Kada se domaći kajmak nađe na polici jednog od najvećih maloprodajnih lanaca u Srbiji, to nije marketinška sitnica. To je trenutak u kome se vidi koliko je jedna mlekara — i svi poljoprivrednici koji je snabdevaju sirovinom — zaista spremna za tržišnu utakmicu. Mlekara Ub je upravo objavila da je njen brend dr Milk, tačnije Kajmak, postao deo Lidlove ponude širom zemlje. Prvi proizvod dr Milk brenda na policama ovog trgovca, ali verovatno ne i poslednji.
Veza koja se gradi godinama, a sad dobija krila
Saradnja Mlekare Ub i Lidla nije nastala preko noći. Ona traje, i to u dva koloseka — kroz proizvodnju pod brendom Pilos i kroz otkup sirovog mleka od domaćih poljoprivrednika. Sad je ta saradnja dobila i treći, možda najvažniji pravac: domaći brend dr Milk direktno na policama jednog od najvećih trgovačkih lanaca u Srbiji.
U srpskom mlekarskom pejzažu, koji godinama kuburi sa otkupnim cenama, viškovima sirovine i stalnim pritiskom uvoza, svaki ovakav potez ima težinu. Domaći brend na polici velikog lanca znači jednu konkretnu stvar — postoji proizvod dovoljno kvalitetan da izdrži tržišnu utakmicu i dovoljno konkurentan da ga trgovac uvrsti u ponudu. To se ne dešava na lepe oči, ne dolazi iz sentimenta. Prođe se filter.
Šta je zapravo stiglo na police
Na pultove Lidla sada je stigao dr Milk Kajmak u pakovanju od 250 grama, sa 70 odsto mlečne masti. To ga svrstava u kategoriju ozbiljnog, punomasnog kajmaka — ne onih industrijskih varijanti koje jedva podsećaju na ono što su naše bake pravile u šerpi na šporetu. Prema podacima proizvođača, u proizvodu nema konzervansa niti stabilizatora, što je za kajmak koji mora da izdrži put od Uba do bilo koje Lidlove prodavnice u zemlji prilično važna stvar.
Ali pravo pitanje nije šta je na polici. Pitanje je šta stoji IZA nje. A iza nje stoje brojke koje otkrivaju pravu težinu ove priče. Mlekara Ub trenutno sarađuje sa oko 800 kooperanata iz Srbije i godišnje otkupi više od 75 miliona litara mleka. Sedamdeset pet miliona litara — to je dovoljno da se napuni jedno manje jezero, ili, što je mnogo relevantnije, jedna ozbiljna industrija koja hrani čitave porodice.
Osamsto kooperanata i jedan kajmak
Kroz saradnju sa proizvođačima i edukaciju poljoprivrednika, Mlekara Ub nastoji da obezbedi stabilnu domaću sirovinsku bazu za proizvodnju. Ta rečenica zvuči kao iz korporativnog saopštenja za medije, ali iza nje stoji surov problem srpskog stočarstva: bez stabilnih otkupnih kanala, bez edukacije i bez ulaganja u farme, nema sirovine. A bez sirovine, nema ni kajmaka na policama, pa ni priče o uspehu.
Kada domaći brend uđe u veliki lanac, to nije samo priča o pakovanju na polici. To je priča o osamsto porodica koje svako jutro muzu krave i čekaju cisternu iz Mlekare. — sagovornik iz mlekarskog sektora
Ako pitate nekoga ko ima farmu sa dvadesetak muznih krava u šumadijskom ili podunavskom kraju, njega ne zanima brend, ne zanima ga pakovanje. Zanima ga hoće li sutra imati kome da proda mleko i po kojoj ceni. I upravo tu ova priča postaje konkretna, daleko konkretnija od bilo kakve marketinške kampanje.
Proširenje saradnje sa Lidlovom mrežom otvara dodatni prostor za razvoj domaćeg mlekarstva — od otkupa mleka i saradnje sa kooperantima do plasmana gotovih proizvoda domaćeg brenda potrošačima, kako poručuju iz Mlekare Ub. Ali to „otvara prostor" mora da se pretoči u realne stvari na terenu: veće količine otkupljenog mleka, dugoročniji ugovori, moguće i premije za kvalitet. Bez toga, priča ostaje samo lepa priča.
Trougao u kome niko nije zadovoljan
U srpskom mlekarstvu vlada jedna čudna situacija, koja traje već godinama. Proizvođači se žale da im otkupna cena jedva pokriva troškove. Prerađivači se žale da im je domaća sirovina skupa i neujednačena. Trgovci se žale da im je jeftinije da uvezu. U tom trouglu, svaki domaći brend koji se probije na policu velikog lanca jeste mala pobeda industrije. Ne revolucija, ali pobeda.
I tu ne treba gubiti iz vida konkurenciju. Srpsko tržište kajmaka i mlečnih proizvoda nije prazno. Ima domaćih igrača, ima i uvoznih koji čekaju svoju šansu. Činjenica da je upravo dr Milk Kajmak iz Uba ušao u Lidl govori da postoji proizvod spreman za tu utakmicu. Ali to nikako ne znači da mlekara može da se opusti.
Lidl je poznat po tome što gradi odnose sa dobavljačima koji mogu da isporuče kvalitet, kvantitet i kontinuitet. Jedna greška u lancu snabdevanja, jedan problem sa sirovinom, jedna sezona sa lošijim kvalitetom — i domaći brend može da se vrati tamo odakle je došao. A to bi za 800 kooperanata značilo povratak na stare, dobro poznate muke.
Ovo nije priča o tome da li je kajmak dobar ili loš. Ovo je priča o tome da li domaća mlekarska vertikala može da opstane bez državne pomoći i bez stalnog kukanja kako nam ništa ne valja. — analitičar agro-tržišta
Zašto baš septembar
Septembar nije proizvoljno izabran datum. Jesen je period kada se mlečne farme pripremaju za zimski ciklus proizvodnje, kada se pregovaraju novi otkupni ugovori i kada prerađivači prave godišnje planove plasmana. Ulazak novog brenda u veliku maloprodajnu mrežu u tom trenutku ima i psihološki efekat — signalizira poljoprivrednicima da postoji kupac, da postoji tražnja, da ima smisla držati krave i dalje umesto da ih šalju u klanicu.
Naravno, Mlekara Ub neće sama rešiti probleme srpskog mlekarstva. Ni Lidl to neće uraditi. Ali svaki put kada domaći brend dobije mesto na policama velikog lanca, to je mali, ali konkretan argument protiv teze da srpska poljoprivreda ne može bez uvoza. A u vreme kada se priča o prehrambenoj sigurnosti i domaćoj proizvodnji više nego ikad, svaki takav argument vredi.
Kajmak iz Uba na Lidlovim policama nije samo komercijalni podatak. To je, u malom, odgovor na pitanje može li srpski poljoprivrednik, srpska mlekara i srpski trgovac da sednu za isti sto i da svi izađu sa dobitkom. Ako može kajmak — može i sve ostalo. Samo treba imati petlju da se ta priča ne prekine na prvoj sezoni lošijeg kvaliteta.
Izvor: Agro TV, 26. septembar 2026.
💬 0 comments