Trinaest srpskih kompanija u Šangaju: Dobar korak, ali pitanje je koliko će nas Kinezi zaista zapamtiti

Trinaest srpskih kompanija u Šangaju: Dobar korak, ali pitanje je koliko će nas Kinezi zaista zapamtiti

Zamislite da stojite u hali veličoj desetina fudbalskih stadiona, okruženi sa tri hiljade i četristo izlagača iz celog sveta, a pred vama prolazi skoro četiri stotine hiljada ljudi koji govore jezik koji ne razumete. Trinaest srpskih kompanija nalazi se upravo tamo — na devetom Kineskom međunarodnom sajmu uvoza u

Agro Urednik 5 min read 6 views

Zamislite da stojite u hali veličini desetina fudbalskih stadiona, okruženi sa tri hiljade i četiristo izlagača iz celog sveta, a pred vama prolazi skoro četiri stotine hiljada ljudi koji govore jezik koji ne razumete. Trinaest srpskih kompanija nalazi se upravo tamo — na devetom Kineskom međunarodnom sajmu uvoza u Šangaju, koji traje do desetog novembra. Nacionalni štand Srbije okuplja proizvođače od Subotice do Vranja, od Valjeva do Niša, i pokušava da u moru od milijardu i po kineskih potrošača bude više od broja u statistici.

Zašto Šangaj i zašto sada

Kineski međunarodni sajam uvoza, poznat pod skraćenicom CIIE, postoji od 2018. godine i za kratko vreme je izrastao u jednu od najvažnijih svetskih platformi za međunarodnu trgovinu. Ključna reč je uvoza — Kina ovde zvanično poziva svet da joj prodaje. Za Srbiju, koja godinama lomi zube o kineski carinski zid za svoje poljoprivredne proizvode, ovo je mesto gde se stvari moraju događati licem u lice, ne preko e-maila.

Ovogodišnje izdanje okupilo je više od tri hiljade četirsto izlagača, a prijavljeno je čak trista devedeset četiri hiljade stručnih posetilaca. Među učesnicima su i dvadeset osam kompanija sa prestižne liste „Fortune Global 500", što daje merilo o nivou konkurencije. Srpski štand je kap u tom moru — ali kap koja nosi priču o specifičnom kvalitetu koji Kina ne proizvodi.

Ko stoji iza štanda

U hali posvećenoj prehrambenoj industriji, posetioci mogu da degustiraju i vide proizvode trinaest kompanija koje pokrivaju gotovo celu geografsku mapu Srbije. Fru Kom plus iz Varvarina, Agranela iz Valjeva, Aronija Vita iz Lazarevca, Fruškogorski vinogradi iz Banoštora, vinarija Aleksić iz Vranja, te Đurđić i Kiš iz Sremskih Karlovaca. Zlatni plod iz Sinoševića, Monikom agrar iz Niša, Simex Original i Čoka iz Subotice, kao i ITN grupa iz Beograda, upotpunjuju postavku.

Ponuda je široka i, blago rečeno, neobična za kinesko oko i nepce. Od vina i rakija do prerađevina od voća, suvog i smrznutog voća, sokova i drugih proizvoda. Srpski vinogradi su zastupljeni sortama koje Kinez verovatno nikada nije probao — tamjanika, grašac, smederevka, prokupac i vranac. Pored vina, tu su voćna vina i rakije od šljive, dunje, kajsije i kruške viljamovke. Zorana Delić, predstavnica Privredne komore Srbije, ističe da upravo degustacija može da bude ključni momenat za kineske posetioce — jer sorte poput prokupca i tamjanike pričaju priču koju kinesko tržište ne poznaje.

Kineski posetioci prvi put degustiraju naše autohtone sorte — tamjaniku, prokupac, grašac — i reakcije su takve da shvatimo koliko smo dugo sedeli na zlatu a nismo ga pokazivali svetu. — Zorana Delić, predstavnica Privredne komore Srbije

Ponudu upotpunjuju voćni sokovi, džemovi, suve šljive, suve kajsije, čokoladirano i liofilizovano voće, smrznuto voće, voćni pirei, kao i različiti proizvodi od aronije. Aronija je u poslednjih nekoliko godina postala jedna od srpskih poljoprivrednih priča sa najvećim izvoznim potencijalom, posebno na tržištima koja traže funkcionalnu hranu i proizvode sa visokim sadržajem antioksidanata. Kompanija Aronija Vita iz Lazarevca to potvrđuje svojim prisustvom na sajmu.

Nacionalni štand posetili su i predstavnici diplomatsko-konzularnih predstavništava Srbije u Kini. Razgovarali su sa izlagačima o mogućnostima plasmana domaćih proizvoda na kinesko tržište, uspostavljanju novih poslovnih kontakata i unapređenju privredne saradnje dve zemlje. To je deo priče koji se ne vidi na Instagramu — iza svake tegle džema i svake flaše rakije na sajmu stoji mreža kontakata, pregovora i papira koji mora da se potpiše da bi proizvod stigao na kinesku policu.

Bez diplomatske podrške na terenu, svaki izlagački napor je pola posla. Sajam otvara vrata, ali pregovori o carinskim kvotama i registracijama traju mesecima, ponekad i godinama. — predstavnik diplomatsko-konzularne mreže Srbije u Kini

Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu

Hajde da budemo iskreni. Trinaest kompanija na sajmu u Šangaju nije broj koji će promeniti srpski izvoz poljoprivrednih proizvoda preko noći. Ali to jeste broj koji pokazuje da imamo ljude koji su spremni da putuju dvanaest hiljada kilometara da bi pred stručnom publikom od skoro četiri stotine hiljada ljudi rekli — evo nas, probajte nas. I to nije mala stvar.

Problem srpske poljoprivredne izvozne strategije leži u tome što smo godinama bili fokusirani na tržište Evropske unije, koje je blizu, koje poznajemo i koje ima jasne, mada stroge, procedure. Kina je drugačija — tamo se odnosi grade lično, godinama, i zahtevaju strpljenje koje srpski proizvođač često nema. Svaki kontakt na sajmu u Šangaju je investicija u budućnost koja se možda neće isplatiti ove ni sledeće godine.

Vinogradarstvo je posebno zanimljiv segment ove priče. Srpska vina — posebno autohtone sorte poput prokupca i tamjanike — imaju priču koja je na globalnom tržištu potpuno autentična. Kinezi sve više piju vino, a traže i priče o poreklu, o teroiru, o tradiciji. Vinarija Aleksić iz Vranja, Fruškogorski vinogradi iz Banoštora i Đurđić i Kiš iz Sremskih Karlovaca predstavljaju tri potpuno različita vinogorja — i to je baš onakav asortiman koji na kineskom tržištu može da stvori sliku Srbije kao zemlje sa raznolikom i bogatom vinogradarskom tradicijom.

Voćarstvo je, s druge strane, naš najjači izvozni adut. Suve šljive, smrznuto voće, liofilizovano voće — to su proizvodi koji već idu u svet i koji imaju prepoznatljiv kvalitet. Činjenica da kompanije poput Fru Kom plusa, Zlatnog ploda i Monikom agrara stoje na istom štandu sa vinarima znači da Srbija na sajmu u Šangaju ne predstavlja samo jedan segment poljoprivrede, već kompleksnu ponudu koja može da pokrije više kategorija kineskog uvoza.

Devet godina postojanja CIIE-a i kontinuirano prisustvo srpskih kompanija na njemu pokazuju da strategija polako daje rezultate — ali polako je ključna reč. Kinesko tržište ne prašta nestrpljivima, a srpski poljoprivrednik je istorijski navikao na brze rezultate i još brže razočaranje. Trinaest kompanija u Šangaju nije trijumf — to je početak razgovora koji tek treba da pokaže koliko vredi. A razgovor, za razliku od žetve, ne poznaje sezonu.


Izvor: Agro TV, 5. novembar 2026.

💬 0 comments