Dve decenije etno hrane u Beogradu: Sajam koji je prestao da bude eksperiment

Dve decenije etno hrane u Beogradu: Sajam koji je prestao da bude eksperiment

Ima jedno selo u Homolju gde žena pravi ajvar po receptu koji joj je baba donela iz Svrljiga. Taj ajvar nikad nije izašao izvan kruga od trideset kilometara.

Agro Urednik 5 min čitanja 82 pregleda

Ima jedno selo u Homolju gde žena pravi ajvar po receptu koji joj je baba donela iz Svrljiga. Taj ajvar nikad nije izašao izvan kruga od trideset kilometara. A u Beogradu, u hali drugog Beogradskog sajma, od dvanaestog novembra, sede ljudi koji bi taj ajvar stavili na police u Zagrebu, Skoplju i Podgorici. Pitanje je samo da li će se ta dva sveta ikada sresti — i to je tačno ono što ovaj sajam pokušava da reši dvadesetu godinu zaredom.

Zašto dvadeset godina nije samo broj

Dve decenije je za srpsku poljoprivredu čitava epoha. Pre dvadeset godina, etno hrana je bila nešto što se prodavalo na pijaci pored puta, u tegli bez natpisa, za pare koje su završavale u fioci. Danas, tradicionalna prehrambena proizvodnja ima svoje mesto na sajmu, pokroviteljstvo Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Grada Beograda, i prateći stručni program o zaštiti geografskog porekla. Da li je to dovoljno — nije. Ali da je napredak u odnosu na teglu bez natpisa — jeste.

Jubilarni dvadeseti Sajam etno hrane i pića traje četiri dana, od četvrtka dvanaestog do nedelje petnaestog novembra. Organizator je Beogradski sajam, a hala druga je mesto gde se sve dešava. Za one koji prate srpsku agrarnu scenu, ovo nije samo još jedna manifestacija — to je provera onoga što smo gradili dve decenije i ogledalo onoga što nismo.

Šta se nudi i po kojoj ceni

Radno vreme je svakog dana od deset do devetnaest časova. Pojedinačna ulaznica košta osamsto dinara. Grupna je petsto dinara po osobi, za učenike u organizovanim grupama četiristo, a porodična ulaznica iznosi hiljadu dinara. Za četiri dana sajma, to je cenovnik koji ne odbija nikoga ko zaista želi da vidi šta se dešava na srpskom selu.

Ali ono što ovaj sajam čini ozbiljnim nije hrana na štandovima — to je spoj proizvodnje i opreme. Među izlagačima su ne samo proizvođači hrane, već i oni koji prave opremu za proizvodnju, serviranje i pakovanje, kao i proizvođači sadnog i semenskog materijala. To znači da gazdinstvo iz zapadne Srbije može istog dana da nađe kupca za svoj kajmak i dobavljača za mašinu koja taj kajmak pakuje u vakuum. Razlika između narodnog vašara i sajma koji menja stvari je upravo tu — u spoju proizvoda i alata koji ga stavlja na tržište.

Posebna pažnja posvećena je proizvodima nastalim prema tradicionalnim receptima, ručno rađenim od lokalnih i organski gajenih sirovina, i specijalitetima koji čuvaju gastronomsko nasleđe pojedinih krajeva Srbije i regiona. Tu leži razlika između proizvoda koji nosi ime sela i proizvoda koji nosi bar-kod — i to nije poetika, to je novac.

Dvadeset godina ovog sajma znači da tradicionalna hrana nije nostalgija — to je industrija koja tek uči kako da naplati svoju vrednost.

Geografsko poreklo kao razlika između dvesta i šesto dinara

Jedan od najvažnijih segmenata sajma odnosi se na proizvode sa zaštićenim geografskim poreklom i one koji imaju potencijal da takvu zaštitu steknu. Za proizvođača koji razmišlja o budućnosti, to je segment koji ne sme da se preskoči. Srpski proizvođač koji proda slatko od šljive po dvesta dinara na pijaci i onaj koji proda isto slatko sa oznakom geografskog porekla po šesto dinara u specijalizovanoj radnji u Beču — ne prodaju istu stvar. Prodaju istu teglu, ali različitu priču. A priča je ono što kupac u Beču plaća.

Prateći stručni program obuhvata teme koje su ključne za razvoj sektora: zaštita geografskog porekla, razvoj zadrugarstva, uvođenje sistema kvaliteta, zaštita receptura i unapređenje pakovanja i prodaje. To je deo sajma koji mnogi izlagači preskoče jer zabadaju oči u štandove komšija. A upravo taj deo odlučuje ko će preživeti sledeću godinu na tržištu, a ko će se vratiti na pijacu i prodavati ispod cene.

Brendiranje kao izlaz iz sirotinje

Organizatori posebno ističu važnost izgradnje prepoznatljivih robnih marki tradicionalnih proizvoda. Cilj nije samo da ti proizvodi zauzmu mesto na policama trgovinskih lanaca — trebalo bi da postanu i deo turističke ponude Srbije. Gost koji dođe u Srbiju i odnese kući teglu ajvara sa imenom proizvođača iz Homolja je živa reklama koja ne košta ništa. Ali to zahteva jednu stvar koju srpski proizvođač ne voli — mora da stavi svoje ime na teglu.

Problem srpske poljoprivrede nije u tome što nemamo kvalitet. Problem je u tome što ne znamo da ga naplatimo. Imamo suvo meso iz Užica, kajmak iz Zlatibora, papriku iz Ljubovije, slatko od dunje iz Vojvodine — a većina toga se prodaje na pijaci ili preko telefona, bez pakovanja, bez brenda, bez priče koja opravdava cenu. Ovaj sajam je prilika da se to promeni, barem za one koji ga shvate ozbiljno. Za one koji dođu samo da degustiraju — ništa se neće promeniti.

Mali proizvođač ne može sam da probije zid supermarketa. Ali sa brendom, sa zaštićenim poreklom i sa zadružnim organizovanjem — to postaje moguće.

Šta ovo znači za čoveka na terenu

Za poljoprivrednika koji razmišlja da li da izdvoji dan i putuje do Beograda, odgovor zavisi od jednog pitanja — da li on želi da proizvodi ili da prodaje. Ako samo proizvodi, neka ostane kod kuće. Ako želi da upozna kupca, da vidi šta radi konkurencija i da čuje šta kažu ljudi iz Ministarstva i iz struke, neka dođe. Sajam okuplja predstavnike trgovinskih lanaca, specijalizovanih prodavnica, restorana i hotela. Ti ljudi nisu tu zbog degustacije — tu su zbog posla. Jedan od važnih ciljeva manifestacije jeste povezivanje malih proizvođača sa tržištem i stvaranje uslova za zaključivanje kupoprodajnih ugovora. Ne degustacija — ugovori.

I tu dolazimo do suštine. Dvadeset godina ovog sajma je dvadeset godina dokazivanja da tradicionalna hrana nije sećanje na prošlost, već šansa za budućnost. Pitanje je samo da li ćemo tu šansu iskoristiti, ili ćemo i sledeće godine na istom sajmu pričati o istom problemu — kako kvalitetan proizvod naći na policu. Odgovor ne zavisi od sajma. Zavisi od nas.


Izvor: Agro News, 11. novembar 2026.

💬 0 komentara