Pšenica je ponovo pokazala ko je gazda na Produktnoj berzi u Novom Sadu — sa udelom od osamdeset pet odsto u ukupnom prometu, ova žitarica je nedelju dana držala sve konce u rukama. A dok se kupci i prodavci nadmudruju oko svake pare po kilogramu, iza tih brojki krije se prava drama srpskog ratarstva u julu.
Tržište u čekanju: Zašto baš sada
Sredina jula je vreme kada se žetva pšenice već odvija ili završava širom Vojvodine, a berza postaje mesto gde se kuje prvi utisci o tome koliko je vredno ovo godišnje ulaganje. Ove godine, tržište pokazuje klasičan obrazac — velika ponuda na berzi, ali kupci ne žure. Razlog je jednostavan: kad je žetva na vrhuncu, niko neće da plaća skladištenje, a svako ko ima robu u ruci želi da je proda pre nego što mu se pojave troškovi čuvanja.
Taj rasplet se tačno vidljiv u podacima berze. Pšenica je trgovana u rasponu od devetnaest i trideset do dvadeset dinara po kilogramu bez PDV-a, sa ponder cenom od devetnaest i pedeset tri dinara (dvadeset jedan i četrdeset osam sa PDV-om). Ono što je zanimljivo jeste da je interesovanje kupaca na paritetu CPT luka bilo izraženo, ali trgovanje nije usledilo jer su se ponuda i tražnja jednostavno mimoišle u očekivanjima.
Kupci traže robu uz klauzulu gratis lager do kraja septembra ili oktobra — to znači da žele da im držite robu u skladištu na vaš trošak, a oni će je preuzeti kad njima odgovara. To je klasičan potez u godinama kada se očekuje da cene mogu samo da idu dole. — analitičar berzanskog prometa, Produktna berza Novi Sad
Brojke koje menjaju sliku: Kukuruz, ječam i soja
Kukuruz je zabeležio rast od jednog i po odsto, ali to ne znači da je tržište živo. Naprotiv — obim trgovanja je bio smanjen, a i kupci i prodavci su bili pasivniji nego prethodne sedmice. Ugovori su zaključivani za kukuruz bez analize na aflatoksin, po ceni od dvadeset i dvadeset do dvadeset i pedeset dinara po kilogramu bez PDV-a. Ponder cena je stala na dvadeset i trideset tri dinara bez PDV-a, odnosno dvadeset dva i trideset sedam sa PDV-om.
Šta nam ovaj podatak govori? Da tržište kukuruza još uvek nije našlo svoj ritam. Sezona je takva da se kukuruz tek formira na njivama, a berzanski promet u ovom periodu je više indikator raspoloženja nego realne potražnje. Cena raste, ali obim pada — to je klasična kontradikcija koja se javlja kada nema dovoljno učesnika da bi tržište disalo normalno.
Ječam je, međutim, priredio najveće iznenađenje ove sedmice. Cena stočnog ječma porasla je gotovo dva odsto, sa izraženijom tražnjom u odnosu na raspoloživu ponudu. Trgovao se u rasponu od sedamnaest i sedamdeset do sedamnaest i osamdeset dinara bez PDV-a, sa ponder cenom od sedamnaest i sedamdeset tri dinara (devetnaest i pedeset sa PDV-om).
Razlika u cenovnim očekivanjima kupaca i prodavaca je, međutim, ostala do kraja radne nedelice. To je ključni problem — ima tražnje, ima robe, ali se ne može dogovoriti cena.
Soja je, s druge strane, mirna kao pre. Zadržala je cenovni nivo iz prethodne nedelje — pedeset tri dinara bez PDV-a, odnosno pedeset osam i trideset sa porezom. Aktivnost je ograničena, obim smanjen. Tržište soje u julu je uvek tiho — pravi potezi se igraju kasnije, kad se vide prinosi.
Uljana repica i đubrivo: Šta se ne trguje, a šta da
Uljana repica je priča za sebe. Nuđena je u cenovnom intervalu od četristo sedamdeset pet do četristo devedeset evra po toni bez PDV-a, a tražnja je iskazana samo na početku nedelje, i to na donjoj granici — četristo sedamdeset pet evra, paritet CPT. Posle toga, tišina. Do trgovanja nije došlo.
Ovo je značajno jer uljana repica obično predstavlja jednu od profitabilnijih kultura u srpskoj ratarskoj proizvodnji. Kada nema trgovanja uprkos iskazanoj ponudi, to znači da se kupci drže — verovatno očekujući da će cene padati kako se približava vreme berbe. Prodavci, s druge strane, ne žele da popuste ispod četristo sedamdeset pet evra. Pat-pozicija.
Od veštačkih đubriva, na berzi je zaključen ugovor za NPK 10:26:26 u pakovanju šeststo preko jedan, po ceni od sedamdeset četiri i sedamdeset pet dinara po kilogramu bez PDV-a, što iznosi šeststo trideset pet evra po toni. Ovaj podatak je važan zato što nam govori na kom nivou su troškovi proizvodnje za narednu sezonu. Đubrivo po ovoj ceni je značajan ulazni trošak, i on direktno utiče na to koliko proizvođač može da priušti da čeka bolju cenu žitarica.
Cena od šeststo trideset pet evra po toni za NPK 10:26:26 nije mala, ali nije ni katastrofalna. Problem je što se proizvođač danas pita: da li mi se isplati da uložim u ovu cenu đubriva kada ne znam ni koliko ću dobiti za kukuruz u jesen? — poljoprivredni proizvođač iz južne Bačke
Šta ovo znači za proizvođača na terenu
Kada se saberu svi ovi podaci, slika je prilično jasna — srpsko ratarsko tržište je u režimu čekanja. Pšenica drži promet, ali po ceni koja je bliža donjoj granici od dvadeset dinara, što mnoge proizvođače ostavlja s gorak ukusom. Kada se od devetnaest i po dinara bez PDV-a odbiju troškovi proizvodnje, transporta i skladištenja, matematika postaje sve tanja.
Klauzula "gratis lager do kraja septembra ili oktobra" je možda najbolji pokazatelj raspoloženja kupaca. Oni koji traže robu uz ovaj uslov suvereno prebacuju rizik skladištenja na prodavca. U godinama kada je ponuda obilna, to je standardni potez. Ali u godinama kada su prinosi niži, prodavci to ne bi prihvatili. Ove godine, prihvataju.
Rast cena kukuruza i ječma je dobar znak da tražnja postoji, ali smanjeni obim trgovanja kvari utisak. To nije rast koji dolazi od zdrave potražnje — to je rast koji dolazi od nedostatka učesnika na tržištu. Kad je malo kupaca i malo prodavaca, dovoljna je jedna transakcija po nešto višoj ceni da pomeri ponder. To nije trend, to je šum.
Soja koja stoji na pedeset tri dinara bez pomaka je možda najmirnija, ali i najopasnija pozicija. Srpska soja je u poslednjih nekoliko godina izgubila deo konkurentnosti na svetskom tržištu, a domaće prerađivače sve više interesuje uvoz. Ako se u jesen pokaže da su prinosi soje niži od očekivanih, a cena ostane na ovom nivou, mnogi proizvođači će se zapitati zašto su je setili uopšte.
Uljana repica bez trgovanja uprkos ponudi od četristo sedamdeset pet evra je signal koji ne sme da se prečuje. Ovo je kultura koja se u Srbiji proširila upravo zato što je donosila solidnu zaradu. Ako kupci drže cenu na donjoj granici i ne pokušavaju da je podignu, to znači da ili imaju dovoljno robe iz uvoza, ili očekuju da će domaća ponuda biti dovoljna da pritisne cenu naniže.
Berza sredinom jula je uvek samo prvi čin. Pravi potezi se igraju u septembru i oktobru, kad se znaju konačni prinosi i kad se otvaraju izvozna vrata. Ali jedno je sigurno — ko danas pristaje na gratis lager do oktobra, već je doneo svoju odluku o tome koliko mu je vredna njegova roba. I ta odluka, nažalost, ne ide u korist proizvođača.
Izvor: Agromedia, 17. jul 2026.
💬 0 komentara