Kada stigne sms poruka ili oficijelno pismo iz Sekretarijata, u nekim kućama nastaje slavlje, dok u drugima vlada težak muk. Tako je bilo širom AP Vojvodine ove jeseni nakon objave konačnih lista za sufinansiranje investicija. Ukupno je na raspolaganju bilo sto trideset miliona dinara, ali potražnja je daleko nadmašila ponudu. Ova cifra govori više o stvarnom stanju na terenu nego sama vest o dodeli sredstava.
Jesen donosi odluke za celu godinu
Ova vest stiže u vreme kada se poljoprivrednici već pripremaju za zatvaranje budžetske godine i planiranje narednog ciklusa proizvodnje. Septembar je mesec kada se seju ozime kulture, ali i kada se rešavaju pitanja koja će odrediti da li će stoka prezimiti u toplim objektima ili će gazdinstva morati da odlože modernizaciju. Istorijski gledano, podrška pokrajine uvek je bila značajna, ali ovog puta brojke otkrivaju jednu drugu, manje prijatnu stranu medalje. Potražnja za sredstvima je tolika da ni ozbiljni iznosi ne mogu da zadovolje sve potrebe. Poljoprivrednici su svesni da bez investicija nema opstanka na tržištu, posebno kada su u pitanju troškovi energenata i hrane koji rastu iz godine u godinu. Zato je svaki konkurs poput ovog postao pitanje opstanka, a ne samo dodatnog prihoda.
Ko je dobio sredstva a ko ostao praznih šaka
Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu doneo je odluku o raspoređivanju sredstava, ali detalji pokazuju kolika je gužva bila na konkursu. Od ukupnog iznosa, najveći deo, tačnije 110 miliona dinara, namenjen je sufinansiranju investicija u opremanje stočarskih farmi. Za ulaganja u pčelarstvo opredeljeno je znatno manje, svega 20 miliona dinara, što odražava različite prioritete u agrarnoj politici regiona.
Za ulaganja u stočarske farme pristiglo je ukupno 217 prijava. Komisija je utvrdila da 161 prijava ispunjava uslove konkursa, a zbog raspoloživih sredstava predloženo je zaključivanje ugovora sa devedeset podnosilaca. Istovremeno, 34 prijave su odbijene, dok su 22 odbačene iz formalnih razloga. Za korisnike čije su prijave prihvaćene u okviru ove aktivnosti odobreni iznosi kreću se od nekoliko stotina hiljada do 2,3 miliona dinara, u zavisnosti od odobrene investicije.
Rangiranje je obavljeno na osnovu bodovne liste Komisije, pri čemu su najviše rangirane prijave imale 200 bodova.
Interesovanje je bilo mnogo veće od budžeta, što znači da ljudi vide šansu u ovim sredstvima, ali moramo biti realni oko ograničenja — Predstavnik Komisije za sprovođenje konkursa
Kada je reč o pčelarstvu, na konkurs su pristigle 102 prijave. Uslove je ispunilo 75 podnosilaca, a zbog ograničenog budžeta predloženo je zaključivanje ugovora sa 56 korisnika. Za još 19 prihvatljivih prijava nije bilo dovoljno sredstava, dok je 26 prijava odbijeno, a jedna odbačena. Među korisnicima kojima su odobrena sredstva za pčelarstvo nalaze se podnosioci sa različitim nivoima ostvarenih bodova, od 160 pa naniže, dok su pojedinačni odobreni iznosi uglavnom do oko 456.500 dinara, u skladu sa prihvatljivim troškovima i pravilima konkursa.
Ovo je onaj trenutak kada se vidi prava slika sela. Devetnaest pčelara je uradilo sve kako treba, papiri su bili uredni, a novca jednostavno nije bilo. To nije samo statistika, to su ljudi koji su računali na taj novac za kupovinu novih košnica ili zimnice. Kada država stvori nadu, a onda je ugasi zbog nedostatka plana, trust se urušava brže nego što se gradi.
Šta ove brojke znače za srpsko selo
Ovi podaci jasno govore da je subvencija postala roba na kojoj se traži mesto više nego što ima stolica. Kada sto trideset miliona dinara podelite na stotine gazdinstava, dobijate iznose koji su korisni, ali nisu revolucionarni. Dva miliona i trista hiljada dinara za stočara je solidna pomoć za manju investiciju, recimo za manju mehanizaciju ili delove objekta, ali nije dovoljno za izgradnju kompletnog kapaciteta od nule.
Ono što zabrinjava nije samo iznos, već broj onih koji su ostali kratkih rukava uprkos tome što su ispunili uslove. Devetnaest pčelara je bilo prihvatljivo, ali nije bilo novca za njih. To su ljudi koji su spremili dokumentaciju, uložili vreme i nadu, a na kraju su dobili samo informaciju da je budžet potrošen. U poljoprivredi Srbije ovo je postao standardni scenario koji stvara nesigurnost kod proizvođača.
Da li je bolje imati konkurs sa manjim budžetom pa da svi znaju na čemu su, ili ovako gde se stvara veštačka gužva? Stočari u Vojvodini su navikli na borbu, ali ova statistika pokazuje da je konkurencija postala prevelika za dostupne resurse. Potrebno je više sistema, a manje ad hoc rešenja koja ostavljaju trećinu aplicanata na cedilu.
Zaključak urednika
Novac je uvek dobrodošao, ali način na koji se deli često ostavlja gorak ukus u ustima onih koji najviše rade. Sto trideset miliona dinara zvuči kao velika brojka u saopštenju, ali na terenu se pretvara u devedeset srećnih i stotinu razočaranih domaćinstava. Dok se ne promeni pristup planiranju budžeta prema realnim potrebama, konkursi će ostati samo igra brojeva gde većina gleda kako manjina dobija priliku.
Izvor: AgroFin, 11. septembar 2026.
💬 0 komentara