Kampanja vađenja šećerne repe u Vojvodini zvanično je otpočela, ali ono sa čim se proizvođači susreću na njivama ovog septembra 2026. godine daleko je od očekivanja nakon prolećne setve. Dok mašine rade punim kapacitetom pokušavajući da iskoriste svaki radni dan, agronomi na terenu beleže paradoksalan odnos između mase korena i procenta šećera. Ovakva situacija stavlja poljoprivrednike pred ozbiljne ekonomske kalkulacije, jer iako je kvalitet sirovine visok, ukupna zarada po hektaru mogla bi biti ugrožena zbog smanjenog prinosa.
Istorijski okvir agrarne proizvodnje i klimatski izazovi
Ova sezona ne predstavlja izolovan slučaj lošeg roda, već je deo šireg trenda koji zabrinjava struku već duži niz godina. Prema rečima iskusnih agronoma koji prate situaciju u periodu od 2020. do 2026. godine, proizvođači su imali pet loših godina, dok je samo 2023. godina izdvojena kao izuzetak sa odličnim prinosom. Takva statistika govori o sistemskom problemu održivosti proizvodnje ove industrijske biljke u našim uslovima. Klimatske promene su postale glavni faktor koji diktira ritam rada na njivi, često nadjačavajući tradicionalne agrotehničke rokove na koje su se generacije oslanjale.
Poljoprivrednici se sve češće suočavaju sa situacijom gde ulaganja u zaštitu useva ne garantuju siguran rod. Suša i visoke temperature tokom vegetacije ostavile su dubok trag na fizičkom izgledu repe, pa tako ima njiva gde je koren krupan, ali i dosta sitnije repe koja je podložna truljenju. Ipak, ono što donekle spasava ekonomiku proizvodnje jeste kvalitet, odnosno sadržaj šećera koji je ostao na zavidnom nivou uprkos vremenskim nedaćama.
Konkretni podaci sa terena i otkupna cena
Prvi rezultati vađenja pokazuju da će prinosi slatkog korena ići do 45 tona po hektaru, mada proizvođači napominju da se situacija može popraviti kako kampanja bude odmicala. Zemljoradnička zadruga u Temerinu Žunji Silak ima ugovorenih 450 hektara pod repom, ali trenutno rade uslužno vađenje, pa imaju uvid u stanje na različitim parcelama. Prema onome što je vidljivo na poljima, zaključak je da je rod slab; podaci Republičkog zavoda za statistiku o manjem obimu pod repom dodatno otežavaju sliku.
Rod je neujednačen, jer ima njiva gde je koren krupan, ali ima i sitnije repe i dosta trule. Jedino je digestija, sadržaj šećera, dobra, standardna 16 procenata i iznad standarda 16 do 17 procenata — Živko Vasin, agronom
Tome su doprineli suša, visoke temperature i bolesti biljke, u prvom redu insekt cikada, koji je desetkovao prinose na mnogim gazdinstvima. Ratar iz Kisača Jozef Fokman očekuje da će imati prinos od svega 37 tona po hektaru, što je malo jer su suša i žega odnele deo reda. Sa druge strane, dr Živko Ćurčić sa Instituta za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad kazao je da početak vađenja ukazuje da je repa lošija od očekivanja. On naglašava da klimatske promene i bolesti doprinose da se ne može reći da će prinos biti iznad 45 tona po hektaru.
Što se tiče otkupne cene, šećerane plaćaju 42 evra po toni repe i daju bonuse na digestiju i ostalo, pa konačna cena iznosi oko 45 evra po toni. Iako deluje stabilno, ovakva cena uz manji prinos znači da je zarada po hektaru značajno manja nego u prosečnim godinama. Više informacija o trenutnim otkupnim cenama možete pratiti na našem portalu tokom cele kampanje.
Šta ovo znači za srpsko tržište šećera i budućnost proizvodnje
Pad proizvodnje repe direktno se odražava na ukupnu sliku domaćeg tržišta šećera, ali zanimljivo je da potrošnja takođe beleži trend opadanja. Nekada nam je trebalo za domaću potrošnju oko 250.000 tona šećera, ali po podacima Ministarstva poljoprivrede opala je potreba za šećerom i sada nam je dosta oko 220.000 tona za domaćinstva i prerađivačku industriju. Ovo smanjenje potrošnje delimično amortizuje udarac manjeg roda, ali ne rešava problem proizvođača na terenu.
Godišnje se izveze između 20.000 i 40.000 tona belog šećera u zemlje u okruženju, što pokazuje da Srbija i dalje ostaje neto izvoznik ovog proizvoda. Međutim, sušna i tropska klima i bolesti doprinose da se ratari okrenu drugim kulturama, bez obzira na to što šećerane pružaju dobre uslove proizvođačima. Posebno je važna činjenica da proizvođači unapred znaju cenu novog roda, što daje određenu sigurnost, ali rizik od vremenskih nepogoda ostaje nepokriven. Podaci pokazuju da šećerne repe imamo za 6 procenata manje posejane nego 2024. godine, što je zabrinjavajući signal za budućnost ove grane.
U poređenju sa 2015. do 2024. pod repom je za 16,8 procenata manje posejano industrijske biljke. Ovaj dugoročni trend ukazuje na to da poljoprivrednici traže alternative koje su manje osetljive na ekstremne vremenske uslove. Dok se mi borimo sa posledicama cikade i suše, potrebno je razmisliti o strategiji adaptacije na klimatske promene koja će omogućiti opstanak šećerane u Srbiji.
Zaključak urednika
Ova godina nam još jednom pokazuje da u poljoprivredi nema sigurne luke, čak ni kada su cene unapred dogovorene. Dok šećerane nude 45 evra po toni, priroda uzima svoj danak kroz manji prinos, ostavljajući proizvođače da se bore za golu isplativost. Ako se trend od pet loših godina u poslednjih šest nastavi, mnogi će jednostavno odustati od repe, a to je rizik koji država i industrija ne smeju da ignorišu.
Izvor: AgroFin, 18. septembra 2026.
💬 0 komentara