Dok većina njegovih vršnjaka pakuje kofere za Beč ili Njujork u potrazi za lakim životom, jedan momak je ostao da se bori sa zemljom. Miloje Prtenjak ima samo 25 godina i već nosi teret odgovornosti za porodično imanje u selu Kotraža kod Lučana. Njegova odluka nije romantičarski povratak korenima, već hladnokrvan poslovni potez u vremenu kada se poljoprivreda menja brže nego ikad. Ova priča šalje jasan signal svima koji misle da na selu nema budućnosti bez milionskih subvencija.
\n\nZašto monokultura više ne prolazi na terenu
\n\nPoljoprivreda Srbije se 2026. godine suočava sa izazovima koji su pre deceniju delovali kao daleka teorija ili pesimistična prognoza. Klimatske promene donose suše usred proleća, otkupne cene variraju kao na berzi, a repromaterijal poskupljuje iz meseca u mesec. Ovi faktori naterali su proizvođače da hitno preispitaju svoje strategije koje su decenijama smatrane nepogrešivim. Monokultura, nekada simbol stabilnosti i lakšeg planiranja, danas postaje kocka sa previsokim ulogom za prosečno domaćinstvo.
\n\nJedna loša sezona ili nagli pad tržišne cene jedne kulture mogu dovesti gazdinstvo do same ivice opstanka. U tom kontekstu, povratak korenima i raznovrsna proizvodnja nisu nostalgija za starim vremenima, već čista nužnost. Istorijski gledano, srpsko selo je uvek funkcionisalo na principu mešovitog gazdinstva kako bi se preživelo. Sada se klatno vraća nazad, ali ovog puta sa modernim pristupom i tehnologijom.
\n\nŠta krije uspešno gazdinstvo Prtenjak
\n\nMilojevo gazdinstvo obuhvata gotovo sve grane koje jedno prosečno srpsko domaćinstvo može da ponudi na tržištu. U fokusu njegove proizvodnje nalaze se malina i kupina, kulture koje su tradicionalno vezane za kraj oko Lučana i Dragačeva. Međutim, on se pametno ne oslanja samo na voće koje zna da bude rizično. Stočarstvo je zastupljeno kroz gajenje ovaca, što pruža dodatnu finansijsku stabilnost tokom cele godine.
\n\nRatarstvo nije zapostavljeno, pa se na njivama smenjuju kukuruz i pšenica prema plodoredu. Povrtarstvo predstavlja proizvodnja krompira, čime se zaokružuje ciklus rada na imanju. Ovakav splet delatnosti zahteva ozbiljnu organizaciju, znanje i puno više energije nego rad sa jednom kulturom. O svojoj strategiji i načinu vođenja gazdinstva Miloje je govorio u novoj epizodi Agrokast podkasta. Ovaj medij postao je važna tačka okupljanja za one koji žele da čuju iskrene priče sa terena, a ne samo zvanične izjave iz ministarstava.
\n\nEpizoda je objavljena 18. septembra 2026. i odmah je privukla pažnju struke i proizvođača širom zemlje. Platformu podržavaju ključni igrači agrarne industrije koji prepoznaju vrednost edukacije. Partneri Agrokasta su Galenika Fitofarmacija, najveći domaći proizvođač sredstava za zaštitu bilja, i STIHL, svetski brend motornih testera. Tu su i Agropanonka, lideri u uvozu Belarus i Mahindra traktora, te Biofor System sa mikrobiološkim proizvodima.
\n\nLivona d.o.o. donosi inovacije u GIS i preciznoj poljoprivredi, dok Plattner d.o.o. brine o mazivima za mehanizaciju. Prisustvo ovakvih kompanija pokazuje da privatni sektor prepoznaje vrednost razmene iskustava među proizvođačima.
\n\n\n\n\nNajbitnije je da voliš posao koji radiš i tada ćeš sve postići — Miloje Prtenjak, nosilac poljoprivrednog gazdinstva
\n
Ova rečenica zvuči jednostavno, ali iza nje stoje sati teškog fizičkog rada od svitanja do mraka. Kada pitate bilo kog iskusnog poljoprivrednika, reći će vam da ljubav prema zemlji ne plaća račune, ali je gorivo koje vas tera da ustanete u zoru. Milojeva izjava nije patetika, već dijagnoza stanja u kojem mnogi odustaju pre nego što vide prve rezultate.
\n\nLekcija za agrarnu politiku i proizvođače
\n\nPrisustvo mladog nosioca gazdinstva u medijima šalje važnu poruku celokupnoj zajednici i donosiocima odluka. Diversifikacija proizvodnje, koju Miloje praktikuje, ključ je opstanka u savremenoj poljoprivredi Srbije. Kada imate više izvora prihoda, rizik se raspoređuje na više strana umesto na jednu tačku. Ako cena maline padne, ovce ili pšenica mogu da pokriju troškove i održe likvidnost domaćinstva.
\n\nOvo je lekcija koju mnogi stariji proizvođači tek sada uče, često na težak i skup način. Mladi poput Prtenjaka imaju prednost što su odrasli uz informacije i bržu adaptaciju na tržišne promene. Ipak, ne smemo zaboraviti da ovakav model zahteva ogromno ulaganje energije i vremena. Vođenje ratarstva, stočarstva, povrtarstva i voćarstva istovremeno nije posao za jednu osobu, već za dobro organizovanu porodicu ili tim.
\n\nPostavlja se pitanje da li država prepoznaje ovakve modele kroz svoje mere podrške i subvencije. Često su subvencije usmerene na jednu delatnost, što obeshrabruje mešovitu proizvodnju i tera ljude u specijalizaciju. Potrebno je da agrarna politika prati praksu uspešnih gazdinstava, a ne da ih tera u kalupe koji se više ne uklapaju u realnost. Mediji poput Agrokasta igraju ulogu mosta između teorije i prakse na njivi.
\n\nKada mladi čuju nekoga iz sela Kotraža, to im je bliže nego savet iz beogradske kancelarije. Podrška kompanija poput Galenike ili Livone pokazuje da privatni kapital vidi potencijal u ovakvim pričama. To je dobar znak, ali tehnologija i zaštita bilja moraju biti dostupni svima, ne samo onima koji imaju pristup informacijama. Na kraju dana, statistike i analize su važne, ali ljudi su ti koji pokreću poljoprivredu i hrane naciju.
\n\nMiloje Prtenjak je dokaz da se sa 25 godina može biti ozbiljan igrač na agrarnom tržištu, pod uslovom da postoji volja i strategija. Njegovo gazdinstvo u Lučanima nije izolovan slučaj, već primer koji treba slediti i kopirati. Ako želimo da selo opstane, moramo prestati da gledamo poljoprivredu kao puku egzistenciju i početi da je tretiramo kao biznis koji zahteva ljubav i znanje. Zemlja će uvek biti tu, ali je pitanje ko će biti na njoj da je obrađuje.
\n\n\n\n
Izvor: Poljoprivredne Novosti, 18. septembra 2026.
💬 0 comments