Dok se u klimatizovanim salonima Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu lome koplja oko naučnih formula i statističkih modela, napolju, u blatnjavim štalam širom Vojvodine i Srbije, proizvođači se bore za goli opstanak. Između teorije i prakse često postoji jaz širi od Dunava, ali ovog septembra postoji nada da će se mostovi najzad graditi. Na Departmanu za stočarstvo upravo je otvoren Međunarodni simpozijum o stočarstvu ISAS-2026, skup koji traje do 18. septembra 2026. i okuplja umove koji bi trebalo da odgovore na goruća pitanja agrara.
Kada teorija mora da prizna realnost terena
Ovaj skup nije samo još jedna prilika za razmenu vizit-kartica među akademskom elitom, već pokušaj da se nađu konkretni odgovori za krizu koja tinja već godinama. Stočarstvo u Srbiji nalazi se na prekretnici gde se tradicionalni načini proizvodnje sudaraju sa modernim zahtevima tržišta i epidemiološkim pretnjama. Istorijski gledano, naši proizvođači su često prepušteni sami sebi, bez pravog oslonca na institucije koje bi trebalo da budu servis, a ne kula od slonovače. Sada, kada su lanci snabdevanja poremećeni, a bolest decimira stoku, svaki razgovor o inovacijama dobija na težini.
Važno je napomenuti da organizator, Departman za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta, nije birao teme nasumično. Izbor tema direktno reflektuje probleme sa kojima se susreću poljoprivrednici u Srbiji svakodnevno. Od održivosti do profitabilnosti, svaki segment proizvodnje je pod lupom. Naučnici i istraživači iz Srbije i inostranstva svesni su da bez primenjene nauke nema budućnosti za ruralna područja. Ovo nije vreme za apstraktne rasprave, već za planove koji se mogu sprovesti u delo.
Stručnjaci iz sveta slažu se sa domaćim problemima
Među istaknutim učesnicima nalaze se imena koja nose težinu u svetskim razmerama, što govori o ozbiljnosti pristupa organizatora. Predsednik Međunarodne federacije za stočarstvo dr Džoel Berar predvodi delegaciju stručnjaka koji donose perspektivu globalnog tržišta. Pored njega, tu su profesor Međunarodnog hotelskog univerziteta dr Hristos Rumbos, dr Samanta Vajzli sa Univerziteta Floride i dr Ino Čurik sa Agronomskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu. Njihovo prisustvo u Novom Sadu signalizira da problemi sa kojima se suočavamo nisu lokalnog karaktera.
Program je koncipiran tako da pokrije ključne segmente koji utiču na ekonomiku gazdinstva. Poseban deo programa predviđen je za petak kada će biti održane četiri stručne panel-diskusije. Teme će obuhvatiti ulogu i značaj ribarstva u Srbiji, što je često zanemaren potencijal u našem agraru. Takođe, diskutovaće se o poljoprivredi i stočarstvu u funkciji razvoja seoskog i agroturizma, što je put ka diverzifikaciji prihoda za mnoga domaćinstva.
Najozbiljnija tema svakako je pitanje divljih svinja pod pritiskom afričke svinjske kuge i izazova koje ova bolest predstavlja za lovstvo i stočarstvo. Ovo je tačka gde se nauka susreće sa najtežom realnošću terena. Biće razgovarano i o agro-biznisu i mogućnostima za kompanije koje posluju u stočarskom sektoru. Tokom simpozijuma biće predstavljena najnovija naučna dostignuća, rezultati istraživanja i inovacije u oblasti stočarstva.
Fokus je na aktuelnim izazovima i mogućnostima za dalji razvoj stočarske proizvodnje u Srbiji i svetu — dr Džoel Berar, predsednik Međunarodne federacije za stočarstvo
Da li će papiri podstaći stvarni razvoj
Ono što se dešava u Novom Sadu ove nedelje ima težinu, ali pravo pitanje je kako će se te informacije preliti u sela. Afrička kuga svinja nije samo veterinarski problem, već ekonomsko i socijalno pitanje koje gura ljude iz sela. Kada naučnici pričaju o divljim svinjama i virusima, poljoprivrednici pričaju o otkupnim cenama i nedostatku radne snage. Spajanje ovih svetova zahteva više od simpozijuma, zahteva sistemsku podršku države koja često izostaje.
Potencijal za agroturizam i ribarstvo je ogroman, ali zahteva investicije i edukaciju koju prosečno domaćinstvo ne može samo da finansira. Subvencije za stočarstvo moraju biti pametnije usmerene ka onima koji usvajaju inovacije, a ne samo ka broju grla. Prisustvo stručnjaka poput dr Samante Vajzli sa Univerziteta Floride donosi iskustva iz sredina gde je tehnologija promenila lice proizvodnje. Međutim, transfer tehnologije zahteva infrastrukturu koju mi još uvek gradimo.
Analiza pokazuje da bez rešavanja pitanja divljih svinja i kontrole bolesti, svaki drugi napredak je krhak. Lovstvo i stočarstvo moraju naći zajednički jezik, jer virus ne poznaje granice između šume i štale. Kompanije koje posluju u sektoru traže stabilnost, a nauka treba da im da alate za predviđanje rizika. Ovo je prilika da se čuje glas struke pre nego što donosioci odluka zakucaju poslednji ekser u kovčeg malih proizvođača.
Nauka mora imati miris zemlje
Simpozijum ISAS-2026 završava se 18. septembra, ali pravi posao tek počinje kada se učesnici raziđu. Ako ovi razgovori ostanu samo zapisnik u arhivi fakulteta, nismo napravili ništa. Poljoprivreda Srbije ne treba još izveštaja, već primenjena rešenja koja se mogu videti u kazani za mleko i na vagi za tov. Nauka mora imati miris zemlje i stajskog đubriva da bi bila verodostojna onima koji ustaju pre zore.
Očekujem da će se iz Novog Sada poslati jasna poruka da stočarstvo nije prošlost, već budućnost koja zahteva pamet. Bez bezbedne proizvodnje i zdrave stoke, nema ni izvoza ni opstanka sela. Na nama je da pratimo da li će se obećanja pretvoriti u projekte, jer teren ne prašta prazne priče.
Izvor: AgroFin, 17. septembar 2026.
💬 0 komentara