pod znakom pitanja. Koliko će ta percepcija potrajati nakon što se karantin podigne, teško je proceniti. Iskustvo iz prethodnih epizoda drugih zaraznih bolesti živine u Srbiji pokazuje da poverenje potrošača se ne vraća istog dana kada se zabrana ukine. Potrebne su nedelje, ponekad meseci, da pijaca ponovo počne normalno da diše.
Pitanje koje svaki živinar u ugroženom području sada postavlja glasi: ko nadoknađuje štetu? Rešenje Uprave za veterinu je zakonski korektno i epidemiološki opravdano, ali Zakon o veterinarstvu predviđa i naknade štete za životinje koje se podvrgavaju klanju ili uništavanju u toku suzbijanja zaraznih bolesti. U praksi, međutim, ti postupci traju, zahtevaju dokumentaciju, veterinarske nalaze i potvrde, a poljoprivrednik u međuvremenu ostaje bez prihoda i bez životinja. Neformalna prodaja iz dvorišta, koja je za mnoge gazdinstva zapravo glavni kanal plasmana, u ovom trenutku je potpuno van igre — a niko je nikada nije ni registrovao, pa ni ne može da traži naknadu za nju.
Karantin se uvodi jednim papirom, a skida drugim
Atipična kuga živine nije bolest koja se suzbija za deset dana. Veterinarska služba mora da utvrdi lanac prenosa, da identifikuje zaražena i kontakt gazdinstva, da sprovede dezinfekciju i da sačeka period posmatranja pre nego što proglasi područje slobodnim od zaraze. U međuvremenu, živinari u Jagodini i okolini žive s zatvorenom pijacom i otvorenom nedoumicom.
Jedino što u ovom trenutku mogu da urade jeste da poštuju mere, ograniče kretanje živine i čekaju signal veterinarske inspekcije. Sve ostalo — od procene štete do pitanja kada će pijaca ponovo raditi — zavisi od brzine i temeljnosti službe koja je donela rešenje osamnaestog novembra. Jer karantin se uvodi jednim rešenjem, a skida se drugim — a između ta dva dokumenta stoji gazdinstvo koje mora da preživi.
Izvor: AgroSmart, 20. novembar 2026.
💬 0 komentara