Kad četiri udruženja proizvođača mleka iz Republike Srpske, Tuzlanskog, Srednjobosanskog i Zeničko-dobojskog kantona sednu za isti sto i napišu isti zahtev, to nije promemorisanje — to je poslednji pucanj pre nego što se farma ugasi. U poslednjih osam meseci otkupna cena sirovog mleka pala je za gotovo trećinu, skladišta domaćih prerađivača vape od viškova, a pojedine mlekare već su potpuno obustavile otkup od poljoprivrednika. Reagovati ili prihvatiti kraj — treće opcije više nema.
Kad tržište liči na klizište
Ova priča nije bosanski egzotikum. Ona je preslikana slika onoga što se već godinama valja po celom Balkanu — od Slovenije do Severne Makedonije, od Hrvatske do Srbije. Otvorena granica, jeftina sirovina iz Evropske unije i države koje gledaju svoje selo kako se prazni a nemaju hrabrosti da podignu rampu za zaštitu domaće proizvodnje. Bosanski mlekari su odlučili da ne čekaju da im poslednja krava ode s imanja. Traže brojke, mere i rokove — i to sada, ne sutra.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u prvih osam meseci 2026. godine u zemlju je uvezeno 33,35 miliona kilograma mleka i mlečnih prerađevina. Količinski gotovo isto kao lane. Ali vrednost uvoza smanjena je sa 172,05 miliona konvertibilnih maraka na 159,70 miliona. Prosečna uvozna cena po kilogramu spustila se sa 5,17 na 4,79 KM, što je pad od 7,33 odsto. Sedam odsto na papiru ne zvuči dramatično, ali za čoveka koji preživljava od razlike između cene mleka u rinfuzu i cene stočne hrane — to je razlika između kraja meseca koji se nekako sastavi i onog koji se raspadne u minus.
Sir koji se uvozi jeftinije nego što se izvozi
Ako negde treba tražiti sliku apsurda u kome se našao domaći sektor, onda je to u odnosu cena sira. Prosečna cena uvezenog sira u BiH u prvih osam meseci iznosila je oko osam konvertibilnih maraka po kilogramu. Istovremeno, sir koji BiH izvozi na inostrana tržišta prodaje se po prosečnoj ceni od 11,27 KM po kilogramu. Domaći prerađivači, dakle, kupuju strani sir za osam, a svoj pokušavaju da prodaju za jedanaest — i onda se čude zašto im rafovi ostaju puni, a farme prazne.
Tu, u rasponu od tri konvertibilne marke po kilogramu, leži cela drama bosanskog mlekarstva. Proizvođači tvrde da takav odnos cena vrši dodatni pritisak na domaće farme i mlekare, pogotovo kad se zna koliko je sirovog mleka potrebno za jedan kilogram sira i koliko svaka marka razlike znači na kraju obračunske sezone.
Kad domaći sir mora da bude skuplji od uvoznog, a mi pritom nemamo ni svoju sirovinu po realnoj ceni, onda ne govorimo o tržištu, već o gaženju domaće proizvodnje. Carine i kvote nisu privilegija — to je minimalna zaštita da bismo opstali. — predstavnik jednog od četiri udruženja koja su potpisala zahtev
Daleko ispod crte rentabilnosti
Brojke su neumoljive. U poslednjih osam meseci otkupna cena svežeg sirovog mleka u većem delu BiH pala je za oko trideset procenata. Istovremeno, stočna hrana, energenti i đubrivo ostali su na visokim nivoima. Ta matematika ne da se ne može sastaviti — ona se sastavlja samo na jedan način: u minus. Proizvođači otvoreno kažu da je trenutna otkupna cena ispod praga rentabilnosti, a pojedine mlekare već su potpuno obustavile otkup od poljoprivrednika.
U određenim periodima skladišni viškovi kod domaćih prerađivača prelazili su trideset odsto. To je brojka koja sama po sebi govori koliko je tržište zasićeno jeftinim uvozom. Veliki broj proizvođača u poslednjih desetak meseci gasi farme, smanjuje broj muznih grla ili potpuno odustaje od proizvodnje. Ako se taj trend nastavi, posledice će biti nesagledive — ne samo za mlečni sektor, već za čitava ruralna područja koja ostaju bez ikakve perspektive.
Šta tačno traže od Saveta ministara
Četiri udruženja — Udruženje poljoprivrednih proizvođača – mlekara Republike Srpske, Udruženje proizvođača mleka „Mlekari TK", Udruženje proizvođača mleka i mesa SBK i Udruženje poljoprivrednika u ZDK — zatražila su uvođenje zaštitne carinske stope na mleko i mlečne proizvode iz tarifnih glava 0401–0406, u rasponu od 0,38 do 3,19 konvertibilnih maraka po kilogramu, zavisno od kategorije proizvoda. Tu nema prazne priče ni apstraktnih molbi — sve je svedeno na konkretne cifre.
Drugi zahtev je uvođenje količinskih ograničenja, odnosno carinskih kvota za pojedine kategorije mlečnih proizvoda, na osnovu trogodišnjeg proseka uvoza. Proizvođači se pozivaju na međunarodne sporazume i zaštitne mehanizme koji BiH, kao i svaka druga država, ima pravo da primeni kada povećan uvoz ugrožava domaću industriju. Sa područja koja pokrivaju ova četiri udruženja dolazi oko 68 odsto proizvodnje svežeg sirovog mleka u BiH, odnosno oko 209 miliona litara godišnje. To nije rubna priča — to je kičma mlečnog sektora jedne države.
Mi ne tražimo da se tržište zatvori. Tražimo samo da se uvoz dovede u red, da domaći proizvođač ima šansu da proizvodi i preživi. Bez toga, za godinu dana nećemo imati kome da prodajemo mleko. — član Upravnog odbora jednog od udruženja potpisnika
Lekcija koja ne sme da prođe pored Srbije
Sve što se dešava u BiH trebalo bi da služi kao ozbiljno upozorenje srpskim mlekarima. I kod nas se otkupne cene godinama drže ispod ili na granici rentabilnosti, uvoz iz Evropske unije raste, a domaća proizvodnja polako ali sigurno gubi bitku sa koncentratima i jeftinim sirevima koji stižu sa zapada. Razlika je samo u tome što srpski poljoprivrednici još uvek nemaju dovoljno jedinstven glas da izađu pred Vladu sa ovako konkretnim zahtevom — sa tačnim ciframa, tačnim rasponima carina i jasnim rokovima.
Bosna je uradila nešto što bi srpski proizvođači mleka morali što pre da prepišu: seli su se, izračunali koliko ih uvoz košta, koliko država može da im pomogne i sastavili zahtev sa jasnim brojkama. Od 0,38 do 3,19 KM po kilogramu — to nije puka želja, to je izračunata razlika koja bi mogla da vrati ravnotežu na tržište. Ako Savet ministara BiH bude imao sluha, domaći mlekari mogu dobiti bitku. Ako ne bude — sela će se prazniti, a mi ćemo za par godina uvoziti mleko čak i tamo gde smo nekada imali viškove za izvoz.
Bosanski mlekari digli su glas pre nego što je bilo kasno. To je upravo ono što srpski poljoprivrednici još čekaju. Razlika je u tome što vreme više nikome ne radi u korist.
Izvor: Agro TV, 29. septembar 2026.
💬 0 komentara