Tišina koja se spustila na oranice nije znak mira, već upozorenje da se prirodni sistem koji nas hrani polako urušava. Dok poljoprivrednici gledaju u useve i stoku, retko ko primećuje da nam iznad glave nestaju saveznici koji su hiljadama godina održavali ekološku ravnotežu. Najnoviji podaci izneti na međunarodnom samitu u Keniji otkrivaju surovu istinu o stanju ptica selica, a brojke ne ostavljaju prostor za ignorisanje. Ovo nije samo ekološki problem, već direktna pretnja održivosti poljoprivredne proizvodnje u regionu i šire.
Globalni alarm iz Najrobija
Priča o nestanku ptica nije počela juče, ali je septembar 2026. godine doneo zvaničnu potvrdu onoga što terenski radnici i ornitolozi već osećaju godinama. Na samitu o migratornim putevima ptica u Najrobiju, vlade, naučnici i finansijske institucije suočile su se sa izveštajem koji menja način na koji gledamo na zaštitu prirode. Deklaracija iz Najrobija o migratornim putevima nije samo formalni papir, već pokušaj da se zaustavi trend koji preti da trajno promeni lice planete.
Ovo je pitanje od kritične važnosti sada jer pritisak na prirodne sisteme dostiže tačku pucanja. Istorijski gledano, ptice su bile najbolji indikator zdravlja ekosistema, a njihov nestanak direktno korelira sa promenama u poljoprivrednoj proizvodnji. Kada nestanu ptice, štetočine preuzimaju kontrolu, a lanac ishrane se prekida na način koji na kraju stiže do našeg tanjira i džepa. Poljoprivrednici moraju shvatiti da su ptice deo njihovog proizvodnog ciklusa, a ne samo prolazni posmatrači.
Suve brojke koje bole
Podaci iz izveštaja „Stanje ptica u svetu", koji svake četiri godine sprovodi organizacija BirdLife International, su nemilosrdni i zahtevaju hitnu reakciju. Svaka deveta ptica selica je pred izumiranjem, dok je brojnost 45 odsto migratornih vrsta u opadanju. Među ugroženima su kukavice, grlice i arktičke čigre, vrste koje smo nekada smatrali neizbežnim delom pejzaža naših sela.
Najtragičniji podatak govori o tankokljunom vivku, vrsti ptice selice koja je zvanično proglašena izumrlom prošle godine. Ovo je prvi slučaj globalnog izumiranja neke ptice na kopnenom delu Evroazije i Afrike u poslednjih nekoliko vekova. Potvrđeno je ili se sumnja da je širom sveta u poslednjih 150 godina izumrlo sedam vrsta ptica selica, što je stopa koja ubrzava iz godine u godinu. Pretnje su višestruke i uglavnom uzrokovane ljudskim delovanjem, poput intenziviranja poljoprivrede, neodrživog lova, zagađenja, invazivnih vrsta i globalnog zagrevanja.
Posebno su ugrožene morske ptice i ptice koje borave na obalama, jer zavise od morskih staništa i priobalnih močvarnih područja koja nestaju najbrže. Problem nezakonitog lova ostaje ogroman, posebno u našem regionu. Procenjuje se da se svake godine u Evropi, na Mediteranu, Kavkazu i Arabijskom poluostrvu nezakonito ubije ili uhvati između 13,1 i 42,7 miliona ovih ptica. Gubitak ili uništavanje prirodnih staništa predstavlja još jedan od glavnih uzroka problema, a naučni monitoring sproveden tokom protekle decenije pokazao je da se više od polovine od 1.099 ključnih područja biodiverziteta za ptice selice nalazi u lošem stanju.
Rešenja postoje, a sada je neophodno njihovo sprovođenje na nivou čitavih migratornih puteva — Stjuart Butčart, glavni naučnik organizacije BirdLife International
Finansijski okvir za spasavanje ovih vrsta je obezbeđen, ali pitanje je kako će se novac koristiti na terenu. Tri razvojne banke su odlučile da u svoje okvire kreditiranja uključe zaštitu migratornih puteva, obezbeđujući šest milijardi dolara za očuvanje i obnovu staništa duž ruta kojima se ptice kreću. Ipak, novac ne može vratiti vrste koje su već izgubljene, poput tankokljunog vivka, što govori o hitnosti preventivnog delovanja.
Šta ovo znači za srpsko gazdinstvo
Kao neko ko decenijama prati agrar, moram da postavim pitanje koje mnogi izbegavaju. Kako intenziviranje poljoprivrede, navedeno kao glavni uzrok, utiče na nas ovde u Srbiji? Kada čistimo međuredove, kada koristimo pesticide bez mere i kada melioracijom sušimo močvare, mi direktno učestvujemo u ovom procesu. Ptice selice nisu samo ukras, one su biološka kontrola štetočina koja ne traži fakturu na kraju meseca.
Pad brojnosti ptica ukazuje na sve veći pritisak na prirodne sisteme koji nas održavaju u životu, kako je istakao Stjuart Butčart. Za poljoprivrednika to znači nestabilnost. Ako nestane predator koji jede insekte koji napadaju usev, poljoprivrednik mora da kupi više hemije. To povećava troškove proizvodnje, zagađuje zemljište i na kraju smanjuje kvalitet proizvoda koji plasiramo na tržište. Ipak, naučni podaci takođe jesu jasni i pokazuju da mere očuvanja daju rezultate, a koordinisane akcije sprečavaju izumiranje i pomažu oporavak populacija.
Izveštaj ukazuje na to kako aktivnosti na očuvanju vrsta, često sprovođene preko državnih granica, dovode do oporavka pojedinih vrsta. To je šansa i za naše proizvođače da se uključe u programe očuvanja koji mogu doneti i dodatna sredstva ili poreske olakšice u budućnosti. Ne možemo više da gledamo na prirodu kao na neprijatelja koji treba da se savlada tehnologijom i hemijom. Šest milijardi dolara koje su banke izdvojile govore da svet ozbiljno shvata ovaj problem, a mi moramo da se prilagodimo ako želimo da ostanemo deo tog sveta.
Vreme je za promenu prakse
Očuvanje staništa duž migratornih ruta nije samo briga ekologa, već preduslov za održivu poljoprivredu. Ako nastavimo istim putem, tišina u poljima će postati trajna, a cena hrane će odražavati troškove veštačkog održavanja ekosistema koji se sam urušio. Naša odgovornost nije samo da proizvedemo što više, već da proizvedemo tako da i naredna generacija ima šta da žanje. Ptice su nam dale znak, sada je red na nama da ga pročitamo pre nego što bude kasno. Promena prakse nije izbor, već nužnost za opstanak poljoprivrede kakvu poznajemo.
Izvor: Agro TV, 17. septembar 2026.
💬 0 comments