Kad se nebo smiluje lozi: Aleksandrović u Topoli najavljuje godinu za pamćenje

Kad se nebo smiluje lozi: Aleksandrović u Topoli najavljuje godinu za pamćenje

Prvi redovi vinograda u Vinči kod Topole već su ogoljeni, a u vazduhu se oseća onaj specifični miris zrele loze koji iskusni berač prepoznaje sa zatvorenim očima. Dok se kaberne sovinjon i kaberne fran još kupaju u oktobarskom suncu, u vinariji "Aleksandrović" već se tiho prebrojava — sezona 2026.

Agro Urednik 5 min čitanja 7 pregleda

Prvi redovi vinograda u Vinči kod Topole već su ogoljeni, a u vazduhu se oseća onaj specifični miris zrele loze koji iskusni berač prepoznaje sa zatvorenim očima. Dok se kabernet sovinjon i kabernet fran još kupaju u oktobarskom suncu, u vinariji "Aleksandrović" već se tiho prebrojava — sezona 2026. nešto je posebno. Berba je počela oko 20. avgusta, a poslednji čokoti trebalo bi da padnu do sredine oktobra, ako se nebo ne predomisli.

Godina kakvu Šumadija dugo nije videla

Dugo se u šumadijskom vinogradarskom pojasu nije desila ovakva sezona. Ne toliko po količini — bilo je rodnijih — koliko po retkom skladu koji je priroda ove godine ponudila čokotu. Od sredine jula nije pala ni kap kiše, temperature su se popele malo iznad proseka, a nebo iznad Topole nije ispalilo nijedan gradonosni oblak koji bi pokvario rod. Pepelnica, plamenjača, botritis — bolesti koje u lošim godinama znaju da odnesu i trećinu prinosa — ovog puta gotovo da se nisu ni pojavljivale.

Kada se sve te okolnosti saberu, dobija se slika vinograda u kojem je svaka bobica stigla zdrava do zrelosti. A to je, u vinarskom poslu, vrednije od bilo kog rekorda po količini. Jer jedna gnjila bobica u gajbi može da pokvari celu turu, a zdrav čokot u pravo vreme — to je ono što u podrumu pravi razliku između dobrog i vrhunskog vina.

Devedeset hektara koji dišu punim plućima

Vinogradi "Aleksandrovića" prostiru se na oko devedeset hektara, a svaki čokot na toj površini ove sezone prošao je kroz ono što vinogradari među sobom zovu "čistom godinom". Početak vegetacije bio je nešto kišniji, što je u jednom trenutku delovalo zabrinjavajuće, ali suša koja je usledila nije ostavila teže posledice. Koreni su u prethodnim godinama naučili da crpe vlagu iz dubljih slojeva zemlje, a zaštita od grada — gotovo obavezna u ovom kraju — nije ni morala da se aktivira.

Ove godine imamo veoma kvalitetno grožđe, a dobar rod i kvalitet su se poklopili. Grožđe je zdravo, nije bilo značajnijih problema sa bolestima, a vinogradi su na vreme zaštićeni. Nije bilo ni grada, tako da možemo reći da je ovo godina koja će se dugo pamtiti — Goran Grujić, vinogradar vinarije "Aleksandrović"

Prinosi se kreću između sedam i osam tona po hektaru. Nije to rekord, ali u Topoli niko ne juri rekorde. Tamo važi pravilo da je jedno zdravo grožđe vrednije za deset kilograma više po hektaru koji kasnije u podrumu prave glavobolju. Ta filozofija — kvalitet pre količine — u Šumadiji je ukorenjena decenijama i upravo zato ovakva sezona ima posebnu težinu. U nekim delovima Srbije gleda se prinos; u Vinči se gleda šećer, kiselina, fenolna zrelost, zdravlje bobice.

Tri sorte koje čekaju oktobarsko sunce

Dok su šardone, sovinjon beli i ostale bele sorte već prošle kroz prese i tankove, na čokotima i dalje stoje crne sorte — prokupac, kabernet sovinjon i kabernet fran. Prokupac, autohtona srpska sorta sa dubokim istorijskim korenom u srpskom vinogradarstvu, ove godine izgleda posebno dobro. Vinari u Topoli sa posebnom pažnjom prate svaki stepen šećera u njegovim bobicama, jer prokupac je sorta koja ne trpi kompromise — ili se ubere u pravi čas, ili se kasnije u čaši gubi sva priča o "izuzetnoj godini".

Kaberne sovinjon i kabernet fran, internacionalne sorte koje su u Šumadiji našle svoju drugu domovinu, sazrevaju sporije i njihova berba očekuje se u prvoj polovini oktobra. Tu negde počinje i prava neizvesnost. Jer od trenutka kada grožđe napusti čokot, sve zavisi od rada u podrumu — fermentacija, maceracija, temperatura, talog, pretakanje. Svaki od tih koraka može da upropasti ili, pak, da zaokruži ono što je priroda započela na čokotu.

Godina je bila dobra i kada je reč o vinovoj lozi, i o prinosu, i o zdravstvenom stanju zasada. Mislim da će vina iz ovogodišnje berbe biti vrhunskog kvaliteta — Stevan Pribanović, rukovodilac vinogradarske proizvodnje i zaštitar u vinariji "Aleksandrović"

Šumadija više od jednog imena na etiketi

Setite se samo poslednjih nekoliko sezona po šumadijskim vinogradima. Grad u dvadesetak minuta ume da uništi i polovinu roda. Klimatske promene donele su neredovnije padavine, sve češće oluje, bolesti koje su u ranijim decenijama bile retkost. U takvim uslovima, svaka "čista" godina kakva je 2026. ima dvostruki značaj. Ne samo da vinari pune podrume kvalitetnim vinom — obnavlja se i poverenje tržišta u domaću proizvodnju, ono poverenje koje se gradi godinama, a ruši jednim lošim rodom.

Ovo nije samo priča o jednoj vinariji, ma koliko "Aleksandrović" bio veliko ime. Ako se pokaže da je godina bila dobra i kod drugih proizvođača u regionu, Srbija bi u narednim mesecima mogla da se pojavi na tržištu sa značajnim količinama vina vrhunskog kvaliteta. To je posebno važno u godinama kada se izvoz srpskog vina meri i brojkama i ugledom. Kada jedna ovakva vinarija javno kaže da očekuje vrhunski kvalitet, to nije marketinška poruka — to je signal tržištu da je sezona ispunila ono što su stručnjaci predviđali još u avgustu.

Šta čeka čokot u oktobru

Berba crnih sorti sredinom oktobra nije samo tehnički posao. To je trenutak u kojem se odlučuje o sudbini čitave proizvodne godine — da li će vina iz 2026. ući u istoriju šumadijskog podruma ili će ostati samo solidna. Iskustvo u Topoli kaže da će sezona biti uspešna. Sledećeg leta, na policama specijalizovanih prodavnica i restorana, mogli bismo da vidimo etikete koje će sa ponosom nositi oznaku berbe 2026.

Nije ovo bila godina rekorda po količini — bilo je rodnijih. Ali jeste bila godina u kojoj su se zdravo grožđe, dobra zaštita i pravo vreme sreli na istom čokotu, a to je u vinogradarstvu retkost vredna svake pažnje. Vina iz ove berbe, sudeći po rečima ljudi koji su proveli svaki sat u vinogradu, imaće šta da kažu — i tržištu i onima koji će ih otvoriti za nepune dve godine. Ako priroda ostane naklonjena do sredine oktobra, šumadijski vinogradari konačno će moći da kažu da su dobili godinu kakvu su dugo čekali.


Izvor: Agro TV, 27. septembar 2026.

💬 0 komentara