Trideset hiljada svinja ugroženo, odgovornost podeljena: Ko nosi krivicu za afričku kugu u Srbiji

30.000 svinja uklonjeno ove godine — Šta znači za srpskog proizvođača Dok veterinarski inspektori ulaze u dvorišta i farme širom Srbije, brojka koja se pomalja iza njih nije samo statistika. Od početka godine uklonjeno je 30.000 svinja zbog afričke kuge, što govori o sistemu koji nije uspeo da zaustavi virus prisutan od 2019. godine. Iza ove katastrofe krije se pitanje koje niko ne želi jasno da postavi: čija je krivica, države koja nije ograničila divlje svinje, ili proizvođača koji ne poštuju biosigurnost? Virus koji ne bira ni domaću ni divlju svinju postao je stalni protivnik sa kojim se srpsko stočarstvo bori prvenstveno improvizacijom. Profesor stočarstva Vitomir Vidović za agenciju Beta nedvosmisleno upire prst ka državnim nadležnima. Njegov argument je da su nadležni 2019. godine morali odlučno da krenu u kontrolu populacije divljih svinja, što nije učinjeno. Divlje svinje u potrazi za hranom prilaze selima, i čak objekti sa visokim nivom biosigurnosti nisu potpuno zaštićeni. Umesto smanjenja brojnosti i ograničavanja kretanja u lovištima, divlja populacija je rasla, a virus se širio nekontrolisano. Sa druge strane, Sanja Čelebićanin, konsultantkinja Udruženja odgajivača svinja, vidi problem pre svega u samim proizvođačima. Ona naglašava da veliki deo odgovornosti snose gazdinstva koja ne poštuju veterinarske preporuke. Pojedini odgajivači i dalje puštaju domaće svinje na ispašu u šumama i hrane ih pomijama, što su otvorena vrata za virus. Ekonomski gubitak se ne meri samo brojem uginulih životinja, već prazninom koja ostaje u proizvodnji. Među uklonjenim životinjama nalaze se priplodne krmače, što znači da gubitak prasadi utiče na cikluse godinama unapred, uz ograničen izvoz i povećanu zavisnost od uvoza. Ministarstvo poljoprivrede je najavilo pojačan odstrel i smanjenje brojnosti divljih svinja, kao i moguće ograničavanje kretanja ljudi u pojedinim šumskim područjima. Ove mere pokazuju da se konačno shvata da je suzbijanje bolesti nemoguće bez istovremene kontrole divlje populacije i strožeg nadzora transporta. Vidović upozorava i na regionalnu dimenziju, ističući da Srbija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska moraju uspostaviti čvršću saradnju jer virus ne poznaje carinske prelaze. Ipak, najava i sprovođenje su dva različita sveta, a razlika između onoga što se objavi na konferenciji i onoga što se desi na terenu često se meri hiljadama uklonjenih životinja. Za srpska gazdinstva ova situacija znači da afrička kuga svinja nije kriza koja će proći sama. Proizvođači moraju odmah prestati sa praksama iz prošlog veka, poput ispaše u šumi i neograničenih kontakata radnika. Istovremeno, država mora ozbiljno da prione na smanjenje populacije divljih svinja, ne kao najavu, već kao operaciju sa jasnim brojkama i rokovima. Dok se jaz između propisa i prakse ne premosti kroz regionalnu koordinaciju i disciplinu na terenu, sledeća brojka uklonjenih grla biće veća, a opstanak mnogih farmi doveden u pitanje.