Kada se kaže energetska sanacija, većina ljudi pomisli na gradske stanove i zgrade u Bloku 45. Ali u petak, 18. jula, baš u Irigu — opštini sa jedva sedam hiljada stanovnika, okruženoj vinogradima i njivama — ministarstvo rudarstva i energetike uručilo je četrdeset pet ugovora za sanaciju porodičnih kuća. I to je vest koja se tiče i poljoprivrede, makar to neko nije primetio.
Zašto baš Irig i zašto sada
Irig je jedna od najmanjih opština u Sremu, ali i jedna od onih gde se ruralno stanovništvo održalo uprkos trendu depopulacije koji je pogodio celu Vojvodinu. Kuće su stare, građene u vreme kada se energija nije štedela — debela zidanja, loša stolarija, kotlovi na drva ili ugalj koji gutaju novac zimi. Za domaćinstvo koje živi od poljoprivrede, račun za grejanje od dvadeset do trideset hiljada dinara mesečno nije sitnica — to je kilogram i po mesa svinje koji ode na grejanje, a ne na sto.
Ministarstvo i opština zajedno su izdvojili šest i po miliona dinara za ovaj javni poziv. Deluje malo kad se podeli na četrdeset pet ugovora — prosečno oko sto četrdeset sedam hiljada po domaćinstvu. Ali u pitanju su bespovratna sredstva, a ne krediti, i to menja računicu.
Šta tačno dobijaju domaćinstva
Mere koje subvencije pokrivaju nisu apstraktne. Zamena stolarije, termoizolacija fasade ili krova, ugradnja efikasnijih sistema grejanja i solarni paneli — to su konkretni radovi koji svaki gazda zna kako da prepozna. Stara drvena prozori kroz koje se vuče promaja zamenjuju se PVC ili aluminijumskom stolarijom, kotao na drva ide u penziju, a na krov ide kolektor koji greje sanitarnu vodu od aprila do oktobra.
Država nastavlja da ulaže u unapređenje energetske efikasnosti domaćinstava, jer mere poput zamene stolarije, termoizolacije, ugradnje efikasnijih sistema grejanja i solarnih panela građanima donose manje račune za energiju, kvalitetnije uslove stanovanja i veću vrednost nekretnina — saopštenje ministarstva rudarstva i energetike
Ovde treba razumeti jednu ključnu stvar. Socijalno ugroženi građani mogu da dobiju subvencije do devedeset odsto vrednosti investicije. To znači da gazda koji spada u tu kategoriju, a za sanaciju plati trista hiljada dinara, država mu vraća dvesta sedamdeset hiljada. Ostali građani mogu računati na bespovratna sredstva do pedeset odsto za pojedinačne mere, a ako se opredele za paket — više mera odjednom — onda do šezdeset pet odsto.
Razlika između pedeset i šezdeset pet procenata je zapravo podsticaj da se ne radi po jedna stvar, nego da se kuća sanira celovito. To pametno. Polovična sanacija je kao polovično lečenje — boli i košta, a ne reši problem.
Brojevi koji se čine malim, a nisu
Šest i po miliona dinara za četrdeset pet kuća. U kontekstu budžeta Srbije, to je kap u moru. Ali u kontekstu jedne sremske opštine gde prosečna penzija teško prelazi trideset hiljada dinara, to je ozbiljna stvar. Da nema ovih subvencija, većina tih domaćinstava ne bi ni pomišljala da menja prozore ili stavlja termoizolaciju — novac ide na semenje, đubrivo, gorivo za traktor.
Praktičan primer: gazda iz Iriga koji proizvodi grožđe i ima pet hektara vinograda, zimi greje kuću od sto kvadrata starim kotlom na drva. Troši osam do deset metara drva po sezoni, što ga košta oko osamdeset do sto hiljada dinara. Ako ugradi toplotnu pumpu i izoluje fasadu, taj trošak pada na trećinu. Razlika od šezdesetak hiljada dinara godišnje je, za seljaka, novac koji može da se uloži u proizvodnju.
Za domaćinstvo koje živi od poljoprivrede, svaki dinar ušteđen na grejanju je dinar koji može da se uloži u proizvodnju — praktična računica poljoprivrednika iz Srema
Energija i selo: priča koja se tek otvara
Ono što se dešava u Irigu nije izolovan slučaj. Program energetske sanacije domaćinstava ministarstvo rudarstva i energetike sprovodi već godinama, ali tek poslednjih sezona dobija zamah u ruralnim sredinama. Razlog je prost: gradska domaćinstva su lakše obuhvatiti jer su zgrade standardizovane, projekti su masovni, a efekti merljivi. Sela su komplikovanija — svaka kuća je drugačija, vlasništvo je često neuređeno, a ljudi ne veruju državnim programima dok ne vide da komšiji radi.
Irig je tu dobar primer jer je dovoljno mali da se ceo proces može kontrolisati, a dovoljno ruralan da predstavlja test za sve slične opštine u Vojvodini. Ako četrdeset pet ugovora ovde prođe bez birokratskih zamki, to je signal i drugim opštinama da apliciraju.
Problem je, naravno, u obimu. Četrdeset pet kuća u Irigu je možda pet posto domaćinstava. Šta je sa ostalih devedeset pet procenata? Kada će doći na red? I da li će program uopšte preživeti promene vlasti i budžetske sekcije, koje u Srbiji dolaze brže nego sezona branja jabuka.
Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu
Energetska efikasnost se u agrarnoj politici Srbije tretira kao gradska tema. To je greška. Poljoprivredna domaćinstva su među najvećim potrošačima energije u ruralnim područjima — grejanje kuća, grejanje staklenika, sušenje žita, zagrevanje vode za sanitarno čišćenje u stočarstvu. Svaka mera koja smanjuje te troškove direktno povećava konkurentnost proizvodnje.
Solarni paneli, koje ovaj program pokriva, su za seljaka ne samo ekološka priča nego i ekonomska. Panel od tri do pet kilovata na krovu selske kuće pokriva osnovne potrebe — frižider, televizor, pumpu za vodu. U mestima gde je mreža nestabilna, to i nije mala stvar. A kada se dodaju subvencije od pedeset do devedeset procenata, računica postaje privlačna i za domaćinstva koja inače ne bi ulagala.
Energetska sanacija sela nije luksuz, to je preduslov da ruralna Srbija uopšte preživi sledeću deceniju — ocena agrarnih analitičara
Pitanje koje ostaje otvoreno je da li će ovakvi programi postati sistematski ili će ostati na nivou pojedinačnih javnih poziva, gde opštine moraju da apliciraju, a Ministarstvo bira koliko i kome. Model gde država i opština dele trošak šest i po miliona dinara je održiv, ali samo ako se primenjuje svake godine i ako se proširuje. Jedan Irig godišnje ne menja sliku. Ali deset Iriga godišnje — to već počinje da liči na politiku.
Zaključak urednika
Četrdeset pet ugovora u Irigu nije velika brojka, ali je prava stvar na pravom mestu. Selska domaćinstva godinama troše više nego što zarađuju delimično i zato što njihove kuće gube toplotu kroz zidove izgrađene pre pedeset godina. Kada država vrati pedeset, šezdeset pet ili devedeset procenata investicije, to nije socijalna pomoć — to je investicija u to da selo ostane naseljeno. A naseljeno selo znači obrađenu zemlju, proizvedenu hranu i državu koja ne mora da uvozi ono što može sama da gaji. Irig je mali, ali poruka koja iz njega ide treba da bude velika. Ako je ne čuju — bićemo suviše siromašni da grejemo prazne kuće.
Izvor: Biznis.rs, 18. jul 2026.
💬 0 komentara