Lovci, ribolovci i jedan sajam koji traje duže od većine brakova

Lovci, ribolovci i jedan sajam koji traje duže od većine brakova

Poslednji septembarski dan u Novom Sadu nema onaj klasični jesenji miris koji se vuče s Fruške gore. Ima nešto sasvim drugo — mešavinu baruta, lojeva, dimljene ribe i jutarnje kafe na betonskom parkingu ispred Mastera.

Agro Urednik 6 min čitanja 4 pregleda

Poslednji septembarski dan u Novom Sadu nema onaj klasični jesenji miris koji se vuče s Fruške gore. Ima nešto sasvim drugo — mešavinu baruta, lojeva, dimljene ribe i jutarnje kafe na betonskom parkingu ispred Mastera. Tog 30. septembra, na Novosadskom sajmu, počinje 57. Međunarodni sajam lova i ribolova, jedna od najdugovečnijih manifestacija tog tipa u ovom delu Evrope. Traje punih pet dana, sve do 4. oktobra, a ove godine ide u paketu sa Sajmom ekologije, što je sama po sebi mala programska revolucija.

Dva sajma pod jednim krovom i jednom pričom

Nekad je ova manifestacija bila čisto izložbena — puške, patroni, udice, dobri momci u zelenim sakoima i poneki lovac koji je na štandu više popio nego što je prodao. Danas je slika drugačija. Organizatori su odlučili da u istom terminu i na istom prostoru spoje lov, ribolov i ekologiju, što nije nikakva fusnota u katalogu, nego jasna programska odluka koja govori koliko su se vremena promenila.

Uz iste hale izlaže se i pitanje kako sačuvati ono što se lovi i pecka. Zato su pored proizvođača, uvoznika i trgovaca, poziv dobili i upravljači lovišta, rezervati prirode, nacionalni parkovi, stručna udruženja i naučno-obrazovne institucije. U prevodu — ovo više nije samo izložba karabina i šaranskih štapova, nego godišnji presek svega što se u Srbiji dešava u sektoru koji hrani i zapošljava ljude od Subotice do Vranja, od Bačke do Srema, od Timočke Krajine do Kosova i Metohije.

Šta sve može da se vidi — i šta tu traži poljoprivrednik

Lovački i ribolovački pribor čine kičmu ponude, tu nema nikakve misterije. Pribor, oprema, odeća, obuća, sportska i kamp oprema — sve ono što jedan prosečni lovac ili ribolovac u Srbiji sakuplja cele godine da bi potrošio u jednom danu na sajmu. Izložba lovačkih trofeja i dalje privlači najveću pažnju, bilo da su u pitanju primerci srneće divljači iz Vojvodine ili medvedi iz istočne Srbije — ljudi vole da gledaju koliko je neko drugi bio strpljiv, pre nego što oni sami pazaraju novu optiku ili termoviziju.

Ono što je novo i što bi trebalo posebno da privuče pažnju jesu terenska vozila namenjena boravku u prirodi. To je sve traženiji segment kod srpskih lovaca i ribolovaca koji više ne idu u šumu bez četvorotočkaša, bilo da je reč o pick-upu za privlačenje trofeja ili o pravom off-road vozilu za močvarni teren. Tu je i segment posvećen proizvodima za ishranu divljači i riba, što je deo koji bi posebno trebalo da zanima poljoprivrednike jer se tu krije jedna od najisplatljivijih niša u agraru.

Ovo je jedini sajam u regionu gde proizvođač kukuruza za stočnu hranu može za sat vremena da razgovara sa upravljačem lovišta iz Bačke i predstavnikom ribnjaka iz Srema — to je veza koju srpska poljoprivreda ne sme da propusti — organizatori Novosadskog sajma

Ta rečenica vredi koliko i ceo program. Jer Srbija ima više od devet stotina hiljada registrovanih lovaca i ribolovaca, a iza svakog od njih stoji lanac ishrane — od žitarica i proteinskih sačme do posebnih vitaminskih premiksa — koji godišnje vredi više miliona evra.

Poslovna strana — mesto gde se pare i ugovori ne kriju

Sajam nije samo izložba. To je i poslovna platforma na kojoj se sklapaju konkretni aranžmani. Od nabavke opreme za nova lovačka udruženja, do ugovora između domaćih proizvođača i distributera iz okruženja. Za manje firme iz unutrašnjosti, ovo je često jedina prilika u godini da se u jednom danu predstave desetinama potencijalnih kupaca iz celog regiona.

Poseban segment programa posvećen je zaštiti prirode, divljači i održanju ribljeg fonda. Tema nije nova, ali je svake godine sve aktuelnija. Poslednjih godina raste pritisak na lovna udruženja da dokažu da gazdovanje divljači nije u sukobu sa očuvanjem biodiverziteta, a sajamski organizatori, čini se, pokušavaju da pokažu da te dve stvari mogu da idu ruku pod ruku. Videćemo koliko će ta priča biti uverljiva kada se otvore pitanja oko trofejnog lova i dozvola za odstrel u zaštićenim područjima.

Ulaznice, Porodični dan i čista matematika

Za one koji planiraju da dođu, evo i čiste matematike. Pojedinačna ulaznica za oba sajma košta 800 dinara. Deca od sedam do 14 godina, penzioneri i organizovane školske ili fakultetske posete plaćaju 450 dinara. Za organizovane grupe opština, kompanija i udruženja cena je 600 dinara po osobi, uz uslov da grupa broji najmanje 15 članova i da se uz kupovinu dostavi odgovarajući dopis.

Posebna pogodnost čeka posetioce u nedelju, 4. oktobra — tada je Porodični dan. Jednom kupljenom ulaznicom od 800 dinara cela porodica ulazi na sajam, bez obzira na broj dece mlađe od 14 godina. Pogodnost važi za bračne parove sa ili bez dece, jednog roditelja sa decom, ali i za bake i deke koji bi da unucima pokažu od čega se pravi dobar paprikaš od zečetine ili na koji način se pravilno čisti šaran.

Šta sve ovo znači za poljoprivredu Srbije

Ono što na prvi pogled izgleda kao puka zabava za lovce i ribolovce, zapravo ima dublji agrarni značaj koji se previđa. Srbija je zemlja u kojoj se godišnje utroši više desetina hiljada tona kukuruza, ječma i pšenice samo za prehranu divljači u lovištima i ribnjacima. Svaki lovački savez koji planira zimsku prihranu, svaki ribnjak koji hrani šarana proteinskim dodacima, svaki uzgajivač fazana koji traži specijalizovane smeše — svi su oni potencijalni kupci domaćih poljoprivrednih proizvoda.

Još važnije, sajam je mesto gde se susreću dva sveta koja se inače retko viđaju na istom mestu — ratari i stočari s jedne strane, lovci i ribolovci s druge. Upravo ti susreti rađaju ideje za nove proizvode, nove kooperative i nove lance vrednosti. Ko to iskoristi, imaće u narednih pet godina stabilan kanal prodaje koji ne zavisi od berze, izvoznih kvota i političkih previranja. A oni koji ostanu kod kuće i gledaju sajam samo kroz prozor automobila, nastaviće da se žale kako im država ne pomaže.

Zato je moj savet svakom proizvođaču kukuruza, ječma ili proteinskih kultura ko ima bar jednog člana porodice sa lovnom ili ribolovnom dozvolom — spakujte auto, odvezite se do Novog Sada, uzmite ulaznicu i prođite kroz hale polako. Tamo ćete sresti ljude koji zaista znaju šta im treba i koliko su spremni da plate. A to je u srpskom agraru danas ređe od same zečetine u lovištu.


Izvor: Agro TV, 27. septembar 2026.

💬 0 komentara