Kada pomislite na gašenje šumskih požara, prva slika koja vam padne na pamet verovatno su vatrogasna kola i avioni sa vodom. Međutim, Portugal ima predlog koji okreće tu logiku naglavačke i vraća nas korenima ruralnog života. Umesto skupe mehanizacije, Lisabon želi da Evropska unija plati stočarima čije će koze, ovce i goveda napasati suvu vegetaciju pre nego što postane gorivo. Ova inicijativa nije samo poljoprivredno pitanje, već postaje ključna tačka pregovora o narednom budžetu Unije.
\n\nEvropski budžet i portugalski predlog
\n\nDok se u Briselu vode žustre rasprave o tome kako raspodeliti novac iz zajedničke kase, Portugal iznosi argument koji teško možete odbiti. Na neformalnom sastanku ministara u Dablinu, portugalski ministar poljoprivrede Žoze Manuel Fernandeš jasno je stavio do znanja da trenutni sistem nije održiv. On traži da Brisel pomogne stočarima da organizuju ispašu u područjima obraslim šikarom, jer ta vegetacija tokom sušnih i toplih perioda predstavlja lako zapaljiv materijal. Problem je u tome što se ovakav pristup već primenjuje u Portugalu i pojedinim delovima Španije, ali se trenutno uglavnom finansira nacionalnim i regionalnim sredstvima. Fernandeš je bio direktan kada je objasnio zašto to treba da brine sve članice Unije.
\n\n\n\n\nKoristimo sopstveni novac, ali posao koji obavljamo koristi čitavoj Evropskoj uniji — Žoze Manuel Fernandeš, ministar poljoprivrede Portugala
\n
Ovakav stav dobija na težini jer sprečavanje požara doprinosi i smanjenju emisija ugljen-dioksida, zbog čega bi ovaj način upravljanja vegetacijom trebalo posmatrati kao deo šire evropske klimatske politike. Nakon leta obeleženog sušama i razornim požarima, pojedine države članice žele da spreče smanjenje novca namenjenog poljoprivredi u sledećem višegodišnjem budžetu EU. Dok neke zemlje zagovaraju manju potrošnju za tradicionalne evropske politike, poput kohezije i poljoprivrede, Fernandeš smatra da podrška kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku nije samo finansiranje proizvođača. Ona je, kako navodi, važna i za prilagođavanje prehrambenog sistema i ruralnih područja sve ekstremnijim vremenskim uslovima.
\n\nKako funkcioniše sistem ispaše i španski primer
\n\nIdeja iza ovog projekta je tehnički jednostavna, ali logistički zahtevna. Životinje tokom ispaše uklanjaju nisko rastinje, travu i žbunje koje bi, kada se osuši, moglo da posluži kao gorivo za šumske požare. Posebno su korisne koze, koje mogu da se kreću po strmim, udaljenim i teško pristupačnim terenima na kojima bi mehaničko uklanjanje vegetacije bilo skupo ili tehnički zahtevno. Organizovana ispaša ne predstavlja zamenu za vatrogasne službe, protivpožarne pojaseve i druge preventivne mere, ali može dugoročno da održava vegetaciju pod kontrolom. Istovremeno se proizvodi hrana, podržavaju stočarska gazdinstva i čuva prisustvo ljudi u ruralnim područjima. Stručnjaci već duže upozoravaju da EU nije dovoljno koristila ovaj jednostavan i relativno jeftin način zaštite prostora od požara.
\n\nNajbolji dokaz da ovo funkcioniše u praksi dolazi iz susedne Španije, gde sistem već pokazuje rezultate. Iskustvo španske regije Kastilja i Leon pokazuje kako organizovana ispaša može da bude važan deo zaštite od požara. Smanjenje ekstenzivnog stočarstva u ovom području dovelo je do nagomilavanja vegetacije na brdima, oko sela i duž puteva. Time je povećan rizik od izbijanja požara i mogućnost njihovog brzog širenja. Regija je zato kroz Plan 42 povezala stočarstvo, upravljanje šumama i prevenciju požara. Mehaničko čišćenje koristi se za početno uklanjanje šikara, dok organizovana ispaša omogućava da se postignuti rezultat održava tokom dužeg perioda. Program ne finansira samo uklanjanje vegetacije, već i ograde, pojilišta, pristupne puteve i drugu infrastrukturu bez koje stočari ne bi mogli da drže životinje na udaljenim terenima.
\n\nU okviru strateškog plana ZPP Španije za period od 2023. do 2027. godine za silvopastoralne mere u Kastilji i Leonu izdvojeno je 35 miliona evra. Očekuje se da će pozivom za 2026. godinu biti obuhvaćeno oko 36.500 hektara pod šikarom i približno 590 zahteva korisnika. Ovaj konkretan primer služi kao argument za one koji traže snažniju podršku evropskim poljoprivrednicima u prilagođavanju klimatskim promenama. Evropski komesar za poljoprivredu i hranu Kristof Hansen ocenio je da je potrebno učiniti više kako bi gazdinstva bila spremnija za buduće suše. Među prioritetima su obezbeđivanje dovoljnih količina vode za gašenje požara, ali i navodnjavanje useva tokom sušnih perioda. Irski ministar poljoprivrede Martin Hejdon pozvao je Evropsku komisiju da poljoprivredu uključi u najavljeni okvir za klimatsku otpornost. Španski ministar poljoprivrede Luis Planas takođe traži više evropskog novca za zaštitu proizvodnje od suše. Kao jedan od mogućih odgovora navodi razvoj useva otpornijih na nedostatak vode, uključujući sorte dobijene primenom novih tehnika uređivanja gena.
\n\nŠta ovo znači za poljoprivredu i klimu
\n\nOvo nije samo priča o kozama koje brste travu, već ozbiljan signal kako se menja percepcija uloge poljoprivrednika u Evropi. Fernandeš je na sastanku u Dablinu izneo podatak koji retko ko van struke zna, a koji menja narativ o subvencijama.
\n\n\n\n\nMnogi ne znaju da je 42 odsto sredstava Zajedničke poljoprivredne politike namenjeno ostvarivanju ciljeva u oblasti zaštite životne sredine. Najbolji prijatelji životne sredine su poljoprivrednici — Žoze Manuel Fernandeš, ministar poljoprivrede Portugala
\n
On predlaže da se organizovana ispaša finansira i prihodima iz Sistema EU za trgovanje emisijama. Logika je jasna i teško joj je naći manu u trenutnoj klimatskoj krizi. Ako novac iz tog sistema dajemo sektoru transporta kako bi smanjio emisije, zašto ga ne bismo koristili i za fond koji bi podržao ovakve mere i civilnu zaštitu. Za nas na Balkanu, ovo je podatak koji treba dobro razmotriti jer su šumski požari postali redovna pojava tokom avgusta i septembra. Naša poljoprivreda često gleda samo na prinos po hektaru, a zaboravlja na uslugu koju gazdinstvo pruža održavanjem pejzaža. Kada stoka nestane sa brda, šikara preuzima kontrolu, a sa njom dolazi i rizik od vatrene stihije.
\n\nUlaganje u infrastrukturu za ispašu, kao što su ograde i pojilišta, zapravo je ulaganje u bezbednost celog regiona. Poljoprivrednici postaju prva linija odbrane protiv klimatskih ekstremnih pojava, a ne samo proizvođači hrane. Ako Evropska unija prihvati ovaj predlog, to bi moglo da otvori nova vrata za finansiranje stočarstva koje se često smatra marginalnim. Umesto gašenja vatre kada već bukne, pametnije je sprečiti da joj damo šta će da jede. To zahteva promenu u budžetskim stavkama, ali i promenu svesti kod donosilaca odluka koji često vide poljoprivredu samo kao trošak.
\n\nPortugal je ovim potezom pokazao da rešenja za moderne klimatske probleme često leže u tradicionalnim praksama koje smo zaboravili. Ako koza može da uradi posao koji je skup mašinama i opasan ljudima, onda je to posao koji treba platiti iz evropske kase. Naša poljoprivreda mora da prati ove trendove ako želi da bude konkurentna i održiva. Ne radi se samo o novcu, već o opstanku ruralnih područja koja bez stoke postaju pusta i opasna. Vreme je da prepoznamo vrednost onoga što već imamo na imanjima, pre nego što požari odluče umesto nas.
\n\n\n\n
Izvor: Agromedia, 14. septembar 2026.
💬 0 komentara