Oko dvadeset pet hiljada svinja otišlo je pod oštricu ili pale od virusa od početka ove godine, a ministar poljoprivrede Dragan Glamočić sada poručuje da je strpljenje potrošeno. Na sastanku u Vladi Srbije okupljeni su svi koji imaju bilo kakve veze sa krizom — od načelnika okruga do Vojske Srbije — i poruka je jasna: ko ne poštuje mere, plaća. Ili gubi pravo da ikada više drži svinje.
Šest okruga pod virusom, Mačva i Srem najteže pogođeni
Afrička kuga svinja nije stigla juče. Virus kruži srpskom teritorijom već godinama, bivajući sve tvrdoglavniji kako mu se suprotstavljamo nedosledno. Sada je registrovan u šest okruga, a Mačvanski i Sremski okrug, zajedno sa područjem Beograda oko Obrenovca, nose najveći teret ove epizootije. To su upravo oni delovi zemlje gde je svinjarstvo najintenzivnije i gde gazdinstva generacijama žive od tovne proizvodnje. Problem nije samo u broju uginulih životinja — problem je u brzini kojom se virus širi kada naiđe na gazdinstvo koje nije sprovelo osnovne higijenske mere. Glamočić je na sastanku rekao da nema mesta za paniku jer se virus ne prenosi na ljude, ali je istovremeno upozorio da neophodno dosledno sprovođenje propisanih mera nije opcija — to je uslov.
Kazne koje bole — i koje su izgleda bile potrebne
Šta se dešava kada gazdinstvo dobije afričku kugu svinja, eutanazira životinje, dobije nadoknadu — pa se virus pojavi ponovo? Isti problem, ista adresa, drugi ili treći put. Glamočić je na sastanku rekao da se upravo to dešava na pojedinim gazdinstvima jer nisu sprovedene dezinfekcija i druge propisane mere. To znači da neko dobije novac za uginule životinje, ne očisti imanje kako treba, i onda ponovo nabavi svinje — koje ponovo oboljevaju. To je ciklus koji mora biti prekinut.
Oni će biti sankcionisani. Nekima će biti trajno zabranjeno držanje svinja. — Dragan Glamočić, ministar poljoprivrede
Trajna zabrana držanja svinja jeste radikalna mera. U zemlji u kojoj su svinje deo identiteta mnogih domaćinstava, to je poruka koja mora da se čuje. Nije kazna sama po sebi problem — problem je što je država morala da dođe u situaciju da preti trajnom zabranom kako bi izdejstvovala ono što bi trebalo da bude normalnost: dezinfekciju imanja nakon izbijanja bolesti.
Šume postaju zona rizika — i zbog vrganja
Virus se ne širi samo svinjom do svinje. Divlje svinje su jedan od ključnih izvora širenja, a kretanje ljudi kroz šume ih dovodi u kontakt sa materijalom koji može preneti virus do gazdinstava. Tokom sezone poljskih radova i sakupljanja šumskih proizvova povećano je kretanje ljudi, vozila, mehanizacije i drveta iz šume. Svaki od ovih kontakata je potencijalni put virusa iz šume u dvorište.
Glamočić je zato najavio da će u ugroženim područjima biti zabranjeno sakupljanje vrganja i ograničeno kretanje kroz šume u kojima borave divlje svinje. Planirani su i izlov i smanjenje populacije divljih svinja. Za srpsku tradiciju sakupljanja gljiva, ovo je neugodna mera. Ali kada imate pedeset hiljada uginulih svinja u godini, prioritete treba preurediti.
Pojedini vlasnici uginule ili obolele životinje nepropisno uklanjaju van gazdinstava, što dodatno povećava rizik od širenja zaraze. — Dragan Glamočić, ministar poljoprivrede
Ovo je možda najteži deo cele priče. Bacanje uginule svinje pored puta ili u šumu nije samo prekršaj — to je aktivno širenje virusa po terenu. I to se dešava u zemlji koja je već izgubila dvadeset pet hiljada grla.
Sastanak koji pokazuje ozbiljnost situacije
Ko je sedeo za istim stolom kada se Glamočić okupio u Vladi? Načelnici upravnih okruga i predstavnici lokalnih samouprava sa pogođenih područja, predstavnici kabineta predsednika Republike i predsednika Vlade, Ministarstvo odbrane, Vojska Srbije i Ministarstvo unutrašnjih poslova. Ovo nije sastanak poljoprivrednog ministarstva. Ovo je sastanak državnog vrha.
Kada u priči o afričkoj kugi svinja učestvuju Vojska i MUP, to znači da država shvata da virus nije veterinarski problem — to je bezbednosni problem. Kazne za nepoštovanje zabrane kretanja u šumskim područjima će biti sprovođene kroz institucije koje imaju kapacitet da ih sprovedu, ne samo kroz veterinarsku inspekciju.
Šta ovo znači za čoveka na terenu
Razmislite o ovome: gazdinstvo koje je izgubilo svinje od afričke kuge, dobilo nadoknadu, i nije sprovelo dezinfekciju — to gazdinstvo ponovo drži svinje. Virus se vraća. Ciklus se ponavlja. Ko plaća cenu? Porezni obveznik, preko državnih nadoknada. I susedno gazdinstvo koje je sve uradilo kako treba, a dobije virus jer je komšija bacio uginulu svinju pored ograde.
Ovo je suština problema. Afrička kuga svinja u Srbiji nije pitanje samo virusa — to je pitanje kulture upravljanja imanjem. Dezinfekcija, karantin, biosigurnost — to nisu apstraktni pojmovi iz udžbenika. To su cipele koje se menjaju pri ulasku u štalu, barijere koje se poštuju, procedure koje se ne zaobilaze. I dok god to ne postane rutina, a ne izuzetak, virus će se vraćati.
Stroge kazne i trajne zabrane su neophodne, ali one su poslednja linija odbrane. Prva linija je gazdinstvo koje razume da je biosigurnost jeftinija od eutanazije. Država sada šalje poruku da neće više biti tolerancije — i to je tačno onako kako treba. Pitanje je samo da li će ta poruka stići do svakog dvorišta u Mačvi, Sremu i oko Obrenovca pre nego što brojka uginulih svinja postane još veća.
Izvor: Agro News, 13. jul 2026.
💬 0 komentara