Sezona lešnika tek što nije počela, a stiže vest koja deluje kao muzika za uši svakog proizvođača – turski državni odbor TMO podigao je otkupnu cenu za 28 odsto u odnosu na prošlu godinu. Zvuči kao garantovan profit, zar ne? Samo što ova ista Turska, najveća svetska sila u proizvodnji lešnika, istovremeno najavljuje i skok roda od više od 60 odsto. I tu nastaje onaj stari, dobro poznati paradoks – viša cena ne znači i više para u džepu. Pogotovo ne za srpske proizvođače koji su navikli da turski kiseonik dišu za vratom.
Državna cena koja mami, ali i vara
TMO je objavio da će otkup lešnika početi 24. avgusta. Cene su postavljene na 255 turskih lira po kilogramu za Giresun kvalitet, što je otprilike 4,62 evra, i 250 lira za Levant kvalitet, odnosno 4,53 evra. Važan detalj – ove cene važe za prinos zdravog jezgra od 50 odsto. Za svaki dodatni procenat iznad toga plaća se premija: 5,10 lira za Giresun, odnosno 5 lira za Levant.
Prošle godine je TMO podigao cene za čak 50 odsto. Razlog? Katastrofalan mraz prepolovio je turski rod. Tada je cena za Giresun iznosila 200 lira, a za Levant 195 lira. Bila je to godina nestašice i panike na svetskom tržištu. Srpski proizvođači su tada dobro prošli, prodavali su lešnik po povoljnim cenama.
Ove godine, međutim, situacija je potpuno drugačija. Prva zvanična procena govori o proizvodnji od 715.350 tona – što je skok od 62,2 odsto u odnosu na prošlogodišnje 441.000 tona. Turska se oporavlja, i to ozbiljno. Čitav crnomorski region, koji je prošle godine bio na ivici egzistencije, sada diše punim plućima.
Turska ovom odlukom šalje dvostruku poruku – nudi višu cenu da bi zadržala proizvođače u sistemu, ali istovremeno najavljuje obilje koje će pritisnuti svetsko tržište – izvor iz Privredne komore Srbije, upućen u tržište voća
Šta ovo znači za one koji gaje lešnik u Srbiji
Ovo je pitanje koje svaki srpski lešnikar mora sebi da postavi. Turska sa svojih 60 odsto svetske proizvodnje i dve trećine svetskog izvoza diktira cenu na globalnom nivou. Kada tamošnji rod pati, cene lete u nebo i Srbija profitira. Kada se turska proizvodnja oporavi, cene padaju ili stagniraju. To je zakonitost koja se ponavlja iz godine u godinu.
Ovogodišnja situacija je posebno škakljiva. Viša otkupna cena koju nudi TMO neće automatski značiti i višu cenu za srpski lešnik. Naprotiv, istorijski podaci pokazuju da se cena u Srbiji formira pod uticajem više faktora – domaćeg roda, randmana jezgra, potražnje prerađivača i, naravno, kretanja ponude na evropskom tržištu.
Problem je u tome što će se ove godine na svetskom tržištu pojaviti znatno više lešnika. Turska sama povećava proizvodnju za više od 60 odsto. Ako se te procene ostvare, kupci više neće biti pod pritiskom nestašice kakav je vladao prošle godine. A kada ima izbora, kupac retko kad plaća više.
Lekcija iz prošlogodišnjeg šoka
Prošlogodišnji mraz u Turskoj bio je najjači u poslednjih nekoliko decenija. Smanjio je proizvodnju gotovo za polovinu, a suša je dodatno pogoršala situaciju. Turski proizvođači u crnomorskom regionu bili su na ivici egzistencije. TMO je reagovao podizanjem otkupne cene za 50 odsto.
Srpski proizvođači su tada dobro prošli. Sa smanjenom svetskom ponudom, cene su porasle, a oni koji su imali robu prodali su je po povoljnim cenama. Bilo je to vreme kada se osetila prednost diversifikacije – oni koji su pored maline i višnje posadili i lešnik bili su u prednosti.
Ove godine, međutim, scenario je obrnut. Turska ne samo da se oporavlja, već najavljuje rekordan rod. To je kao da vas neko pozove na večeru, ali vam na tanjir stavi samo salatu – izgleda lepo, ali nema mesa.
Analiza: Paradoks visoke cene i obilne ponude
Ovo je suština priče. Turska istovremeno podiže otkupnu cenu i očekuje ogroman skok proizvodnje. U teoriji, to je redak slučaj. Obično visoka cena podstiče povećanje proizvodnje, ali ovde TMO unapred garantuje višu cenu, dok proizvodnja raste iz prirodnih razloga – oporavka od mraza.
Za srpske proizvođače to znači sledeće: početna pozicija za pregovore sa otkupljivačima biće bolja nego prošle godine u ovo vreme, jer TMO postavlja viši standard. Međutim, kada turski lešnik krene na tržište u ogromnim količinama, pritisak na cene biće snažan. Kupci će imati izbora, a to retko vodi ka rastu cena.
Srpski proizvođači su u prošlosti naučili da cena lešnika u Srbiji prati tursku sa zakašnjenjem i često sa popustom. Pitanje je koliko će ovogodišnji turski rod, koji bi trebalo da bude gotovo duplo veći od prošlogodišnjeg, uticati na evropsko tržište.
Ono što je sigurno jeste da je lešnik u Srbiji i dalje marginalna kultura u poređenju sa malinom ili višnjom. Ipak, poslednjih godina interesovanje raste, posebno u regionima poput Mačve, Šumadije i istočne Srbije. Proizvođači koji su ušli u ovaj posao moraju pažljivo pratiti signale – turska odluka je jedan od najvažnijih.
Zašto je ovo važno za svakog ko gaji lešnik u Srbiji
Zato što Turska nije samo konkurent – ona je barometar. Kada tamošnji proizvođači imaju problema, cela Evropa oseti. Kada imaju obilje, cela Evropa oseti pad cena. Prošle godine je turski mraz doneo priliku. Ove godine oporavak donosi izazov.
Za srpskog proizvođača koji planira podizanje novih zasada, ovo je signal da treba biti oprezan. Investicija u lešnik dugoročno može biti isplativa, ali kratkoročno svetska ponuda diktira tempo. Oni koji imaju kvalitetan proizvod sa visokim randmanom jezgra biće u prednosti.
Odluka TMO-a je istovremeno i podsetnik koliko je srpska poljoprivreda osetljiva na spoljne uticaje. Dokle god ne izgradimo sopstvene kanale plasmana i brendiranje, bićemo taoci turskih berzi i odluka.
Najvažnija poruka ovogodišnje turske odluke jeste da cena sama po sebi nije garancija prihoda. Količina koja stiže na tržište često ima veći uticaj od nominalne cene. Srpski proizvođači lešnika treba da shvate da je tržište postalo igra u kojoj nije dovoljno pratiti samo cenu – potrebno je pratiti i kretanje ponude, kvalitet i trenutak prodaje. A ove godine, igra je složenija nego ikad.
Izvor: Agro TV, 8. avgust 2026.
💬 0 komentara