Osam mesta za Diseldorf: RAS vodi srpsku rakiju na ProWein 2027, ali ko je spreman?

Osam mesta za Diseldorf: RAS vodi srpsku rakiju na ProWein 2027, ali ko je spreman?

Pre deset godina bi se nasmejali na pomisao da srpska šljivovic stoji na istom štandu sa kalvadosom iz Normandije i grappom iz Pijemonta. Danas se ne smejemo — danas se pakujemo.

Agro Urednik 7 min čitanja 63 pregleda

Pre deset godina bi se nasmejali na pomisao da srpska šljivovica stoji na istom štandu s kalvadosom iz Normandije i grappom iz Pijemonta. Danas se ne smejemo — danas se pakujemo. Razvojna agencija Srbije je objavila javni poziv za zajednički nastup domaćih proizvođača jakih alkoholnih pića na sajmu ProWein 2027 u Diseldorfu, i pitanje nije da li vredi ići, pitanje je ko će na vreme shvatiti šta mu se nudi.

Evropski bazar gde se odlučuje sve

ProWein nije poljoprivredni sajam gde se ruča ćevap i razmenjuju vizitke s ljudima koje već poznajete. To je mesto gde uvoznici iz preko sto četrdeset zemalja hodaju hodnicima i odlučuju koja boca završava na polici u Londonu, Minhenu ili Tokiju. Gde se potpisuju distributivni ugovori koji menjaju sudbinu destilerije za narednih deset godina. Srpske destilerije će nastupiti u okviru ProSpirits segmenta — delu sajma rezervisanom za premijum, zanatske i inovativne proizvode, a ne za masovnu robu.

Termin je od 7. do 9. marta 2027. godine. Za one koji prate srpsku rakiju na međunarodnoj sceni, ovo nije prvi pokušaj izvoza, ali je retko kada organizovan ovako sistemski. Razvojna agencija Srbije preuzima najveći deo finansijskog tereta — zakup prostora, organizaciju, izradu, montažu i opremanje nacionalnog štanda. Proizvođači snose samo put, smeštaj i transport eksponata. U ekonomiji u kojoj svaki evro ima ime i adresu, ova podela troškova je razlika između prisustva i odsustva. Individualni nastup na ProWein bi koštao hiljade evra samo za štand — iznos koji bi većinu malih destilerija automatski eliminisao iz igre.

Šta se nudi i ko može da se prijavi

Nacionalni štand površine četrdeset pet kvadratnih metara biće podeljen među najviše osam proizvođača. Svaki dobija oko pet i po kvadrata — dovoljno za sto, nekoliko boca, degustacioni pult i prostor za razgovor s potencijalnim partnerima. Broj mesta je ograničen, a domaćih destilerija koje bi želele da učestvuju ima znatno više od osam. Ko prvi prijavi i ispuni uslove, taj ide.

Ovo nije izlet u Nemačku. Ko dođe na ProWein bez jasne strategije šta nudi i kome to nudi, vratiće se kući s praznim rukama i pričom o skupom putu. Zajednički štand je alat — a alat vredi samo onoliko koliko ruka koja ga drži zna šta radi. — predstavnik sektora za promociju izvoza, Razvojna agencija Srbije

Poziv je otvoren isključivo za mikro i mala pravna lica i preduzetnike registrovane u Srbiji, pod uslovom da ispunjavaju finansijske, proizvodne i ostale kriterijume propisane javnim pozivom. Ovo je logičan potez. Veliki igrači već imaju svoje izvozne kanale i distributere — mali proizvođači su upravo oni kojima platforma poput ProWeina treba da bi došli do kupaca koje sami nikada ne bi dostigli. Ako bi RAS finansirao nastup velikih firmi koje to mogu same, to bi bilo bacanje novca.

Prijave se dostavljaju elektronskim putem na adresu prehrambena@ras.gov.rs, sa kompletnom dokumentacijom — popunjenom, potpisanom, overenom i skeniranom. Rok je 16. novembar 2026. do petnaest časova. Ko zakasni, ne ulazi. I to je ispravno, jer ko ne može da poštuje rok za prijavu, teško će poštovati rokove isporuke koje međunarodni kupac traži. Ovo nije domaće tržište gde se rokovi pomeraju telefonom.

Između ponosa i realnosti: srpska rakija kao izvozni proizvod

Priča o srpskoj rakiji kao izvoznom proizvodu stara je koliko i sama proizvodnja, ali je dugo godina bila više mit nego ekonomska realnost. Svako gazdinstvo u zapadnoj, južnoj ili istočnoj Srbiji ima svoju šljivovicu koju komšija hvali kao najbolju u selu. Problem je što komšija ne plaća u evrima i ne naručuje kontejner. Prelazak sa kućne rakije na brendirani proizvod koji stoji na polici u Diseldorfu ili Londonu zahteva investicije u pakovanje, sertifikaciju, priču i — najvažnije — doslednost kvaliteta od serije do serije. Kupac u Nemačkoj neće prihvatiti da flaša kupljena u martu ima drugačiji ukus od one kupljene u septembru.

Srpske destilerije su u poslednjih deset godina napravile ogroman iskorak. Zanatska proizvodnja je dobila konture industrije, pojavili su se proizvođači koji razmišljaju o brendu, a ne samo o litraži. Ali izvozne brojke su i dalje skromne u poređenju sa potencijalom. Rakija je proizvod s pričom — srpska tradicija, šljiva, destilacija — i ta priča se prodaje na zapadnim tržištima gde potrošač traži autentičnost i plaća je. Pitanje je samo da li znamo da ispričamo tu priču na jeziku koji kupac razume.

Srpska rakija ne treba da bude jeftinija od konjaka ili viskija. Treba da bude drugačija. Na ProWeinu se ne takmičimo cenom — takmičimo se identitetom. Ko to ne shvati, izgubiće pre prvog dana sajma. — predstavnik sektora za promociju izvoza, Razvojna agencija Srbije

ProSpirits segment na ProWeinu je upravo mesto gde taj identitet dolazi do izražaja. Tu se okupljaju proizvođači premijum, zanatskih i inovativnih pića — proizvoda s pričom, a ne robe sa cenom po litru. Srpska šljivovica, dunja, kajsija, pa i oni hrabriji eksperimenti sa lešnikom ili jabukom, imaju svoje mesto za stolom. Ali za to mesto se bori kalvados iz Normandije, grappa iz Pijemonta, rakija iz Bugarske. Konkurencija je realna i ne prašta amaterski pristup.

Šta ovo znači za proizvođača na terenu

Za poljoprivrednika koji ima destileriju i proizvodi rakiju, ovaj poziv je prilika koja se ne ponavlja svake godine u istom obliku. RAS pokriva najskuplji deo — štand i organizaciju — a to je trošak koji bi individualno bio nepremostiva prepreka za većinu malih proizvođača. Ostaje put, smeštaj i transport eksponata, što je izvodljivo za onoga ko već ima proizvodnju i barem minimalnu tržišnu orijentaciju.

Ali ovo nije poziv za one koji prave rakiju za svoju dušu i za komšije. Ovo je poziv za one koji vide svoj proizvod kao robu koja može da putuje, da se proda i da donese prihod u stranoj valuti. ProWein traži spremnost za pregovore, poznavanje cena, razumevanje regulatornih uslova za izvoz u EU i ambalažu koja ne izgleda kao da je kupljena na buvlju. Prva flaša koju kupac vidi nije ona koju pije — ona koju drži u ruci.

Mi možemo da organizujemo štand i da vas dovedemo pred najveće uvoznike u svetu. Ali ne možemo da pijemo rakiju umesto vas i ne možemo da potpišemo ugovor umesto vas. Na sajmu ste sami sa svojim proizvodom i svojom pričom. — predstavnik sektora za promociju izvoza, Razvojna agencija Srbije

Više od sajma — test zrelosti srpske destilerijske scene

Ovaj poziv RAS-a treba čitati u širem kontekstu srpske poljoprivredne politike. Godinama se priča o diverzifikaciji izvoza, o tome da Srbija ne može večno da živi od kukuruza, pšenice i suncokreta. Voćarstvo je jedan od najperspektivnijih sektora, a prerada voća u rakiju je dodata vrednost koja može da transformiše celokupnu granu. Šljiva koja završi kao boca premijum rakije vredi višestruko od šljive koja se prodaje na kolicima pored puta. To je matematika koju ne treba objašnjavati nikome ko je ikada prodao prvu, a onda drugu.

Ipak, između potencijala i realizacije stoji ogroman jaz. Srpska destilerijska scena je fragmentisana — ima sjajnih pojedinaca, ali nema udruženja koje bi nosilo brend srpska rakija na način na koji Francuska nosi cognac ili Škotska scotch. Nacionalni štand na ProWeinu je korak u tom pravcu, ali je to korak koji mora pratiti dugoročna strategija, a ne jednokratni nastup. Ako osam proizvođača ode u Diseldorf, pokaže proizvod i vrati se bez ugovora — priča je gotova pre nego što je počela. Ako se vrati sa kontaktima koji se sledeće godine pretvore u izvozne ugovore, to je početak nečeg ozbiljnog.

Vlada i institucije moraju da shvate da promocija izvoza nije događaj — to je proces. Jedan sajam godišnje, makar bio i ProWein, neće promeniti sliku. Ali niz takvih nastupa, praćen podrškom u sertifikaciji, prilagođavanju pakovanja i edukaciji proizvođača o zahtevima stranih tržišta — to može. I mora, jer srpska poljoprivreda ne može večno da se oslanja na subvencije i domaće tržište. Izvoz je put, a rakija je proizvod koji taj put može da prođe.

Rok je šesnaestog novembra do petnaest časova. Ko je ozbiljan — prijaviće se. Ko nije — pričaće o tome kako je rakija bila bolja pre rata. A u Diseldorfu ne čeka niko onoga ko ne dođe.


Izvor: Agro TV, 10. novembar 2026.

💬 0 komentara