Nervozna jesen na njivama polako dobija epilog u kabinetima vlasti, ali prava istina se krije u konačnom iznosu na računu. Nakon napetih dana i neizvesnosti oko toga koliko će zaista vredeti ovogodišnji rod suncokreta, predstavnici uljarske industrije su izneli obećanje da će konačne otkupne cene biti znatno više od trenutno važećih akontnih isplata. Ovo je saopšteno direktno nakon sastanka u Vladi Srbije, gde su se sukobili interesi onih koji rade na zemlji i onih koji je prerađuju, uz posredovanje državnog vrha u tehničkom mandatu. Poljoprivrednici su mesecima upozoravali da im akontacija ne pokriva ni osnovne troškove goriva i đubriva, što je dovelo do situacije gde je državna intervencija postala neophodna kako bi se sprečio socijalni nemir u ruralnim sredinama.
Pozadina sastanka i trenutno stanje na tržištu
Sastanak je održan jedanaestog septembra 2026. godine na eksplicitnu inicijativu poljoprivrednih proizvođača koji su osetili pritisak rastućih troškova. Razgovaralo se o svemu što tišti selo poslednjih godina, od skoka cena repromaterijala do odnosa između ulaznih i izlaznih cena poljoprivrednih proizvoda. Aktuelni izazovi na tržištu suncokreta postali su okidač za ovaj dijalog, jer je neizvesnost postala nepodnošljiva za gazdinstva koja su već investirala u setvu i negu. Mnogi proizvođači su bili na ivici da obustave isporuku kako bi izvršili pritisak, što je navelo vladu da hitno reaguje.
Predsednik Vlade Srbije u tehničkom mandatu Đuro Macut prisustvovao je zajedno sa ministrom poljoprivrede dr Draganom Glamočićem i ministarkom unutrašnje i spoljne trgovine Jagodom Lazarević. Njihovo prisustvo govori o tome da država prepoznaje rizik od socijalnog nemira u ruralnim sredinama ako se cene ne stabilizuju. Macut je tom prilikom istakao da razume izazove sa kojima se poljoprivrednici suočavaju, posebno neizvesnost koju donose velike oscilacije cena iz godine u godinu. Ipak, naglasio je realnost da država ne može da diktira tržišne cene koje zavise od ponude i potražnje, već da može samo da stvori okvir za fer pregovore između strana.
Šta je dogovoreno i koje su brojke
Ključna informacija za svakog proizvođača jeste da su predstavnici pojedinih uljara najavili objavu konačnih otkupnih cena u narednim danima. Trenutno važeća akontna cena iznosi oko 40 dinara po kilogramu, što je brojka koja je izazvala najviše negodovanja na terenu. Najava da bi konačna cena trebalo da bude značajno viša od ovih četrdeset dinara donela je privremeni mir, ali poljoprivrednici znaju da reč nije uvek i ispisana isplata. Iskustva iz prošlih godina govore da se konačne obračune često čekalo mesecima, što stvara dodatni finansijski pritisak na domaćinstva.
Dogovoreno je da se dijalog nastavi u narednim danima kako bi se detalji razradili do kraja. Ministar Glamočić ocenio je sastanak kao produktivan, ukazujući da razgovori između proizvođača i prerađivačke industrije nikada nisu jednostavni jer obe strane imaju svoje interese. Prema njegovim rečima, ovog puta razgovaralo se na bazi argumenata, dok je dodatni značaj sastanku dalo učešće predsednika Vlade. Glamočić je ukazao da proizvođači i prerađivači ne mogu jedni bez drugih i da je zato važno da grade partnerski odnos zasnovan na međusobnom razumevanju.
Predstavnici udruženja poljoprivrednika zatražili su na sastanku i veću transparentnost u pogledu formiranja otkupnih cena. Ovo je ključan zahtev jer proizvođači često nemaju uvid u to kako se tačno kalkuliše finalna vrednost njihove robe. Bez tog uvida, svaki dogovor ostaje samo na nivou verbalne obaveze koja se teško može proveriti u praksi. Zahtev uključuje i poziv da mehanizmi kontrole budu dostupniji inspekcijskim organima.
Država ne može da diktira tržišne cene, ali može i mora da koristi raspoložive mehanizme kako bi odnos između proizvođača, otkupljivača i prerađivača bio stabilniji i predvidiviji — Đuro Macut, predsednik Vlade Srbije
Predsednik Vlade predložio je i uspostavljanje stalnog mesta za okupljanje i saradnju proizvođača, otkupljivača i prerađivača, uz potencijalno korišćenje postojećih mehanizama Privredne komore Srbije. Ova ideja ima smisla samo ako se pretvori u redovnu praksu, a ne u još jedan sastanak koji se zaboravi čim kamioni napune silose. Potrebno je videti kako će se ovo sprovesti u delo i da li će Privredna komora imati kapacitet da bude pravi mediator u sukobu interesa koji je često duboko ukorenjen.
Analiza: Da li je ovo kraj neizvesnosti ili samo početak
Ono što se desilo u Vladi jeste korak u dobrom smeru, ali iskreno govoreći, poljoprivrednici su naučili da ne veruju unapred dok novac ne legne. Problem sa suncokretom u Srbiji je strukturan i ne rešava se jednim sastankom, bez obzira na to ko sedi za stolom. Kada uljari kažu da će cena biti veća, to obično znači da su svetske berze povoljne ili da je rod lošiji, ali proizvođač to saznaje prekasno. Obećanje da će cena biti veća od akontnih 40 dinara je dobro, ali pitanje je koliko je to značajno više.
Ako govorimo o pedeset ili pedeset pet dinara, to i dalje možda neće pokriti troškove proizvodnje koji su eksplodirali u poslednje dve godine. Ministar Glamočić je istakao značaj udruživanja proizvođača kako bi imali snažniju pregovaračku poziciju, što je tačno, ali udruživanje u Srbiji ide teško zbog istorijskog nepoverenja i individualizma. Država ovde nastupa kao moderator, što je ispravno, ali mehanizmi za stabilizaciju moraju biti jasni. Predlog da se koristi Privredna komora kao stalno mesto za dijalog pokazuje svest da problem nije jednokratan.
Ipak, ključna reč koju su proizvođači upotrebili jeste transparentnost. Bez jasnih formula kako se dolazi do cene, svaki dogovor ostaje na klimavim nogama. Tržište suncokreta je osetljivo i često podložno manipulacijama ako nema jakog protivteže u vidu organizovanih proizvođača. Nedostatak pouzdanih podataka o rodu i zalihama često ide na ruku jačoj strani u pregovorima, što je sistemski problem koji zahteva dublje reforme od samo jednog sastanka u zgradi Vlade.
Zaključak urednika
Na kraju dana, sve ovo deluje kao pokušaj gašenja požara pre nego što plane u punom jeku. Obaveza države nije samo da sazove sastanak, već da osigura da dogovoreno bude ispoštovano do poslednjeg dinara. Poljoprivrednici nisu tražili milostinju već fer odnos i cenu koja pokriva rad i rizik. Očekujemo da u narednim danima vidimo konkretne brojke na papiru, a ne samo u izjavama za medije.
Ako se ovo obećanje obistini, biće to znak da dijalog vredi, ali ako ostanemo na akontaciji, selo će zapamtiti ko je sedeo u Vladi jedanaestog septembra. Poverenje je najskuplja valuta u odnosu države i poljoprivrede, i ono se ne može obnoviti obećanjima, već isključivo realizacijom dogovorenog. Ostaje da se vidi da li će Privredna komora zaista postati mesto gde se rešavaju problemi, ili će ostati samo adresa na papiru.
Izvor: AgroFin, 11. septembar 2026.
💬 0 comments