Kada država i privatni sektor potpišu papir koji obećava saradnju, poljoprivrednik obično slegne ramenima. Ali ovaj put, iza formalnog čina potpisivanja Sporazuma o saradnji između Ministarstva zaštite životne sredine i NALED-a, krije se niz tema koje direktno utiču na ono što se dešava na njivi, u mlekari, u skladištu i na putu do tržišta.
Zašto baš sada i šta je pozadina
Potpisivanje je održano u trenutku kada Srbija suočavanje sa otpadom više ne može da odlaže. Evropska unija postavlja sve strože uslove, lokalne samouprave se guše u problemima koje ne mogu same da reše, a poljoprivreda — koja je i najveći generator biootpada i ambalažnog otpada — stoji negde između žrtve i krivca. Sporazum je okvir koji bi trebalo da poveže javni, privatni i civilni sektor u pokušaju da se konačno naprave propisi koji funkcionišu na terenu, a ne samo na papiru.
Ministarka zaštite životne sredine Sara Pavkov je prilikom potpisivanja bila jasna u nameri.
Samo kroz zajednički rad javnog, privatnog i civilnog sektora možemo ubrzati promene koje vode ka modernom, efikasnom i održivom sistemu zaštite životne sredine. — Sara Pavkov, ministarka zaštite životne sredine
To zvuči kao standardna politička rečenica, ali u kontekstu srpske stvarnosti — gde se otpad od hrane neretko završi na divljim deponijama pored poljoprivrednog zemljišta — taj zajednički rad je pitanje opstanka kvaliteta zemljišta i voda.
Tri toka otpada koji direktno pogađaju poljoprivredu
Sporazum pokriva nekoliko ključnih oblasti, ali tri su od direktnog interesa za poljoprivredu: ambalažni otpad i depozitni sistem, otpad od hrane, i otpadna motorna vozila.
Depozitni sistem za ambalažu od pića
Ovo je tema koja se vuče godinama. Uvođenje depozitnog sistema — gde potrošač plati dodatni iznos pri kupovini pića i dobije ga nazad kada vrati praznu ambalažu — predstavljen je kao "važan mehanizam za povećanje stope prikupljanja i reciklaže ambalažnog otpada". Za poljoprivrednike ovo znači manje plastike na parcelama, manje stakla na pašnjacima i potencijalno manje zagađenja vodotokova. Sistem postoji u većini EU zemalja, a Srbija ga još uvek nema u praksi.
Otpad od hrane — četrdeset odsto komunalnog otpada
Ovo je brojka koja boli. Biootpad čini oko četrdeset odsto ukupnog komunalnog otpada u Srbiji. To znači da skoro polovina onoga što završi na deponijama može da se kompostira, preradi ili vrati u poljoprivredni krug. Umesto toga, on truli, oslobađa metan i zagađuje zemljište.
NALED se kroz ovaj Sporazum zalaže za razvoj novih modela sakupljanja, tretmana i ponovne upotrebe resursa iz biootpada. Od prvog jula počeo je i prekogranični projekat Wave, koji NALED sprovodi uz podršku Evropske unije. Projekt obuhvata pilot-aktivnosti sakupljanja otpadnih jestivih ulja i upravljanja otpadom od hrane na teritoriji grada Šapca u Srbiji i Otoka u Hrvatskoj. NALED je uputio poziv Ministarstvu da imenuje predstavnika koji će pratiti projektne aktivnosti i učestvovati u pripremi preporuka.
Šabac je zanimljiv izbor. Grad sa jakom poljoprivrednom okolinom, blizu plodne Mačve, idealan je za testiranje modela gde biootpad iz grada postaje resurs za ruralna domaćinstva. Ako se to dokaže kao funkcionalno, model se može proširiti na Vojvodinu i ostale poljoprivredne regije.
NALED nastavlja da se zalaže za unapređenje sistema upravljanja otpadom, razvoj cirkularne ekonomije, digitalizaciju procesa i jačanje kapaciteta lokalnih samouprava. — Violeta Jovanović, izvršna direktorka NALED-a
Otpadna vozila i EURO 3 i EURO 4 standardi
Ovo deluje kao tema koja se tiče poljoprivrede samo naizgled, ali razmislite: ko vozi najstarije traktore, kombajne i kamione? Poljoprivrednici. Kroz projekat "Unapređenje sistema upravljanja otpadnim vozilima u Srbiji", koji NALED sprovodi uz podršku GIZ-a, planiran je dijalog o ograničenju uvoza vozila sa motorima standarda EURO 3 i EURO 4. Takođe se definišu kriterijumi za izbor lokalnih samouprava u kojima bi bili uspostavljeni regionalni centri za sakupljanje otpadnih vozila.
Za poljoprivrednike ovo je mač sa dve oštrice. S jedne strane, stare mašine zagađuju i na kraju postaju otpad koji niko ne zna gde da smesti. S druge strane, svako ograničenje uvoza starijih vozila može pogoditi poljoprivrednike koji ne mogu da priušte nove mašine. Pitanje je da li će država obezbediti podršku za zamenju mašinskog parka pre nego što zabrani uvoz onoga što poljoprivrednik realno može da kupi.
Šta ovo ZNAČI za čoveka na terenu
Hajde da budemo iskreni. Poljoprivrednik u Banatu, u Pomoravlju ili na Pešteru neće sutra promeniti ništa u svom radu zbog ovog Sporazuma. Ali srednjoročno, ono što ovaj papir otvara može da promeni tri stvari koje ga svakodnevno pogađaju.
Prvo — manje otpada na njivama. Ako depozitni sistem za ambalažu konačno zaživi, a NALED i Ministarstvo kažu da je to prioritet, plastika i staklo od pića koje danas završavaju na rubovima parcela biće prikupljene kroz povraćaj depozita. To nije sitnica — pitajte bilo kog ratara koliko je puta probušio gumu na starom staklu na njivi.
Drugo — kompostiranje kao posao. Ako se četrdeset odsto komunalnog otpada preusmeri iz deponija u sistem prerade, to je ogromna količina organske materije koja može da se vrati u zemljište. Srpsko zemljište gubi humus decenijama. Svaki ton komposta koji se vrati u zemlju je korak ka obnavljanju plodnosti. Pilot u Šapcu će pokazati da li sistem može da funkcioniše i izvan laboratorijskih uslova.
Treće — regionalni centri za otpadna vozila mogu rešiti problem starih traktora koji trule iza ekonomskih dvorišta. Ali samo ako država istovremeno ponudi mehanizam za zamenu mašina. Zabrana bez podrške je kazna.
Može li ovo da uspe?
Sporazum je, na kraju dana, samo okvir. Papir na kome piše da će NALED učestvovati u radnim grupama Ministarstva, da će se koordinisati na projektima i da će se raditi na pripremi propisa. Sve dok ne budu konkretnih zakona, konkretnih budžeta i konkretnih rokova, ovo je namera, a ne rezultat.
Ovim sporazumom želimo da unapredimo i ozvaničimo saradnju na izgradnji javno privatnog dijaloga u cilju kreiranja efikasnih, održivih i primenljivih rešenja. — Violeta Jovanović, izvršna direktorka NALED-a
Reč "primenljivih" je ključna. Srbija ima dovoljno propisa koji lepe zvuče, a ne rade ništa. Razlika između još jednog mrtvog papira i stvarne promene biće vidljiva kada prvi poljoprivrednik dobije kompost iz lokalnog sistema, kada prva boca bude vraćena preko depozitnog sistema i kada prvi stari traktor završi u reciklažnom centru, a ne u jarku pored puta.
Sporazum je prvi korak. Ali prvi korak je lako napraviti. Pitanje je da li će biti i drugog, trećeg i četrnaestog — ili ćemo za godinu dana ponovo čitati o namerama.
Izvor: Agro TV, 17. jul 2026.
💬 0 komentara