Dok se u toplim beogradskim kancelarijama donose odluke o papirima, na vojvođanskim njivama vlada tišina pred oluju. Devet ozbiljnih udruženja poslalo je jasnu poruku ministarstvu da olakšice u birokratiji ne pune silose niti plaćaju gorivo. Umesto stvarne pomoći za jesenju setvu, proizvođači su dobili vest o ukidanju obaveze pravdanja prvog dela subvencije od 18.000 dinara. Za njih, ovo nije poklon države, već pokušaj skretanja pažnje sa pravog problema koji preti da zaustavi proizvodnju.
Zašto septembar lomi kost proizvodnje
Kalendar u poljoprivredi ne poznaje kompromise, a septembar je mesec kada se lomi kost cele proizvodne godine. Tada se zatvaraju računi za žetvu koja je često bila ispod očekivanja, a istovremeno se otvaraju novi troškovi za pripremu zemljišta i setvu strnih useva. U tom uskom vremenskom prozoru, svaka dinamika plaćanja podsticaja ima direktnu vezu sa likvidnošću gazdinstava. Kašnjenje od samo nekoliko nedelja može napraviti razliku između redovne setve i ostavljanja zemlje na ugaru.
Ove godine situacija je dodatno zakomplikovana posledicama suše koja je ostavila dubok trag na prinose širom Vojvodine. Poljoprivrednici su već suočeni sa smanjenim prihodom, pa im je svaki dinar subvencije ključan za opstanak do narednog ciklusa. Međutim, umesto konkretnog keša na račun, stigla je vest o ukidanju administrativne obaveze. Problem je u tome što većina proizvođača ta sredstva već pravdala ili je prikupila potrebne račune prema ranijim pravilima. Zbog toga ovu inicijativu smatraju besmislenom u datom trenutku, jer ne rešava gorući problem nedostatka obrtnih sredstava.
Šta tačno traže ljudi sa traktorima
U zajedničkom saopštenju koje je prenela agencija FoNet, udruženja su bila više nego jasna oko svojih zahteva. Ono što im je neophodno nije ukidanje papirologije za deo novca koji je već izvesan, već hitna isplata drugog dela podsticaja. Taj novac im je, kako navode, kritičan za zasnivanje jesenje proizvodnje. Bez toga, lanac proizvodnje se prekida pre nego što uopšte počne, a dugovi prema dobavljačima repromaterijala rastu.
Pored subvencija, ukazuje se na izostanak reakcije države na poremećaje na tržištu poljoprivrednih proizvoda. Konkretno se misli na niske otkupne cene pšenice i suncokreta koje ne pokrivaju troškove proizvodnje. Udruženja smatraju da nadležni organi treba da ispitaju eventualno postojanje nedozvoljenih dogovora i tržišnih kartela. Margina proizvođača je toliko tanka da svako daljnje smanjenje cene vodi u gubitak.
Saopštenje je potpisalo devet ozbiljnih organizacija, što govori o širokom frontu nezadovoljstva. Među potpisnicima su Ujedinjena udruženja poljoprivrednika Srbije, Inicijativa za opstanak poljoprivrednika Srbije, Banatska crnica, Dolovački paori, Udruženje poljoprivrednika opštine Srbobran, Novoseljanski paori, Udruženje poljoprivrednih proizvođača Subotice, Udruženje poljoprivrednika Aradac i Savez Banata. Ovaj spisak nije samo formalnost, već pokazatelj da se nezadovoljstvo prelilo iz lokalnih sredina na nivo pokrajine.
Prinuđeni smo da naše pravo na opstanak tražimo drugim putem — Predstavnica udruženja poljoprivrednika
Ova izjava nosi težinu koja se ne može ignorisati. Kada ljudi koji rade sa zemljom kažu da moraju tražiti pravo na opstanak drugim putem, to obično znači da mirni dijalog više ne funkcioniše. Poljoprivrednici upozoravaju Ministarstvo poljoprivrede da raste nezadovoljstvo u sektoru i da je sve veći broj gazdinstava suočen sa ozbiljnim problemima likvidnosti i nastavka proizvodnje.
Poverenje se ne gradi ukidanjem formulara
Ono što se ovde zapravo dešava nije spor oko 18.000 dinara po hektaru, već dubok jaz u poverenju između države i proizvođača. Vlast vidi ukidanje pravdanja kao olakšavanje procedure, dok selo to vidi kao pokušaj da se skrene pažnja sa suštine problema. Suština je da subvencija kasni, da je tržište neregulisano, a da su troškovi inputa i dalje visoki. Mere moraju biti pravovremene, a ne samo formalno povoljne, jer zakasnela pomoć je često isto što i nema pomoći.
Kada devet udruženja koristi izraz marketinški potez, to je signal da je komunikacija ministarstva promašila cilj. Poljoprivrednici nisu publika kojoj se prodaje ideja, već partneri u proizvodnji hrane. Ako se njihovi zahtevi za isplatom drugog dela subvencije ignorišu, a nude im se administrativne olakšice za prvi deo, to deluje kao izbegavanje odgovornosti. Posebno je zabrinjavajuća optužba za postojanje kartela na tržištu pšenice i suncokreta. Ako država ne reaguje na to, ona implicitno prihvata diktat otkupljivača nad proizvođačem.
Treba imati na umu da su ova udruženja pozvala i građane da im se priključe u protestu, povezujući nezadovoljstvo proizvođača sa visokim cenama hrane u maloprodaji. To je opasan narativ za stabilnost sektora. Ako proizvođač ne zaradi, a potrošač previše plati, negde u sredini neko uzima preveliki deo kolača. Država mora da bude arbitar, a ne posmatrač koji ćuti dok se pravila igre nameštaju u korist trgovine.
Zaključak
Na kraju, sve se svodi na jednostavnu istinu koju u Beogradu često zaborave. Poljoprivreda ne trpi političke spinove niti marketinške trikove, ona trpi samo konkretnu podršku u pravom trenutku. Ako se nastavi sa ignorisanjem zahteva za isplatu drugog dela subvencija i regulisanjem tržišta, ulica će postati jedino preostalo mesto za razgovor. Država ima priliku da sada reaguje razumno, pre nego što bude primorana da reagira pod pritiskom.
Izvor: Agro News, 5. septembar 2026.
💬 0 komentara