Kada proizvođač ostane sam sa punim magacinom i praznim džepom, svaka priča o saradnji zvuči kao jeftina uteha. Poljoprivrednici južne Srbije decenijama se bore sa tom tišinom na tržištu, gde se njihov trud gubi u logističkom haosu i dalekoj distanci od velikih otkupljivača. Sada se u Nišu najavljuje pokušaj da se ta izolacija probije konkretnim alatima, a ne samo lepim rečima o razvoju sela. Pred nama je događaj koji tvrdi da može da promeni pravila igre za one koji su najviše zaboravljeni od strane države.
Zašto povezivanje postaje pitanje opstanka
Poljoprivreda na jugu naše zemlje oduvek je bila specifična zbog usitnjenih gazdinstava i teže dostupnosti centralnim tržištima. Istorijski gledano, ovo podneblje imalo je ogroman potencijal u voću i povrću, ali je nedostatak organizacije često gušio svaku inicijativu u samom startu. Kooperativi su propadali, zadruge su postajale firme za pranje novca, a seljak je ostao sam na vetrometini. Danas, kada su troškovi goriva, đubriva i rada skočili, samostalno nastupanje na tržištu postalo je gotovo nemoguća misija za malog čoveka. Zato svaka inicijativa koja cilja na umrežavanje zaslužuje pažnju, ali i oprezan pogled iskusnog domaćina.
Potrebno je videti da li iza projektnih naziva stoje realni mehanizmi koji će doneti dinar u džep proizvođača. Dosadašnja praksa pokazala je da sami po sebi sastanci u skupim hotelima ne rešavaju problem otkupa i plasmana robe. Ključno je da li će se stvoriti trajna veza između onoga ko proizvodi znojave ruke i onoga ko traži robu za police. Upravo tu leži suština predstojećeg okupljanja u Nišu koje najavljuje konkretne korake umesto praznih obećanja. Ako ovo ne uspe da poveže lance ishrane, biće još jedan skup u nizu koji se zaboravlja čim se kafa ohladi.
Šta se konkretno nudi na Agro sajmu
Događaj pod nazivom „Od njive do tržišta" održaće se osamnaestog septembra dve hiljade dvadeset i šeste godine na prostoru Agro sajma u Nišu. Organizatori su pripremili program koji nije klasično predavanje gde slušate teoriju, već radionica koja treba da ponudi upotrebnu vrednost učesnicima. Tokom programa biće predstavljen Priručnik o održivim poslovnim modelima u poljoprivredi koji treba da posluži kao vodič kroz haos propisa i zahteva. Pored toga, lansiraju se digitalni alati poput platforme odrzivapoljoprivreda.rs i takozvane AgroBiz mreže. Zamisao je da ovaj prostor služi za povezivanje proizvođača sa novim kupcima, partnerima i stručnjacima koji mogu da pomognu.
Poseban deo biće posvećen razgovoru o problemima sa kojima se poljoprivrednici danas suočavaju, ali i praktičnim rešenjima koja mogu doprineti otpornijoj proizvodnji. Nakon zvaničnog dela, planirani su AgroBiz networking i koktel kako bi učesnici razmenili iskustva uživo. Cilj je da se uspostave novi kontakti i pokrenu moguće poslovne saradnje koje će opstati i nakon gašenja reflektora. Sve se ovo dešava u okviru projekta „Snaga građanskog učešća za održivu poljoprivredu u Srbiji". Finansijer je Evropska unija, dok realizaciju vode Razvojni biznis centar Kragujevac u partnerstvu sa organizacijama ENECA, Mladi poljoprivrednici Srbije i Ekološkim centrom Stanište.
Cilj nije samo da se ljudi sastanu, već da izađu sa adresom nekoga ko može da im kupi robu ili pomogne u proizvodnji — predstavnik Razvojnog biznis centra Kragujevac
Ovakav pristup naglašava potrebu za konkretnim ishodom umesto formalnog prisustva na listi učesnika. Poljoprivrednici nemaju vremena za gubljenje, pa svaki minut mora da ima svoju težinu i svrhu. Ako mreža zaživi, mogla bi da postane most koji nedostaje između sela i grada.
Da li je održivost luksuz ili nužnost
Kada govorimo o održivim poslovnim modelima u srpskoj poljoprivredi, često nailazimo na nerazumevanje na terenu. Za mnoge proizvođače, održivost znači preživeti do sledeće žetve, a ne ekološki certifikat koji košta previše i nema pokriće u ceni. Ipak, bez dugoročnog planiranja i stabilnih kanala distribucije, nema ni opstanka gazdinstva kroz generacije. Ono što se nudi u Nišu jeste pokušaj da se ta dva pojma spoje u funkcionalnu celinu koja ima smisla za džep. Problem južne Srbije nije samo u proizvodnji, već u logistici i pregovaračkoj moći prema velikim sistemima. Pojedinačni proizvođač nema snagu da diktira cenu, ali udružen kroz mrežu može da traži bolje uslove i zaštiti svoj interes.
Ako AgroBiz mreža uspe da poveže pedeset ili sto gazdinstava u regiji, to već postaje faktor na tržištu koji se ne može ignorisati. To je razlika između prosjaka koji moli za otkup i partnera u lancu ishrane koji diktira uslove. Moramo biti svesni da platforme i priručnici vrede onoliko koliko se koriste u praksi svakodnevno. Tehnologija je samo alat, a ljudi su ti koji moraju da veruju jedni drugima i poštuju dogovor. U našem mentalitetu poverenje se gradi teško, ali kada se stvori, postaje najjača valuta koja važi duže od evra. Ovaj projekat ima šansu da pokrene taj proces ako uspe da isporuči prve uspešne priče o saradnji koje će drugi želeti da kopiraju.
Pogled urednika na šanse za uspeh
Gledano iz perspektive nekoga ko prati agrar decenijama, ovakvi projekti su dobrodošli ali nisu čarobni štapić za sve bolesti sela. Suština je u tome da li će se učesnici vratiti kućama sa telefonskim brojem koji vredi ili samo sa brošurom koju će baciti. Evropski novac je obezbeđen, partneri su ozbiljni i poznati, ali krajnji rezultat zavisi od angažovanja samih poljoprivrednika. Bez aktivnog učešća i spremnosti na promenu navika i načina razmišljanja, svaka platforma ostaje mrtvo slovo na ekranu kompjutera. Ono što me ohrabruje je fokus na networking uživo, jer se u poljoprivredi posao i dalje najviše zatvara rukovanjem i pogledom u oči.
Digitalni alati su korisni, ali ne mogu da zamene poverenje koje se gradi za stolom uz razgovor o cenama i rokovima. Ako uspeju da naprave atmosferu gde se ljudi osećaju kao zajednica, a ne kao konkurenti koji se glože, onda ima nade za ovaj kraj. Srbija ne sme da dozvoli da joj južni region ostane uskraćen za šanse koje imaju Vojvodina ili Šumadija. Na kraju, sve se svodi na jednostavno pitanje da li će ovo biti još jedan događaj u nizu ili početak nečeg trajnog. Poljoprivrednici ne traže simpatiju, traže uslove da rade i prodaju svoj rad po fer ceni. Ako „Od njive do tržišta" uspe da skrati tu distancu, onda je svaki dinar uložen u projekat bio opravdan. Vreme će pokazati da li je ovo bio samo sastanak ili prekretnica za gazdinstva juga Srbije.
Izvor: AgroFin, 17. septembar 2026.
💬 0 komentara