Rekordan rod jabuke u Srbiji: 410.000 tona na vagi, ali prazan džep na kući

Rekordan rod jabuke u Srbiji: 410.000 tona na vagi, ali prazan džep na kući

Kad voćar kaže da je rod dobar, obično se nasmešiš i pomisliš — eto, barem neko ove godine nije na gubitku. A onda pogledaš cene na pijaci, pa na račun od hladnjače, pa na ponudu trgovca koji jabuku otkupljuje za dvadeset dinara i stavlja na policu za sto pedeset.

Agro Urednik 5 min čitanja 76 pregleda

Kad voćar kaže da je rod dobar, obično se nasmešiš i pomisliš — eto, barem neko ove godine nije na gubitku. A onda pogledaš cene na pijaci, pa na račun od hladnjače, pa na ponudu trgovca koji jabuku otkupljuje za dvadeset dinara i stavlja na policu za sto pedeset. I shvatiš da priča o rekordnom rodu jabuke u Srbiji ove godine nije priča o novcu. To je priča o tome ko u ovom lancu uopšte ima pravo glasa.

Domaće tržište je čaurica koja ne može da primi ovu količinu

Srbija je ove sezone ubrala oko 410.000 tona jabuke — tridesetak odsto više nego prošle godine. To je broj koji zaslužuje poštovanje, koji govori o investicijama, o novim zasadima, o ljudima koji su naučili da gaje voće na način na koji se gaji u razvijenim voćarskim regionima. Ali taj broj istovremeno postavlja pitanje koje nema veze sa poljoprivredom, već sa ekonomijom i logistikom: kuda to ide?

Domaće tržište godišnje apsorbuje između 130.000 i 150.000 tona jabuke. Kad ubereš 410.000, matematika je nemilosrdna — više od polovine mora napolje. Nema varnice, nema usteđevine, nema čekanja da se „cena popravi". Ili izvoz, ili raspad cene na nivo koji ne pokriva ni berbu. Ovo nije nova lekcija. Prošle sezone su nas već naučile da je izvoz za srpsku voćarsku proizvodnju pitanje opstanka, a ne pitanje profita. Bez njega, domaće tržište bi se ugušilo za tri nedelje.

Prve isporuke krenule su još u avgustu, pre nego što je berba zvanično završena. Mašina je već radila dok su jabuke još visile na granama. Plasman se odvija ka Bliskom i Dalekom istoku, ka Evropskoj uniji, a ove sezone po prvi put se ozbiljno otvaraju Indija i Saudijska Arabija. Indija je tržište od skoro milijarde i po ljudi koje dosad nije bilo na našoj radarskoj mapi. Očekivanja su da bi svakog meseca tamo trebalo da stižu značajne količine srpske jabuke. To je potencijal koji menja perspektivu — ali samo za one koji mogu da ga dosegnu.

Cene koje idu na suprotnu stranu od roda

I tu dolazimo do paradoksa koji voćare ubija godinama. Veća ponuda je pritisla cene nadole — otkupne su niže za deset do petnaest odsto u odnosu na prošlu godinu. Izvozna cena jabuke prve klase kreće se od četrdeset do šezdeset centi po kilogramu, odnosno 47 do 70 dinara, zavisno od sorte i destinacije. Industrijska jabuka, ona koja ide u preradu, otkupljuje se za svega 10 do 20 dinara po kilogramu. Za neke proizvođače to jedva pokriva trošak branja.

Imaš rod, a nemaš cenu — to je priča koja voćare ubija godinama. Hladnjača je danas jedina razlika između onoga ko preživi i onoga ko proda za džabe u septembru. — predstavnik voćarske organizacije iz pregleda tržišta

U maloprodaji je priča drugačija. Trgovinski lanci prodaju jabuku od 120 do 190 dinara po kilogramu, dok se druga klasa na akcijama može naći za oko sto dinara. Razlika između otkupa i police je prostor u koji proizvođač ne ulazi. I tu je celokupna dramaturgija srpske poljoprivrede u jednoj rečenici: čovek koji gaji jabuku dobija dvadeset dinara, čovek koji je stavi na policu dobija sto pedeset. Nije teško zaključiti ko u ovom lancu nosi najveći rizik, a ko najmanji.

Teret udaljenih tržišta i oni koji ga ne mogu nositi

Izvoz na udaljena tržišta nije pusta radost. Transport do Indije ili Saudijske Arabije prati rast troškova, nedostatak kamionskih prevoznika je iz dana u dan izraženiji, a geopolitičke okolnosti usložnjavaju organizaciju isporuka na način na koji voćar ne može da utiče. Svaka nedelja zadržavanja na granici, svaki preusmereni kontejner, svaki nedostatak vozača — to je novac koji se ne vraća.

Indija je ogromno tržište, ali tamo ne stiže jabuka na magičan način. Iza svake isporuke stoje nedelje logističke pripreme i ljudi koji spavaju po kamionima. — iz pregleda izvoznih tokova

Za male proizvođače ova priča je gotovo irelevantna. Oni koji nemaju sopstvene hladnjače i ne mogu da organizuju dugotrajni transport, upućeni su isključivo na domaće trgovinske lance. A domaći lanci, kako znamo, nisu milosrdni prema onome ko jabuku mora da proda danas. To je stvarna podela u voćarstvu — ne na velike i male, već na one koji mogu da čekaju i one koji ne mogu.

Zanimljiv detalj ove sezone: tržišta Rusije i Belorusije manje su zanimljiva za srpske izvoznike. Posle godina u kojima je rusko tržište bilo glavni odvodnik srpske jabuke, sada se prioritet pomera ka drugim pravcima. Razlozi su višestruki — od plaćanja preko složenosti logistike do konkurencije koja je na tim tržištima prisutnija nego pre. Poruka je jasna: oslanjanje na jedno tržište, ma koliko veliko bilo, uvek je rizik koji se ranije ili kasnije naplaćuje.

Šta ovo znači za čoveka na terenu

Ova sezona je praktičan udžbenik iz ekonomije voćarstva. Više roda ne znači automatski više prihoda — to je lekcija koju srpski voćari uče na sopstvenom primeru svake druge godine. Hladnjača, sortiment, kvalitet klasiranja i veze sa izvoznikom danas su važniji od samog hektara pod jabukom. Onaj ko je investirao u skladište i ima jabuku prve klase u ULO uslovima, ove godine može da pregovara. Onaj ko je ubrao u sanduke i krenuo na pijacu — taj pregovara sa trgovcem koji diktuje.

Voćarstvo više nije proizvodnja. To je logistika, finansije i marketing. Ko to nije shvatio, gaji jabuku za tuđi račun. — iz pregleda tržišta

Indija i Saudijska Arabija su dobrodošla vrata, ali niko ne bi trebalo da zaboravi da su to vrata kroz koja prolaze samo oni koji imaju šta da ponude — i kako da to dopreme. Otvaranje tržišta nije garancija prodaje, jednako kao što veliki rod nije garancija zarade. Četiristo deset hiljada tona je broj koji zaslužuje poštovanje. Ali dok god razlika između otkupne i maloprodajne cene ostane ovakve, voćar će biti poslednji koji profitira od svog rada. A to je priča starija od ove berbe — i od sledeće.


Izvor: AgroFin, 10. novembar 2026.

💬 0 komentara