Toplotni stres kod stoke: Tihi ubica koji već kuca na vrata srpskih stočara

Toplotni stres kod stoke: Tihi ubica koji već kuca na vrata srpskih stočara

Kada u avgustu krava prestane da jede, a svinja leži nepomično u ćošku objekta, mnogi stočari pomisle da je to samo još jedno vruće leto. Nije. To je već prvi znak toplotnog stresa — pojave koja ne bira ni vrstu ni rasu, a koja bi mogla da precrta račune stočarima širom sveta već u naredne dve decenije.

Agro Urednik 5 min čitanja 8 pregleda

Kada u avgustu krava prestane da jede, a svinja leži nepomično u ćošku objekta, mnogi stočari pomisle da je to samo još jedno vruće leto. Nije. To je već prvi znak toplotnog stresa — pojave koja ne bira ni vrstu ni rasu, a koja bi mogla da precrta račune stočarima širom sveta već u naredne dve decenije.

Šta se dešava i zašto baš sada

Toplotni stres nije nov pojam u veterinarskoj literaturi, ali ono što je danas drugačije jeste učestalost i intenzitet. Nastaje kada kombinacija visokih temperatura, velike relativne vlažnosti vazduha i intenzivnog sunčevog zračenja onemogući organizmu da prirodno reguliše telesnu temperaturu. Kod životinja to vodi u smanjeni unos hrane, pad proizvodnje, slabiju plodnost i veću podložnost bolestima. Ono što je nekada bio povremeni problem u julu i avgustu, danas se širi na maj, jun, pa i septembar. A sve procene kažu da će ići samo gore.

Brojke koje ne lažu

Procene pokazuju da oko deset posto svih domaćih životinja već danas tokom godine prolazi kroz nekoliko dana ekstremnog toplotnog stresa — dana kada organizam trpi ozbiljno fiziološko opterećenje, ne samo nelagodu. To znači da na svakih deset grla u vašem stadu jedno već sada ima problem koji verovatno ne prepoznajete kao takav. I to je samo početna tačka.

Do sredine ovog veka, broj životinja izloženih ekstremnom toplotnom stresu mogao bi da se udvostruči, a u nekim regionima i utrostruči. Isto važi i za broj dana sa takvim uslovima. Globalna proizvodnja goveđeg mesa i mleka mogla bi da opadne za oko pet procenata — što na svetskom nivou predstavlja godišnji gubitak od gotovo dvadeset milijardi američkih dolara. Najveći deo tih gubitaka očekuje se u tropskim krajevima, dok će severnije oblasti biti manje pogođene. Ali „manje" ne znači „pošteđene".

Ponašanje životinja se menja pre nego što proizvodnja padne. Životinje traže hlad ili vodu, ubrzano i plitko dišu kako bi se rashladile, a pri izrazito visokim temperaturama mogu postati agresivne. U ekstremnim slučajevima, toplotni stres može izazvati uginuće. Za stočara to znači lanac gubitaka — od smanjene proizvodnje, preko povećanih troškova lečenja, do gubitka grla koje je godinama bio deo stada.

Kada krava prestane da jede, to nije lenjost — to je organizam koji gasi sve sisteme osim onih za preživljavanje. Svaki takav dan vas košta litara mleka koje nikada nećete videti. — Dr Milan Petrović, specijalista za ishranu preživača

Ko trpi, a ko se bori

Otpornost na visoke temperature nije ista za sve vrste. Generalno, najotpornije su koze, zatim ovce, pa goveda i živina. Svinje su najosetljivije — i to je podatak koji bi svaki svinjar u Vojvodini trebalo da istetovira na vrata objekta. Takođe, rase poreklom iz tropskih područja uglavnom bolje podnose vrućinu od rasa razvijenih u umerenim klimatskim zonama, naročito kada je reč o visokoproduktivnim grlima. Holštajn koja daje trideset litara mleka dnevno podnosi toplotu znatno teže nego domaća buša koja daje pet. Tu leži jedan od ključnih paradoksa moderne stočarske proizvodnje — što je grlo produktivnije, to je osetljivije.

Kod drugih vrsta domaćih životinja, osim goveda, budući gubici u proizvodnji još uvek nisu dovoljno istraženi, posebno u zemljama nižih geografskih širina. Ipak, jasno je da će povećani toplotni stres predstavljati veliki izazov, naročito za proizvođače koji već posluju sa malim profitnim maržama. A to je u Srbiji gotovo svaki stočar.

Praktična rešenja koja ne koštaju bogatstvo

Jedna od mogućnosti koja se pominje u svetskim analizama jeste preseljenje proizvodnje u hladnije krajeve ili na veće nadmorske visine. To se već dešava u biljnoj proizvodnji — kukuruz, pšenica i vinova loza pomeraju se ka severu severne hemisfere, a pojedine sorte soje su oplemenjene tako da uspevaju u toplijim područjima. Ali ovakav pristup nije realan za srpskog stočara. Ne možete da pomerite farmu iz Pančeva na Kopaonik.

Zato se sve više pažnje posvećuje genetskom unapređenju. Ukrštanje visokoproduktivnih rasa sa autohtonim rasama koje bolje podnose visoke temperature može doprineti većoj otpornosti. Rezultati, međutim, i dalje u velikoj meri zavise od konkretnih uslova proizvodnje — nema univerzalnog recepta.

Najjeftiniji hlad koji možete dati kravi je drvo na pašnjaku. A najskuplji je hlad koji niste dali. — Zoran Jovanović, savetnik za pašnjarski sistem

Na manjim gazdinstvima, među najčešćim merama su izgradnja jednostavnih nadstrešnica za hlad, objekata sa ventilatorima na solarni pogon, kao i obezbeđivanje dovoljno vode za rashlađivanje životinja. Sadnja ili očuvanje drveća na pašnjacima predstavlja još jedno efikasno rešenje. Drveće pruža hlad, a istovremeno doprinosi vezivanju ugljenika iz atmosfere. Takav pristup je široko rasprostranjen u pojedinim delovima Latinske Amerike i ne košta ništa osim odluke da se sekira ostavi u ćošku.

U severnoj Keniji stočari postepeno zamenjuju goveda kamilama, koje bolje podnose ekstremne temperature. Država taj proces podržava razvojem infrastrukture za otkup i plasman kamiljeg mleka u gradove. Naravno, to je rešenje koje u Srbiji nema praktičnog smisla, ali ilustruje jednu važnu stvar — adaptacija ponekad znači promenu vrste, ne samo promenu rase.

Šta to znači za srpskog stočara

U intenzivnim sistemima, gde su svinje, živina ili muzne krave u zatvorenim objektima, prilagođavanje podrazumeva unapređenje ventilacije, sistema za hlađenje i projektovanje objekata koji omogućavaju bolje strujanje vazduha. Rashladni sistemi na obnovljive izvore energije sve su više u fokusu, a na tržištu su dostupni i dodaci ishrani sa betainom i hromom, za koje je pokazano da u određenim uslovima ublažavaju posledice toplotnog stresa.

Za srpskog stočara, međutim, glavni problem nije nedostatak znanja — nedostaju kapital i podsticaji. Većina gazdinstava u Srbiji radi sa marginama toliko tankim da svaka investicija u ventilaciju ili hlad predstavlja pitanje opstanka, a ne pitanje komfora životinja. Država subvencioniše grla, hektare i litražu, ali retko ko misli na klimatsku adaptaciju objekata. A to je upravo ono što će u narednoj deceniji razdvojiti one koji ostaju od onih koji odustaju.

Toplotni stres neće da vas pita koje godine ste počeli, koliko imate grla i da li ste konstantno kreditirani. On će da prođe kroz objekat, da smanji prirast, da obori laktaciju i da ode. Pitanje je samo da li ćete ga dočekati sa nadstrešnicom i ventilatorom — ili sa izgovorom da je vreme neobično.


Izvor: Agromedia, 18. jul 2026.

💬 0 komentara