Kada Evropi fali luk, to se ne oseti samo u holandskim skladištima ili poljskim poljima — oseti se na svakom carinskom prelazu, u svakoj pregovaračkoj meri, na svakom cenovniku od Subotice do Leskovca. Sezona 2026/27 upravo to radi: sužava evropsku ponudu do mere koja menja pravila igre za sve nas koji luk gajimo, prodajemo ili izvozimo. A razlozi nisu samo u nebu — bolesti haraju, preparata nestaje, a EU zabranjuje upravo ona sredstva koja bi spasla rod. Na konferenciji „Euronion“ u Londonu, industrija je pokušala da odgovori na jedno pitanje: kako preživeti sezonu u kojoj je sve osim proseka.
Zašto nas se tiče tuđa berba
Crni luk ne prašta. Suša ga stisne, višak vode ga istrune, bolest ga pojede pre nego što uopšte stigne do tržišta. Ove sezone su se sva tri scenarija ostvarila u različitim delovima Evrope, i rezultat je ponuda koja ne pokriva apetite kupaca.
Za srpskog proizvođača ovo nije neka daleka priča sa stranih televizija. Naš luk ide ka istim kupcima ka kojima ide holandski, poljski i španski. Kada Evropi fali, cene idu gore. Kada Evropa pliva u luku, naši proizvođači teško konkurišu. Ova sezona je, barem po prvim signalima, takva da bi mogla da otvori vrata za domaće izvoznike — ali samo ako kvalitet bude na nivou koji EU tržište ne stavlja u sumnju.
Geografija roda: ko ima, ko nema
Na konferenciji u Londonu, sliku je prezentovala Lajn Murdajk iz holandske kompanije MSP Onions. Njena poruka je bila jasna i bez ulepšavanja — sever Evrope je uspeo, jug se mučio. Holandija je imala najpovoljnije uslove za proizvodnju, a slično su prošli i severni delovi Poljske i Nemačke. Španija je, uprkos južnoj poziciji, ostvarila dobru berbu i trenutno nema potrebu za uvozom iz drugih evropskih zemalja.
Ali tu priča o uspehu staje. Ukupna evropska ponuda je manja nego prethodnih godina, i to je činjenica koja definiše celu sezonu. Južni proizvođači su se suočili sa sušom, visokim temperaturama i pritiskom fuzarioze i bakterijskih bolesti — kombinacijom koja ne bira žrtve i ne pita za sortu.
„Sever Evrope je uspeo, jug se muči. Ukupno gledano, evropska ponuda luka je ove sezone niža nego prethodnih godina, i to će se osetiti na svim tržištima koja zavise od uvoza." — Lajn Murdajk, MSP Onions
Problem nije samo u vremenu. Zabranjeni su pojedini preparati za zaštitu bilja u više evropskih zemalja, i to baš oni koji bi pomogli protiv fuzarioze i bakterijskih infekcija. Proizvođaču ostaje da gleda kako mu rod trune, a u rukama nema alat kojim bi to zaustavio. To je, ako mene pitate, najgori mogući scenario — ne priroda te tuče, nego birokratija oduzme štit.
I pored svih problema, izvozna ponuda evropskog luka u sezoni 2026/27. trebalo bi da dostigne oko 1,2 miliona tona. To je manje nego što bi bilo u dobrim godinama, ali dovoljno da kampanja krene i da tržište funkcioniše. Prvih četrnaest nedelja sezone pokazalo je da tržište apsorbuje robu brzo — na međunarodna tržišta isporučeno je 409.000 tona. Tempo koji ukazuje na to da tražnja neće biti problem. Problem će biti roda i kvalitet.
Velika Britanija se nameće kao ključno izvozno tržište. Domaća proizvodnja tamo ne pokriva potrebe, pa Britanci zavise od isporuka iz EU. To znači da će svaki ton luka koji se pojavi na evropskom tržištu brzo naći put do ostrva. S druge strane, Španija je pokrila sopstvene potrebe i neće biti faktor na uvoznoj strani — što dodatno sužava raspoložive količine za ostale kupce.
Ovo je važno i za srpskog proizvođača, i to više nego što se na prvi pogled čini. Kada Britanija vuče luk iz EU, cene u EU rastu, a to znači da i srpski luk dobija na vrednosti — ako ga ima i ako je dovoljno dobar da prođe carinu i kvalitetne kontrole.
„Kada Britanija vuče luk iz EU, cene rastu za sve. Pitanje je samo ko će na vreme prepoznati priliku i ko ima kvalitet da je iskoristi."
Tehnologija koja menja igru
Konferencija u Londonu nije bila samo o problemima i jadikovanju. Predstavljene su i nove tehnologije koje bi mogle da pomognu proizvođačima da prežive ono što vreme i bolesti šalju. Među njima su sorte otpornije na visoke temperature — ne luksuz, nego neophodnost u svetu gde se letnje temperature penju iznad granica koje je luk do skoro podnosio bez prigovora.
Tu su i precizne prskalice opremljene kamerama koje ciljano primenjuju sredstva za zaštitu bilja i đubriva. Umesto da se tretira celo polje na istu ruku, sistem prepoznaje gde je problem i reaguje samo tamo gde je potrebno. Manje troškova, manje otpada, bolja efikasnost. Optička rešenja za sortiranje takođe ulaze u priču — ne kao gimik, nego kao način da se loš luk izdvoji pre nego što dospe na tržište i pokvari ugled celog raspoloživog roda. U sezoni kada je kvalitet već kompromitovan sušom i bolestima, sortiranje postaje ključna linija odbrane.
Šta ovo znači za srpskog proizvođača
Srpski proizvođač luka se nalazi u specifičnoj poziciji — i to je blago rečeno. S jedne strane, evropski deficit otvara prostor za izvoz i bolje cene. S druge strane, isti oni problemi koji muče Evropu prisutni su i kod nas. Suša, bolesti, ograničen pristup preparatima — sve to znamo i bez Londona. Fuzarioza nije tuđa reč u srpskim zasadima, a bakterijske truleži su razlog što ponekad i dobar rod ne stigne do kupca u stanju u kom bi trebalo.
Razlika je u tome što EU zabranjuje preparate, a kod nas je dostupnost često pitanje cene i nabavke, ne nužno i zabrane. Ali rezultat je sličan — proizvođač ostaje bez alata. Ako srpski proizvođači luka žele da iskoriste ovu sezonu, moraju razmišljati o kvalitetu kao o jedinoj valuti koja važi na izvoznim tržištima. Holanđani su pokazali da se i u povoljnim uslovima mora ulagati u tehnologiju i sortiment. Mi još uvek čekamo da nam se desi sreća — a sreća u poljoprivredi ne dolazi onima koji čekaju.
Konferencija u Londonu je takođe pokazala da unutar EU ne postoji uniformnost kada je reč o dostupnosti sredstava za zaštitu bilja. Zajedničko tržište, različite zabrane — proizvođač u jednoj zemlji može da koristi preparat koji je u susednoj zabranjen. To stvara nepravednu konkurenciju i dodatno komplikuje ionako nestabilnu sezonu. Za Srbiju, koja teži ka EU integracijama, ovo je važan signal — harmonizacija propisa ne znači uvek i jednake uslove proizvodnje. Neko će uvek imati više alata nego ti, makar svi bili u istom klubu.
Ova sezona neće biti zaboravna. Manje luka, više bolesti, manje preparata, više tražnje. Tržište će se čistiti kroz cenu, a cena će ići tamo gde je kvalitet — ili gde ga nema. Ko ima dobar luk, ima i priliku. Ko nema, ima samo opravdanje. A opravdanja se ne izvoze.
Izvor: Agro TV, 11. novembar 2026.
💬 0 komentara