Soja tone četrdeset odsto, kukuruz četvrtinu: tri sušne godine zaredom slažu epilog srpskog ratarstva

Soja tone četrdeset odsto, kukuruz četvrtinu: tri sušne godine zaredom slažu epilog srpskog ratarstva

Prazne prikolice na ivici njive u severom Banatu, zemlja toliko ispucala da u nju možeš zavući ruku do zgloba, kukuruz koji se osušio pre nego što je metlica uopšte otežala. Ovako izgleda oktobar 2026.

Agro Urednik 5 min čitanja 9 pregleda

Prazne prikolice na ivici njive u severnom Banatu, zemlja toliko ispucala da u nju možeš zavući ruku do zgloba, kukuruz koji se osušio pre nego što je metlica uopšte otežala. Ovako izgleda oktobar 2026. u Srbiji — ne kao jesen žetve, već kao tihi popis štete koja se ne može popraviti novembarskim kišama. Republički zavod za statistiku objavio je preliminarne podatke o ovogodišnjoj poljoprivrednoj proizvodnji, a brojke su takve da i iskusne agronome ostavljaju bez reči. Treća uzastopno ekstremno sušna sezona nije samo vremenska nepogoda — ona je konačni obračun sa godinama zanemarivanja.

Tri leta bez kapi, a država u prikrajku

Kada se u istoriji merenja na ovim prostorima dogodi da tri leta zaredom padnu u kategoriju ekstremno sušnih, to više nije klimatska slučajnost, već novi režim. Institut za meteorologiju Fizičkog fakulteta u Beogradu potvrdio je da je avgust 2026. zauzeo drugo mesto najsušnijeg avgusta u čitavoj istoriji merenja u Srbiji, a podaci Evropske Kopernikus službe i inicijative World Weather Attribution pokazuju da se deficit padavina protezao od zapadnih do istočnih krajeva kontinenta još od aprila.

Dr Ana Vuković Vimić sa Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, analizirajući podatke za portal Klima101, upozorila je da sezona koju smo prošli nije izolovani loš rod, nego kulminacija trogodišnjeg ciklusa. Uporedo su nedostajale padavine i rasle temperature, a rezultat je kombinovani udarac meteorološke, hidrološke i poljoprivredne suše koji se ne pamti decenijama. I umesto da se u takvoj situaciji čuje jasan plan države, iz Beograda stižu samo ćutnja i uveravanja da se "radi na prilagođavanju".

Brojke koje ne trpe kozmetiku

Ubedljivo najveći gubitnik ovogodišnje žetve je soja, čiji je prosečan prinos niži za čitavih 40 odsto u odnosu na petogodišnji prosek iz perioda 2019–2023. Sledi kukuruz sa minus 26 odsto, suncokret sa 15 odsto manje, dok je šećerna repa izgubila 11 odsto roda. Kada se ti procenti prevedu u tone po hektaru, slika postaje brutalno konkretna.

Kukuruz je na nivou cele zemlje rodio 5,1 tonu po hektaru, daleko ispod domaćeg proseka od sedam i više tona koji se očekuje u normalnim godinama. Suncokret je zastao na 2,4 tone, umesto uobičajenih tri. Soja je sa 1,5 tona po hektaru zabeležila najslabiji rod u poslednjih dvadeset godina, čitavu tonu ispod višegodišnjeg proseka. Šećerna repa pala je na 43,6 tona po hektaru, najgori rezultat još od sušne 2007. godine.

Ono što vidimo u 2026. nije izolovani loš rod, već kulminacija trogodišnjeg ciklusa u kome soja gubi četrdeset, a kukuruz četvrtinu prinosa. To su brojke koje ne trpe nikakvu kozmetiku — dr Ana Vuković Vimić, Poljoprivredni fakultet u Beogradu

Na terenu su razlike još drastičnije. U severnom Banatu prinos kukuruza je po svemu sudeći pao ispod jedne tone po hektaru, što predstavlja svega 20 odsto nacionalnog proseka. Srem, tačnije okolina Rume i Iriga, jedva dostiže pedeset odsto uobičajenog roda. Ovo nisu apstraktne statistike — ovo su domaćinstva koja su u junu gledala u nebo, u julu brojala dane bez kiše, a u septembru ostala sa praznim silosima i dugovima koje treba vraćati.

Zaostajanje za Evropom koje nije samo vremensko

Suša je ove godine harala čitavim kontinentom, ali posledice po Srbiju znatno su teže nego u okruženju. Preliminarni podaci pokazuju da je prosečan rod kod nas drastično ispod evropskog proseka: kukuruz zaostaje 23 odsto, suncokret 25 odsto, soja čitavih 35 odsto, a šećerna repa čak 40 odsto.

Kada su isti vremenski uslovi pogodili sve, razlika u velikoj meri govori o nečem drugom. To govori o nedovoljnim adaptivnim kapacitetima, o skromnim mogućnostima koje je država pružila poljoprivrednicima, o logistici i tehnologiji koje jednostavno nismo imali. Dok zemlje EU ulažu milijarde u sisteme za navodnjavanje, u sorte otporne na sušu, u osiguranje useva i digitalizaciju proizvodnje, srpski ratar ostaje uglavnom sam sa nebom koje ne daje kišu i ministarstvom koje nema odgovor.

Na Dunavu su vodostaji bili ispod svake normale, podzemne vode na minimumu, a prolećni deficit kiše smanjio je proticaje reka pre nego što je leto uopšte počelo. Sve se to prelilo na njive u junu, julu i avgustu, baš u fazama kada je usevima voda najpotrebnija.

Suša koja nije samo kada ne padne kiša

Ono što ovogodišnji sušni talas čini posebno opasnim jeste njegova priroda. Reč je o istovremenom prisustvu tri tipa suše — meteorološke, hidrološke i poljoprivredne. Deficit padavina, spuštanje vodostaja Dunava, ispucala zemlja na njivama, a onda i zabrinjavajuće niski prinosi. Sve se to prepliće i pojačava jedno drugo.

Suša nije samo period bez padavina. To je nedostatak vlage u čitavom sistemu — od reka, preko podzemnih voda, do vlage u zemljištu. Kada se sve to poklopi, poljoprivreda nema gde — Institut za meteorologiju Fizičkog fakulteta u Beogradu

Struka godinama upozorava da klimatske promene nisu apstraktna priča za konferencije, već svakodnevica na njivama. Posebno karakteristično za 2026. jeste dugo trajanje suše, prostorno pomeranje tokom sezone i izuzetno snažno pojačavanje visokim temperaturama, kakvo naši agrotehnički priručnici do pre petnaest godina nisu ni predviđali u ovako kratkom intervalu.

Šta čeka srpskog ratara sledeće godine

Ako se ništa ne promeni, pitanje nije da li ćemo imati još jednu sušnu godinu, već kada. Trogodišnji ciklus koji je iza nas pokazao je koliko je domaća poljoprivreda krhka i koliko malo margine imamo za prilagođavanje. Soja sa minus 40 odsto i kukuruz sa minus 26 odsto u proseku tri godine znače da se proizvođači sve teže drže na površini, da dugovi rastu, a da mnogi već razmišljaju da rasparcelišu zemlju i odustanu.

Ovo nije trenutak za utešne priče o tome kako ćemo se "prilagoditi" ili kako ćemo "razvijati navodnjavanje". Ovo je trenutak u kome se jasno vidi da bez sistemskog pristupa — sistema za navodnjavanje, pristupačnih kredita za opremu, prilagođenih polisa osiguranja i ozbiljne agrarne politike — srpsko ratarstvo nema šta da traži u klimatskim uslovima koji dolaze. Brojke iz 2026. nisu upozorenje, one su epilog. A taj epilog plaćaju ljudi na njivama, a ne oni u Beogradu. Dok god budemo gledali nebo kao jedinu polisu osiguranja, nebo će nam i biti jedini gazda.


Izvor: Agromedia, 1. oktobar 2026.

💬 0 komentara