Izvor: AgroSmart (agrosmart.net), 8. juli 2026.
Originalni naslov: "„Sa 19 dinara za kilogram pšenice nema opstanka": Ratari upozoravaju da proizvodnja postaje neisplativa"
Žetva još nije završena, ali za sada ide slabo. Prinos je slabiji, a cena još slabija.
— Ljubomir Marić, Inicijativa za opstanak poljoprivrednika Srbije
Ljubomir Marić, poljoprivrednik iz Inđije i predstavnik Inicijative za opstanak poljoprivredeka Srbije, nije čovjek koji voli da se žali. Ali ovog leta, dok kombajni žanjeju po njivama južne Bačke, njegova poruka je jasna: srpski ratari stoje na ivici. Otkupna cena pšenice od oko 19 dinara po kilogramu — uz proizvodne troškove koji dosežu i do 140.000 dinara po hektaru — čini da računica jednostavno ne ispada.
"Proizvodna cena prema našim kalkulacijama iznosi 27 dinara po kilogramu," kaže Marić. "Da bi sa ovako niskom cenom ostvario zaradu, proizvođač bi morao da ima prinos od četiri tone po jutru, a većina nas ovogodišnjom sušom u kritičnom periodu nema ni tri."
Troškovi rastu, prinosi padaju
Ulaganja u setvu, đubrenje, zaštitu i mehanizaciju porasla su iz godine u godinu. Seme je skuplje, mineralna đubriva su skuplja, a gorivo — dobro poznata priča — prati svetske cene na način koji ne odgovara srpskom džepu. Ali vremenske prilike ove godine nisu bile milosrdne. Nedostatak padavina tokom proleća, u periodu kada pšenica formira klip, rezultirao je slabijim prinosima.
Marić kaže da oko 80 odsto parcela ostvaruje prinos ispod nivoa koji bi omogućio bilo kakvu zaradu. "Sistem je takav da proizvođači nemaju snage da utiču na cenu. Ona se formira negde drugde, a nama se samo saopšti."
Ljudi više nemaju izbora. Ako žele da opstanu, prinuđeni su da smanjuju ulaganja, iako znaju da će to kasnije uticati na rod.
Štednja koja boli
Kako bi premostili period niskih cena, mnogi proizvođači štede na mineralnim đubrivima i zaštitnim sredstvima — odluka koja može zvučati racionalno u kratkom roku, ali predstavlja geriranje poljoprivrednog zemljišta. "Skuplja seme kupuju ljudi koji imaju viška," kaže Marić. "Oni koji gaze crvenu liniju biraju jeftinije varijante ili koriste sopstveno seme. To dugoročno smanjuje prinos i otvara prostor za bolesti."
U Zadružnom savezu Vojvodine razumeju problem. Predsednica Jelena Nestorov izračunala je da bi sa cenom od 19 dinara proizvođač morao da ostvari čak osam tona po hektaru da bi pokrio troškove — za sada nedostižan sanj za većinu. Zato Savez traži hitnu reakciju države i beskamatne kredite za proizvođače koji bi radije čekali na bolje cene nego što će prodavati robu ispod cene koštanja.
Generacijski problem
Marićevo dvorište u Inđiji čuva sećanje na dublju vezu sa zemljom. "U mom dvorištu i danas stoji plug mog čukundede iz 1920. godine. Moja porodica generacijama obrađuje ovu zemlju i od nje živi." Poruka da oni kojima se proizvodnja ne isplaći "treba da odustanu" — kako je to jednom rečeno iz političkih krugova — boli dvostruko. Jer u pitanju nije samo ekonomija. U pitanju je identitet koji se ne kupuje ni prodaje na berzi.
Izvor: AgroSmart (https://agrosmart.net), razgovor sa Ljubomirom Marićem, objavljeno 8. jula 2026.
💬 0 komentara