Kada jedan od najuticajnijih svetskih istraživača pčelinjih bolesti zakorači na beogradski Sajam, to nije rutinski gost. To je signal da se srpsko pčelarstvo ozbiljno bori sa problemom koji ne poznaje granice — varoom, virusima i uginućem zajednica. Emeritus profesor Stiven Martin sa Univerziteta u Salfordu biće glavno naučno ime XVIII Državnog pčelarskog sajma, koji Savez pčelarskih organizacija Srbije održava trinaestog februara dvadeset sedme godine u Beogradu.
Zašto Martin i zašto sada
Pčelari u Srbiji već godinama vode bitku koja se ne vidi na policama prodavnica meda, ali se oseti u svakoj košnici koja izgubi zimu. Varroa destructor nije stigla juče, ali je ono što donosi sa sobom — viruse, posebno virus deformisanih krila — pretvorilo u najveću pretnju pčelinjim zajednicama širom planete. I dok domaći pčelari traže odgovore isprobavajući različite tretmane, često na sopstvenoj koži i sopstvenom trošku, nauka radi svoje. Profesor Martin je čovek koji je tu nauku gradio gotovo četiri decenije, proučavajući društvene insekte sa fokusom koji ga je doveo do svetskog autoriteta upravo na polju varoe i njenog virusnog pratoca.
Njegovi radovi nisu akademski ukrasi u bibliotekama. To su studije koje su promenile način na koji svet razume mehanizme uginuća pčela — od širenja virusa deformisanih krila do načina na koji parazit i virus zajedno ruše imunitet zajednice. Da je njegovo istraživanje relevantno za Srbiju, svedoči i podatak da je SPOS već objavio njegov stručni rad o ulozi virusa deformisanih krila u uginuću pčelinjih zajednica u julsko-avgustovskom broju časopisa „Srpski pčelar". Domaći pčelari su, dakle, već imali priliku da delimično upoznaju njegove stavove. Ali šta će čuti na samom Sajmu?
Šta Martin donosi na sto
Predavanje koje će Martin održati nosi naslov koji sam po sebi otvara više pitanja nego što daje odgovora: „Moderni načini suzbijanja varoe i da li je otpornost na varou održivo rešenje za pčelarsku praksu". Dve teme u jednom — prva govori o onome što već radimo i kako to radimo bolje, druga pita da li uopšte treba da radimo onako kako radimo. To je pitanje otpornosti. Ne otpornosti pčela na varou, već otpornosti same pčelarske prakse na paradigmu u kojoj se tretman protiv parazita stalno ponavlja, a parazit uvek vraća.
Martin će na Sajmu predstaviti savremene pristupe kontroli varoe, ali će i prezentovati rezultate istraživanja o pčelinjim zajednicama koje su razvile prirodnu otpornost. Ovo je deo koji bi mogao da promeni način razmišljanja mnogih pčelara u Srbiji. Ideja da postoje zajednice koje su same, bez ljudske intervencije, pronašle način da opstanu uz varou, otvara vrata potpuno drugačijem pristupu pčelarenju — onom koji ne zavisi isključivo od hemijskih tretmana.
Ako pčele mogu same da se odbrane, pitanje je da li mi pčelareći na način na koji pčelarimo zapravo sprečavamo tu odbranu da se razvije. — Stiven Martin, emeritus profesor Univerziteta u Salfordu
Ovaj citat, iako konstruisan iz suštine njegovog istraživačkog rada, nosi težinu koju svaki pčelar koji je gubio zajednice nakon tretmana može da razume. Paradoks je brutalan — što više lečimo, možda više slabimo prirodni imunitet. Ali to nije poziv na pasivnost. To je poziv na preispitivanje.
Organizatori iz SPOS-a ovaj događaj nazivaju naučnim spektaklom, i to nije marketinško preterivanje. Imati čoveka čiji je rad direktno uticao na globalno razumevanje virusa deformisanih krila na jednom domaćem Sajmu, pred pčelarima iz Srbije i regiona, jeste spektakl — u najboljem smislu te reči. Nije spektakl zbog showa, nego zbog sadržaja koji može da promeni praksu.
Teren, košnice i realnost
Srbija ima na desetine hiljada pčelara, od onih sa dve košnice u dvorištu do komercijalnih pčelara sa stotinama zajednica. Za sve njih varoa je zajednički neprijatelj. Iako su dostupni različiti preparati i tretmani — od organskih kiselina do sintetičkih akaricida — problem otpornosti varoe na određene aktivne materije postaje sve izraženiji. To nije samo srpski problem; to je globalni fenomen koji Martin proučava decenijama.
Ono što domaći pčelar često ne zna jeste da tretman koji je radio pre pet godina možda danas više ne daje isti efekat. Parazit se prilagođava. I upravo tu nastupa nauka — da kaže šta radi, šta ne radi i šta bi moglo da radi sutra. Martinovo predavanje o prirodnoj otpornosti zajednica direktno pogađa ovaj nerv. Ako postoje pčele koje su se adaptirale, pitanje je da li selekcija u tom pravcu može da bude održiviji put od beskonačnog tretiranja.
Varoa nije problem koji se rešava jednim tretmanom. To je problem koji se upravlja celog života pčelinje zajednice — a upravljanje zahteva znanje, ne samo preparate. — izjava konstruisana iz suštine Martinovog istraživačkog rada
Ovaj pristup zahteva promenu mentaliteta. Srpski pčelar je navikao da rešava probleme kada se pojave, a ne da ih predviđa. To je razumljivo — košnica je živi organizam i ne čeka da pčelar završi čitanje stručnog rada. Ali dugoročno, bez razumevanja mehanizama koji stoje iza uginuća, svaki tretman je kocka sa nepoznatim ishodom.
Šta ovo znači za srpsko pčelarstvo
Dolazak Stivena Martina u Beograd nije samo logistički uspeh SPOS-a. To je pokazatelj da srpsko pčelarstvo, uprkos svim problemima — od niskih otkupnih cena meda preko nedostatka paše do birokratskih prepreka za subvencije — pokušava da se razvija u pravcu koji je naučno utemeljen. Kada pčelar čuje čoveka koji je proučavao varou gotovo četrdeset godina, ne čuje marketinšku priču. Čuje podatke, rezultate i zaključke koji su prošli recenzije i provere naučne zajednice.
Praktične posledice? Pčelari koji poslušaju Martinovo predavanje mogu da preispitaju sopstveni pristup tretmanima, da razmotre selekciju otpornijih zajednica i da prestanu da oslanjaju isključivo na hemijske akaricide koji gube na efikasnosti. To ne znači da će sutra prestati da tretiraju. Znači da će tretirati pametnije — sa razumevanjem šta rade i zašto.
Takođe, činjenica da je SPOS već objavio Martinov rad u „Srpskom pčelaru" pokazuje da organizacija ne čeka Sajam da bi počela da edukuje članstvo. To je kontinuitet koji se mora prepoznati. Pčelarstvo bez stručnog informisanja je pčelarstvo na sluh, a na sluh se košnice gube.
Zaključak urednika
Trinaestog februara dvadeset sedme godine, Beograd neće biti samo grad u kome se održava još jedan poljoprivredni sajam. Biće mesto gde se srpsko pčelarstvo susreće sa najboljim što svetska nauka ima da ponudi na temu koja ga najviše muči. Ko može, neka dođe. Ko ne može, neka pročita. Ali ko pčelari a ne čuje šta Martin ima da kaže — taj narednu zimu ulazi s jednom rukom manje na volanu.
Izvor: Agro TV, 18. jul 2026.
💬 0 komentara