Kupus košta skoro duplo više za proizvodnju, ali ga još uvek ima — pitanje je dokle

Kupus košta skoro duplo više za proizvodnju, ali ga još uvek ima — pitanje je dokle

Ove jeseni, dok berba kupusa traje punim intenzitetom, proizvođači širom Srbije računaju troškove sa izrazom koji ne krije iznenađenje. Cena koštanja kilograma skočila je sa dvanaest na dvadeset dinara — povećanje od skoro sedamdeset odsto u jednoj sezoni.

Agro Urednik 5 min čitanja 77 pregleda

Ove jeseni, dok berba kupusa traje punim intenzitetom, proizvođači širom Srbije računaju troškove sa izrazom koji ne krije iznenađenje. Cena koštanja kilograma skočila je sa dvanaest na dvadeset dinara — povećanje od skoro sedamdeset odsto u jednoj sezoni. A ipak, na gazdinstvima se priča i o proširenju proizvodnje. Kako je to moguće, pitaćete se. Odgovor leži u jednoj reči koja je ove godine odlučivala o svemu: voda.

Suša koja je prepisala računicu

Ova sezona neće ostati upamćena po obilju. Naprotiv — biće udžbenik šta znači kada klima udari po povrtarskoj proizvodnji bez milosti. Nedostatak padavina, ekstremne temperature i otežano navodnjavanje udružili su se u kombinaciju koja je mnoge proizvođače doterala do ivice isplativosti.

Docent dr Đorđe Vojnović sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu objašnjava suštinu problema: kupus najbolje uspeva na temperaturama između petnaest i osamnaest stepeni. Kada termometar pređe trideset, a posebno trideset pet stepeni, rast glavice se drastično usporava. Plitak korenov sistem čini biljku izuzetno osetljivom na sušu, pa svaki dan bez vode ostavlja trag na prinosu. Na pojedinim gazdinstvima nivo vode u bunarima pao je toliko nisko da navodnjavanje jednostavno nije bilo moguće u redovnom ritmu. Gde je nestalo vode, nestalo je i kupusa — neke parcele završile su sa drastično smanjenim prinosom, a negde je proizvodnja potpuno propala.

Cene koje drže proizvođače na nogama

Uprkos svim nedaćama, tržište je ove godine pokazalo lice koje povrtari retko vide. Kupus za kiseljenje u direktnoj prodaji na gazdinstvima kreće se od šezdeset do osamdeset dinara po kilogramu, najčešće pri kupovini količina od sto do dvesta kilograma. Futoški kupus, proizvod sa zaštićenim geografskim poreklom, dostiže cenu od oko sto dvadeset dinara po kilogramu. To su cifre koje daju nadu.

Ali Vojnović brzo vraća na zemlju. Razlika između proizvodne cene od dvadeset dinara i prodajne od osamdeset nije čista zarada. Berba košta. Klasiranje košta. Transport košta. Gubici na parceli i neprodate količine jedu marginu. Kada se sve sabere, prostor za profit znatno je uži nego što na prvi pogled izgleda.

„Bez sigurnih izvora vode, čak ni plodna zemlja i dobra tržišna cena neće biti dovoljni da obezbede stabilnu proizvodnju." — dr Đorđe Vojnović, docent Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu

Ipak, deo povrtara ne beži od rizika. Povoljna tržišna cena podstiče razmišljanje o povećanju površina pod kupusom u narednoj sezoni. To je logično — kada tržište plaća, proizvođač ulaže. Pitanje je samo da li će imati čime da navodnjava.

Šta kažu brojevi

Republički zavod za statistiku beleži da su kupus i kelj tokom 2025. godine u Srbiji gajeni na sedam hiljada dvesta devedeset dva hektara. Ukupna proizvodnja iznosila je sto sedamdeset četiri hiljade petsto sedamdeset tona, sa prosečnim prinosom od dvadeset tri i devet tona po hektaru. Ti brojevi zvuče solidno, ali kriju jednu važnu priču.

U intenzivnoj proizvodnji prinosi dostižu pedeset do sedamdeset tona po hektaru — gotovo trostruko više od proseka. Razlika nije u sreći ni u zemljištu. Razlika je u agrotehnici i, pre svega, u navodnjavanju. Proizvođač koji ima sistem za navodnjavanje i siguran izvor vode dobija tri puta više sa iste površine. Onaj koji nema — kocka se svake godine iznova.

„Cena koštanja je skočila sa dvanaest na dvadeset dinara po kilogramu — skoro sedamdeset odsto. Ali kad imate dobru cenu i prinos, matematika još uvek radi." — povrtar iz Bačke, iz pregleda sa terena

Kako izabrati pravi kupus

Za one koji kupuju, a ne proizvode, stručnjaci imaju jasne preporuke. Za kiseljenje biraju se zdrave, dobro formirane glavice sa krupnim i nežnijim listovima, manje izraženim lisnim nervima i bez mehaničkih oštećenja. Takvi listovi pogodniji su za fermentaciju i sarmu. Za duže skladištenje bolji izbor su čvrste, kompaktne glavice sa debljim lisnim nervima — one bolje podnose transport i čuvanje.

Jednostavna logika, ali koliko sam puta čuo da neko donese kupus sa pijace koji se raspao u bačvi za tri dana. Zato birajte pametno.

Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu

Ova priča o kupusu je u suštini priča o srpskoj poljoprivredi u malom. Imamo proizvođače koji znaju svoj posao. Imamo tržište koje plaća poštenu cenu. Imamo zemljište koje daje prinos. Ono što nemamo — ili nemamo dovoljno — jeste voda i infrastruktura koja obezbeđuje da ta voda stigne do biljke kada joj je potrebna.

Vojnović je kristalno jasan: buduća isplativost proizvodnje kupusa sve više zavisneće od sigurnih izvora vode, efikasnijih sistema za navodnjavanje i smanjenja potrošnje energije. To nije prognoza — to je već realnost. Svaki bunar koji je ove godine presušio, svaka pumpa koja nije imala šta da crpi, svaka glavica koja je ostala sitna zbog nedostatka vode — sve su to poruke da se nešto mora promeniti.

Proizvođači koji planiraju proširenje proizvodnje moraju prvo da reše pitanje vode. Bez toga, proširenje je kocka sa kockicom. Država bi, iskreno, morala da prepozna ovaj problem i krene sa ozbiljnim podsticajima za sisteme za navodnjavanje — ne onim simboličnim kvotama koje pokriju crevo i dva aspersora, već sistemskim rešenjima koja menjaju računicu. Jer klima se neće vratiti na staro. Suše postaju pravilo, a ne izuzetak.

Kupus je ove godine pokazao dve stvari istovremeno: da dobra tržišna cena može da motiviše proizvođača i da priroda može da poništi svaku motivaciju za jednu sezonu. Oni koji sledeće godine budu sadili više — neka prvo iskopaju bunar. Ili dva.


Izvor: Agro News, 11. novembar 2026.

💬 0 komentara