Kada se posmatraju samo prometni tokovi na tekućim računima, lako je steći pogrešnu sliku o bogatstvu određenog privrednog subjekta. Prava finansijska zdravstvena kartica vidi se tek na kraju poslovne godine, kada se od ukupnih prihoda oduzmu svi operativni troškovi. U svetu privatnog obrazovanja u Srbiji, gde se roditeli često bore za mesto za svoju decu, biznis model postaje važniji od same delatnosti. Dok jedne škole vrte milionske iznose kroz račune, a završavaju u minusu, druge sa skromnijim prihodom izvlače ozbiljan keš na dno bilansa. Ova analiza otkriva ko zapravo vlada tržištem edukacije i kako se meri pravi uspeh u ovom sektoru.
Razlika između prometa i stvarne zarade
Ova priča nije samo o školskim klupama i nastavnom planu, već o ozbiljnoj ekonomskoj analizi sektora koji beleži stabilan rast uprkos opštim privrednim turbulencijama. Podaci za 2025. godinu pokazuju da je pod šifrom delatnosti osnovno obrazovanje registrovano 232 privredna subjekta, što je za 11 više nego godinu dana ranije. Iza ovih brojki stoji 744 zaposlenih ljudi koji rade u privatnom sistemu, dok ukupna populacija učenika u Srbiji broji oko 770.000 đaka. Roditelji sve više traže alternativu državnom sistemu, što otvara vrata preduzetnicima koji vide priliku u edukaciji.
Rast broja subjekata govori o poverenju u ovaj segment privrede, ali ne garantuje i profitabilnost svakog pojedinca. Ulazak na tržište zahteva velika početna ulaganja u infrastrukturu, dozvole i kadrove. Oni koji uspeju da opstanu prvu godinu, često se suočavaju sa izazovom održivosti. Ključno je razumeti da visok promet ne znači automatski i visoku dobit, posebno u delatnostima gde su troškovi rada i licenci značajni.
Ko vodi na listi prihoda i dobiti
Na samom vrhu liste po ostvarenim prihodima u 2025. godini nalazi se British International School Beograd, sa adresom na Smetanina 12. Ova ustanova je prihodovala 611.336.000 dinara, što je značan skok u odnosu na 491.723.000 dinara iz prethodne godine. Međutim, njihova neto dobit od 88.316.000 dinara, iako impresivna, nije najveća u odnosu na uloženo. Sa 87 zaposlenih, oni su i najveći poslodavac među analiziranim ustanovama, što nosi velike troškove plata i doprinosa.
Nasuprot njima, Privatna osnovna škola Savremena pokazuje kako se vodi efikasan biznis. Na prihod od 336.114.000 dinara, ova škola je ostvarila neto dobit od 100.957.000 dinara. To znači da ima profitnu marginu od čak 30 odsto — rezultat koji retko koja delatnost u Srbiji može da prikaže, a koji u izvornoj analizi CompanyWall podataka opisuje kao izuzetan za sektor usluga. Dok internacionalne škole često moraju da reinvestiraju sve zbog ugovora i skupog stranog kadra, domaće firme optimizuju troškove do maksimuma.
Situacija je drugačija kod nekih drugih internacionalnih ustanova koje beleže gubitke. Nemačka škola Beograd je u 2025. godini imala prihod od 233.500.000 dinara, ali je godinu završila sa neto gubitkom od 31.192.000 dinara. Godinu dana ranije taj gubitak bio je još veći i iznosio je 49.875.000 dinara. Francuska škola u Beogradu je uspela da izađe iz minusa od 10.358.000 dinara iz 2024. i završi 2025. sa minimalnom dobiti od 805.000 dinara, iako su prihodi porasli na 454.215.000 dinara. Ovi podaci jasno ukazuju na različite prioritete vlasnika stranih škola.
Šta ovi podaci govore o našem tržištu
Kada se ovo preslika na opštu privrednu sliku, vidimo da model poslovanja d.o.o. društava u Srbiji često pobeđuje model fondacija kada je u pitanju čista profitabilnost. Domaće škole poput OŠ Mina Karadžić beleže snažan skok prihoda na 111.122.000 dinara i čistu dobit od 31.260.000 dinara sa svega 36 zaposlenih. Ovo pokazuje da manji tim i fokus na lokalno tržište mogu doneti veću efikasnost od velikih internacionalnih sistema sa skupim licencama. Poljoprivrednici i proizvođači mogu da nauče lekciju iz ovoga, jer često veći obim proizvodnje ne garantuje i veću zaradu ako su troškovi preveliki.
Ključna razlika leži u tome gde novac odlazi nakon što uđe u kasu. Kod stranih škola, najveći deo budžeta odlazi na plate stranih predavača i menadžmenta čija primanja prate svetske standarde. Profit se svesno svodi na nulu jer je cilj širenje kulturnog uticaja matičnih država, a ne punjenje džepova vlasnika. Kod domaćih privatnih škola, fokus je na optimizaciji i profitabilnosti, što objašnjava zašto one ostvaruju milionsku neto dobit uprkos manjim ukupnim prihodima u odnosu na strane gigante.
Biznis je biznis, bez obzira na delatnost
Na kraju dana, obrazovanje je plemenita delatnost, ali kada se stavi u okvir privrednog subjekta, pravila su ista kao i za svako drugo preduzeće. Podaci iz APR-a koje je obradila bonitetna kuća CompanyWall ne lažu, a trend rasta broja subjekata sa 209 na 232 u dve godine govori o poverenju u ovaj sektor. Ipak, samo oni koji znaju da balansiraju između kvaliteta usluge i kontrole troškova opstaće na duge staze.
U moru brojki i finansijskih izveštaja, jedna stvar ostaje jasna kao dan. Nije presudno koliko novca uđe na račun, već koliko toga ostane vlasniku nakon što se podmiru sve obaveze prema državi i zaposlenima. Lekcija iz privatnog školstva može poslužiti kao ogledalo za sve preduzetnike u Srbiji koji teže održivom rastu, a ne samo prividnom uspehu na papiru.
Izvor: Biznis.rs, 18. septembar 2026.
💬 0 komentara