Dvanaestog novembra, u četvrtak, Izvršni odbor Narodne banke Srbije seda za sto i donosi odluku koja direktno utiče na cenu novca koji gazdinstva plaćaju za kredit, mašine i reprodukcionu građu. Istog tog dana, statistika izlazi sa podacima o inflaciji za oktobar — i sve ukazuje na to da se referentna kamatna stopa neće pomeriti sa 5,75 odsto, gde stoji već punih dve godine. Pitanje je samo da li je to dovoljno dobra vest za poljoprivrednike koji već mesecima gutaju sve veće troškove proizvodnje.
Inflacija odskakuje, ali tržište šuti
Poslednja tri meseca govore samu priču o tome zašto je NBS na oprezu. Međugodišnja inflacija je u julu bila 1,9 odsto, u avgustu 2,2, a u septembru je odskočila na 4,1 procenat — skok koji je NBS ranije najavila i koji se u velikoj meri pripisuje prolasku letnje sezone nižih cena poljoprivrednih proizvoda. Centralna banka već mesecima ponavlja da očekuje da će rast potrošačkih cena do kraja godine ostati na gornjoj granici ciljnog koridora od 4,5 odsto. To znači da je prostor za optimizam sužen, ali ne i nestao.
Uprkos tom skoku, profesor Beogradske bankarske akademije Mališa Đukić u razgovoru za Biznis.rs ocenjuje da tržište trenutno ne signalizira potrebu za povećanjem referentne kamate. Njegova argumentacija ne počiva na osećaju ili političkoj proceni, već na konkretnim podacima sa međubankarskog tržišta — onim aukcijama na kojima poslovne banke plasiraju višak likvidnosti kod centralne banke kroz repo prodajne transakcije. I tu priča dobija zube.
Referentna kamata od 5,75 odsto trebalo bi da bude signalizirajuća, odnosno kamatna stopa po kojoj se sprovode te operacije. Međutim, ako gledate stanje na tržištu, odnosno aukcije koje su rezultat konkurencije među bankama, videćete da poslovne banke plasiraju novac kod centralne banke po kamatnoj stopi koja je bliža ovoj donjoj granici koridora, odnosno 4,51 odsto. — Mališa Đukić, profesor Beogradske bankarske akademije
Šta banke rade dok NBS čeka
Đukićev argument je jednostavan, ali suštinski. Ako bi banke zaista procenile da rastući rizici prete tržištu, mogle bi kroz ponude na repo aukciji — unutar postojećeg koridora — same da signaliziraju da se uslovi pogoršavaju i da finansijski sektor očekuje rast kamatnih stopa. Do sada to nisu uradile. Stopa od 4,51 odsto je stabilna, banke još uvek imaju prostora unutar utvrđenog koridora, i dok je to tako, administrativna promena referentne stope od strane NBS nije nužna.
To, naravno, ne znači da su kamate koje plaćaju poljoprivrednici i ostali privrednici stale na mestu. U praksi postoji jaz između zvaničnih instrumenata centralne banke i realnih uslova pod kojima građani i privreda dolaze do zajmova. Kamatne stope na kredite su u proteklom periodu rasle — ne zato što je NBS digla referentnu stopu, već zbog prilagođavanja poslovnih banaka i njihove procene rizika. Drugim rečima, banka koja vam odobrava kredit za traktor ili silos ne pita se samo šta kaže NBS, već šta kaže njen interni model rizika, i to je realnost u kojoj gazdinstva žive svakog dana.
Đukić ipak dodaje važnu napomenu: Izvršni odbor donosi odluke na osnovu brojnih baza podataka i uzimajući u obzir parametre koje obični građani ne mogu da vide.
Ali na osnovu ovog prostora i koridora, gde banke još uvek imaju prostora, mislim da još uvek ne postoji neka velika potreba za promenom, odnosno povećanjem referentne kamatne stope zajedno s ovim koridorom. — Mališa Đukić, profesor Beogradske bankarske akademije
Globalni pritisak i predizborni paket
Srbija ne donosi monetarne odluke u vakuumu. Evropska centralna banka je početkom oktobra povećala referentnu kamatnu stopu za 0,25 procentnih poena, nakon istog takvog povećanja tokom leta. Procene analitičara su da evrozonu do kraja godine očekuje još jedno povećanje, a poslednje procene govore da se tokom 2027. godine ne očekuje smanjenje stopa. Sa druge strane, američke Federalne rezerve pred izbore za Kongres krajem oktobra nisu menjale pravac monetarne politike pod uticajem mešovitih podataka sa tržišta rada i rasta ekonomije.
Na svetskim tržištima beleži se najveći nedeljni pad cena nafte — faktor koji bi, bar teorijski, trebalo da ublaži inflatorne pritiske, jer je nafta sirovina koja ulazi u skoro svaki segment proizvodnje, od đubriva do transporta. Ali u Srbiji se istovremeno aktivira predizborni paket davanja građanima od milijardu evra, koji stručnjaci procenjuju da će uticati na rast inflacije. Određeno olakšanje dolazi iz činjenice da su mnoga poskupljenja odložena — poput električne energije i daljinskog grejanja — ali to je odlaganje, ne ukidanje.
Za poljoprivrednike u Banatu, Šumadiji ili na Pešteru, ovo znači sledeće: cene reprodukcionog materijala su i dalje visoke, inflacija jede marže, a krediti nisu jeftiniji uprkos tome što NBS ne dira stopu. Energija je trenutno jeftinija zbog pada nafte, ali niko ne garantuje da će to potrajati. I dok centralna banka čuva stabilnost na makroekonomskom nivou, gazdinstva računaju na nivou dinara po kilogramu i litara po hektaru.
Šta ovo znači za srpsko gazdinstvo
Odluka koju će Izvršni odbor doneti 12. novembra verovatno neće doneti iznenađenje. Tržište ne traži povećanje, NBS nema pritisak da menja stopu, i kamata od 5,75 odsto će verovatno preživeti i ovu sednicu. Ali za poljoprivrednike, ključno pitanje nije samo visina referentne stope — već razlika između onoga što NBS kaže i onoga što banka na šalteru naplaćuje. Taj raspon je mesto gde gazdinstva gube novac, i to je prostor u koji monetarna politika retko ulazi direktno.
Inflacija od 4,1 odsto u septembru, sa trendom ka gornjoj granici od 4,5 do kraja godine, znači da će poljoprivredni proizvođači i dalje morati da računaju sa rastućim troškovima ulaznih sirovina, dok otkupne cene mleka, mesa i žitarica ne prate taj tempo dosledno. Pad cena nafte je privremeno olakšanje, ali predizborni paket od milijardu evra ubrizgava likvidnost koja može da pogura potrošačke cene naviše, a da ne dođe do gazdinstava u vidu boljih otkupnih cena. To je asimetrija koja u srpskoj poljoprivredi postoji decenijama — troškovi rastu brže od prihoda, i monetarna politika to ne može da reši sama.
Đukićeva ocena da banke još uvek imaju prostora unutar koridora je tačna i tehnički ispravna. Ali taj prostor ne znači da su kamate na kredite za poljoprivredu niže — znači samo da centralna banka još uvek nema razloga da stegne. Za gazdinstva koja čekaju kredit za jesenjoj setvi ili kupovinu stoke, ta razlika je akademski argument, a ne realnost na terenu.
Kamata od 5,75 odsto koja stoji već dve godine jeste stabilnost, i stabilnost nije mala stvar. Ali stabilnost koja ne donosi jeftiniji novac na teren jeste samo pola rešenja — a pola rešenja u poljoprivredi znači da neko opet plaća razliku iz svog džepa.
Izvor: Biznis.rs, 11. novembar 2026.
💬 0 komentara