Većina naših ljudi na selu i dalje veruje da je spas u velikim njivama pod žitom, dok pravi novac često raste tiho, skriven ispod zemlje. U Novom Sadu se nedavno dogodilo nešto što može promeniti računicu za hiljade domaćinstava, jer je održana ključna edukacija o proizvodnji belog luka. Iako na prvi pogled deluje kao običan skup, prisustvo predstavnika Ministarstva i naučnika šalje jasnu poruku o pravcu u kojem agrar treba da ide. Ovo nije bila priča o teoriji, već o konkretnim brojkama koje govore da domaći proizvod može da istisne uvoz, ako se pametno radi. Oni koji su pratili dešavanja znaju da se ovde nije delilo samo znanje, već i nada za bolju sezonu.
Planiranje koje retko viđamo u našem agraru
Retko se dešava da se birokratija i nauka nađu u istoj prostoriji sa istim ciljem, ali ovo je bio upravo takav slučaj. Skup je organizovan prema godišnjem planu stručnog usavršavanja za 2026. godinu, što pokazuje da se konačno misli unapred, a ne gaše požari. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede udružilo je snage sa Institutom za ratarstvo i povrtarstvo kako bi stvorilo čvrst okvir za proizvodnju. Važno je naglasiti da je ovaj Institut definisan kao ustanova od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, što daje posebnu težinu njihovim preporukama. Nije bilo reči o slučajnom okupljanju, već o kontinuiranom procesu koji treba da podigne nivo savetodavnog rada. Svaki savetodavac koji izađe iz sale mora da ima znanje koje se pretvara u profit na njivi, a ne samo opšte fraze. Bez tog mosta između teorije i prakse, sve ostaje mrtvo slovo na papiru za naše atare.
Cilj ovakvih edukacija daleko nadilazi jednostavno okupljanje proizvođača u jednoj sali kako bi preslušali predavanja. Ove radionice predstavljaju deo kontinuiranog stručnog usavršavanja savetodavaca i proizvođača, sa jasnim ciljem unapređenja savetodavnog rada i primene savremenih znanja u domaćoj poljoprivredi. Kada savetodavac izađe na teren, on mora da nosi informaciju koja vredi dinara, a ne samo opštu preporuku. Zato je prisustvo predstavnika ministarstva uz naučnike ključno za prelazak sa teorije na praksu u atarima širom Srbije. Samo tako se gradi poverenje između onih koji kreiraju politiku i onih koji je sprovode u delo na njivi.
Ljudi koji znaju kako se meri prinos
Predavači nisu bili ljudi koji govore iz fotelja, već stručnjaci koji znaju miris zemlje i biljke. Na čelu edukacije našli su se mr inž. polj. Srđan Zec, dr Vukašin Popović, dr Slađana Medić Pap i dr Slobodan Vlajić. Tema je pokrila sve o poreklu kulture do ekonomije, ali je najvažniji deo bio vezan za sertifikovani sadni materijal. Govorilo se i o prepoznavanju bolesti i štetočina, jer bez zdrave biljke nema ni zdrave zarade. Poseban akcenat stavljen je na moderne tehnologije gajenja koje mogu podići isplativost na viši nivo.
Učesnici su imali priliku da čuju kako stabilizovati proizvodnju i podići kvalitet na nivo koji traže otkupljivači. Često gazde čuvaju deo roda za sledeću setvu misleći da štede, a zapravo uvode viruse u zemlju. Promena te navike je teža od kupovine novog traktora, ali je jedini put ka ozbiljnom biznisu. Najveći problem domaćeg proizvođača često nije klima ni tržište, već sadni materijal sumnjivog porekla koji nosi viruse još u startu. Zato je naglasak na sertifikaciji bio logičan sled koraka za povećanje prinosa po hektaru bez dodatnih ulaganja u hemiju.
Korišćenje sertifikovanog sadnog materijala nije dodatni trošak, već osiguranje prinosa koje se vraća kroz kvalitet i cenu na kraju sezone — dr Vukašin Popović, Institut za ratarstvo i povrtarstvo
Ova rečenica pogađa u srž problema koji muči naše proizvođače već decenijama. Mnogi još uvek veruju da je seme samo trošak, a ne investicija koja se višestruko vraća.
Računica koja menja navike na selu
Beli luk traži znanje, ali uzvraća stabilnošću koju ratarske kulture retko nude u današnjim ludim uslovima. Fokus na ekonomiju je bio ključan, jer bez kalkulatora u ruci, poljoprivreda brzo postane skup hobi. Cene na kvantašima i potrebe industrije govore da ima mesta za naš proizvod, ali samo ako kvalitet bude na nivou. Trenutno smo zavisni od uvoza za mnogo povrća, a beli luk je često na vrhu te liste što je sramota za plodnu zemlju. Ovaj skup je pokušaj da se ta linija preusmeri ka domaćim njivama pre nego što bude kasno.
Ako gazda nauči kako da spreči bolest na vreme, gubici padaju, a margina raste, što je čista matematika opstanka. Tehnologija sama po sebi ne vredi ništa ako je čovek koji je primenjuje ne razume do kraja. Savetodavci sada imaju težak zadatak da ovo znanje donesu u svako selo gde se ova kultura tradicionalno gaji. Bez tog prenosa informacije sa sale na njivu, sve ostaje samo lepo napisan izveštaj. Šira slika srpske poljoprivrede pokazuje da moramo smanjiti zavisnost od spoljnih faktora u ishrani.
Svi seminari sveta vrede onoliko koliko se primene u blatu njive, a ne u čistoj sali. Beli luk postaje ključan ne zbog nekog trenda, već zbog naše potrebe da smanjimo uvoz i hranimo se svojim radom. Ako proizvođači poslušaju savete dr Slađane Medić Pap i dr Slobodana Vlajića o zaštiti, uz tehnologiju Srđana Zeca, rezultati moraju doći. Poljoprivreda se ne menja preko noći, ali svaki ovakav skup je cigla u zidu nove strategije za Srbiju. Ono što na kraju ostaje nije potpis na listi prisutnih, već odluka da se sledeće godine radi pametnije i isplativije.
Izvor: Agro TV, 18. septembar 2026.
💬 0 komentara