Penzioneri jurili vaučere brže nego ikad: Tri stotine miliona dinara potrošeno za sat i po

Penzioneri jurili vaučere brže nego ikad: Tri stotine miliona dinara potrošeno za sat i po

Ko je u utorak ujutru, trećeg avgusta, zakasnio na šalter Pošte Srbije, mogao je samo da gleda kako mu prilika izmiče. U osam sati počela je podela trideset hiljada turističkih vaučera za penzionere, a već za devedeset minuta podneto je dvadeset dve hiljade dvesta sedamdeset dva zahteva.

Agro Urednik 5 min čitanja 1 pregleda

Ko je u utorak ujutru, trećeg avgusta, zakasnio na šalter Pošte Srbije, mogao je samo da gleda kako mu prilika izmiče. U osam sati počela je podela trideset hiljada turističkih vaučera za penzionere, a već za devedeset minuta podneto je dvadeset dve hiljade dvesta sedamdeset dva zahteva. Do dva sata posle podne, broj se popeo na dvadeset četiri hiljade sedamsto četrdeset tri prijave — sistem je bio skoro rasprodat pre nego što je većina ljudi stigla da popije jutarnju kafu. Kvota od trista miliona dinara, namenjena isključivo penzionerima sa primanjima do osamdeset hiljada dinara, nestala je brže nego ikada u istoriji ovog programa.

Subvencija koja deli i povezuje

Turistički vaučeri nisu novina u Srbiji — program postoji već godinama i jedan je od retkih državnih instrumenata koji direktno podstiče domaći turizam. Ono što je ove godine drugačije jeste usmerenost isključivo na penzionere sa nižim primanjima, što je sužavanje kriterijuma koje ministar turizma Husein Memić obrazlaže podacima iz prethodne godine. Tada su penzioneri iskoristili sedamdeset šest celih šest odsto svih vaučera, pa je logično bilo celu kvotu od trista miliona dinara okrenuti ka njima. Ali ono što izgleda kao precizno ciljanje, u praksi se pretvorilo u stampedo na šalterima — i to stampedo koji postavlja pitanje da li je ponuda jednostavno premala.

Ove brojke pokazuju da su mere dobro ciljane, da su napravljene po meri i potrebama naših građana, jer oni konačno imaju državu koja o njima istinski brine. — Siniša Mali, potpredsednik Vlade i ministar finansija

Mali je to napisao na Instagramu, ali sa stanovišta hladne analize, brojke pre govore o ogromnoj potražnji koja drastično nadmašuje ponudu. Kad trideset hiljada vaučera nestane za sat i po, nije pitanje da li je mera dobro ciljana — pitanje je zašto se kvota ne poveća, pogotovo kad se zna da je budžet od tri stotine miliona dinara kap u moru u poređenju sa potrebama.

Mehanika prijave i ko je sve mogao da dobije

Procedura je bila jednostavna na papiru, ali komplikovana u praksi. Svaki penzioner morao je lično da se pojavi na šalteru Pošte Srbije, sa ličnom kartom ili pasošem, potvrdom o rezervaciji smeštaja i dokazom o ostvarenom pravu na penziju. Obrazac se mogao preuzeti sa sajta Ministarstva turizma ili Pošte, ali samu prijavu nije bilo moguće obaviti onlajn — što je, s obzirom na to da su korisnici penzioneri, delimično razumljiva odluka, ali i ona koja je stvorila gužve na šalterima. Rangiranje prijava ide prema datumu i vremenu predaje, pa je svaki minut bio bitan. Ko je stigao u osam i pet, bio je u prednosti pred onim ko je došao u devet i trideset.

Vaučer se može koristiti za najmanje pet noćenja izvan grada, opštine ili mesta prebivališta korisnika, a krajnji rok je prvi novembar 2026. Na raspolaganju je više od dve hiljade četristo pedeset ugostitelja koji su se prijavili za program, što pokriva praktično sve relevantne destinacije — od banjskih centara, preko planinskih mesta, do seoskih domaćinstava. Ipak, ono što je možda i važnije od same podele jeste transformacija koju je program doneo smeštajnoj infrastrukturi.

Od sto dvadeset do pet hiljada objekata za deset godina

Prema podacima Udruženja „Moja Srbija", program turističkih vaučera krenuo je sa oko sto dvadeset pružalaca usluga, a danas obuhvata približno pet hiljada objekata. Taj rast nije slučajan — vaučeri su stvorili stabilan tok gostiju koji je vlasnicima dao sigurnost za ulaganje. Mnogi su, ohrabreni većim interesovanjem, proširivali kapacitete, renovirali sobe, dodavali sadržaje. I što je možda još važnije — vaučeri su pomogli da se turistički promet ravnomernije rasporedi kroz godinu.

Naši penzioneri pokazuju veliko interesovanje za ovu akciju, što potvrđuje koliko im je ova mera važna, posebno onima sa nižim primanjima. Vaučeri za njih predstavljaju značajnu podršku i priliku da sebi priušte odmor u Srbiji. — Husein Memić, ministar turizma i omladine

Banje, planine i ruralne destinacije beležile su veću popunjenost tokom avgusta, septembra i jesenjih meseci, kada bi inače bilo prazno. Za porodična domaćinstva koja žive od seoskog turizma, to znači razlika između poslovanja koje traje tri meseca i poslovanja koje traje pola godine. I efekti se ne zaustavljaju na smeštaju — gosti koji koriste vaučere troše i u restoranima, kafićima, prodavnicama, na izletima. Kad penzioner iz Zrenjanina provede nedelju dana na Tari, novac ne ide samo vlasniku pansiona — ide i mesaru, pekaru, benzinskoj pumpi i prodavnici suvenira.

Šta ovo znači za ruralni turizam i poljoprivredu

Iz ugla poljoprivrede, turistički vaučeri su indirektno jedna od najznačajnijih mera podrške ruralnom turizmu u Srbiji. Seoska gazdinstva koja su se prijavila za program imaju pristup korisničkoj bazi koja inače ne bi došla do njih. Penzioneri su pouzdan gost — dolaze na duže, ne žure, cene domaću hranu i mir. To je idealan profil za porodična gazdinstva koja nude smeštaj uz domaću kuhinju i tradicionalne proizvode. Problem je u tempiranju — iz turističkog sektora više puta je upozoravano da bi ranija podela vaučera omogućila bolju popunjenost smeštajnih kapaciteta tokom cele letnje sezone, a ne samo u poslednjem tromesečju. Kad se prijave otvore tek početkom avgusta, sezona je već na pola.

Ove godine najavljene su i pojačane kontrole celog postupka dodele i korišćenja vaučera, kako bi se sprečile zloupotrebe i obezbedilo da državna podrška stigne do onih kojima je namenjena. To je pozitivan korak, jer je u prošlosti bilo slučajeva da se vaučeri koriste na načine koji nisu bili u duhu programa. Ako kontrola bude stvarna, a ne kozmetička, program dobija na kredibilitetu.

Trideset hiljada vaučera za tri stotine miliona dinara je, realno, kap u moru pored onoga što bi sistem mogao da apsorbuje. Ali to je kap koja pravi talas — od sto dvadeset do pet hiljada objekata za deset godina govori da meru ne treba meriti samo brojem srećnih penzionera, već i brojem gazdinstava koja su zahvaljujući njoj preživela i izrasla. Pitanje koje ostaje je zašto država, kad vidi da se trideset hiljada vaučera rasproda za sat i po, ne udvostruči kvotu. Odgovor, naravno, leži u budžetu — ali i u prioritetima.


Izvor: Agro TV, 5. avgust 2026.

💬 0 komentara