Kragujevac otvara vrata za zelene i digitalne grantove: šta to znači za poljoprivrednike na terenu

Kragujevac otvara vrata za zelene i digitalne grantove: šta to znači za poljoprivrednike na terenu

Svaki poljoprivrednik u Srbiji koji je ikada pokušao da dobiji bespovratna sredstva zna kako to izgleda — čuješ za konkurs kada je već kasno, formular ima dvadeset stranica, rok ističe usred setve, a novac na kraju ode negde drugde. U Kragujevcu su prošlih dana predstavljena dva grant programa koja, barem na papir

Agro Urednik 6 min čitanja 90 pregleda

Svaki poljoprivrednik u Srbiji koji je ikada pokušao da dobiji bespovratna sredstva zna kako to izgleda — čuješ za konkurs kada je već kasno, formular ima dvadeset stranica, rok ističe usred setve, a novac na kraju ode negde drugde. U Kragujevcu su prošlih dana predstavljena dva grant programa koja, barem na papiru, ne prate taj kalup. Grad Kragujevac, Evropska banka za obnovu i razvoj i Evropska unija stoje iza inicijative koja poljoprivrednim gazdinstvima i malim preduzećima u agrobiznisu nudi povraćaj dela investicije u zelene i digitalne tehnologije. Pitanje koje se nameće samo po sebi: da li će ovaj put novac stvarno stići do onih koji ga najviše trebaju?

Pozadina: zašto baš sada i zašto u Kragujevcu

Srpska poljoprivreda decenijama funkcioniše u paradoksu — s jedne strane imamo sektor koji zapošljava stotine hiljada ljudi i hrani izvoz, a s druge strane investicije se finansiraju iz džepa, iz kafane ili iz kratkoročnih kredita koje gazdinstvo vraća pre nego što oprema počne da zarađuje. Bespovratna sredstva su u ovom kontekstu retkost, a kada postoje, obično dolaze sa toliko uslova da ih samo oni sa administrativnim kapacitetom mogu iskoristiti.

Kragujevac kao polazna tačka nije slučajan. Grad je poslednjih godina pozicioniran kao jedan od centara gde se donatorski i razvojni programi testiraju pre širenja na ostatak zemlje. Ovaj skup je bio prezentacija, ne konkurs — što znači da se programi već realizuju preko partnerskih banaka i da zainteresovani mogu da se jave kad god su spremni. To je detalj koji u srpskim agrarnim prilikama pada u oči.

Šta se tačno nudi i pod kojim uslovima

Dva programa nose imena „SME Go Green" i „Go Digital in the Western Balkans", a oba funkcionišu po principu koji poljoprivrednici dobro poznaju iz dotacija — prvo ideš u banku, dobiješ kredit, a onda donator vraća deo uloženog. Razlika je u tome što ovde nema klasičnog konkursa sa rokom koji pritišće. Programi su otvoreni, što bi trebalo da znači da gazdinstvo može da pripremi projekat onda kada je to za njega logično, a ne kada neko u kancelariji odredi datum.

Program „SME Go Green" nudi grantove od deset do petnaest odsto vrednosti prihvatljivih ulaganja. Za projekte u oblasti obnovljivih izvora energije i agrobiznisa povraćaj iznosi petnaest odsto, dok se za ostale prihvatljive zelene investicije odobrava deset odsto. Najvažniji podatak koji se lako previdi jeste da je trećina ukupnih sredstava ovog programa namenjena agro-sektoru. Nije to margina ni ostatak nakon što industrija i usluge uzmu svoje — to je namenski rezervisan deo koji poljoprivreda dobija pre nego što se uopšte počne sa deljenjem.

Trećina sredstava namenjena agro-sektoru nije sitnica — to je signal da je poljoprivreda prepoznata kao sektor koji može da apsorbuje zelene investicije, a ne kao teret koji treba izbegavati.

Drugi program, „Go Digital in the Western Balkans", ide u pravcu digitalne transformacije poslovanja. Poljoprivredna gazdinstva i agrobiznisi mogu da konkurišu za grant od deset odsto vrednosti investicije ukoliko planiraju automatizaciju, digitalizaciju ili uvođenje zelenih tehnologija u sisteme primarne proizvodnje ili prerade. Ako razmišljate o senzorima u plastenicima, automatizaciji navodnjavanja, softveru za praćenje prinosa ili modernizaciji linije za preradu — ovo je program koji pokriva deo tog troška.

Pravo učešća imaju registrovana poljoprivredna gazdinstva i mala i srednja preduzeća koja ispunjavaju propisane uslove. Zainteresovani se, kako je istaknuto na prezentaciji, mogu direktno obratiti bankama koje učestvuju u realizaciji programa. Nema posrednika, nema agencija koje naplaćuju procenat za pomoć — ide se u banku, proveravaju se uslovi i pokreće proces. U najmanju ruku, tako je zamišljeno.

Šta ovo znači za čoveka na terenu

Da budemo konkretni. Grant od petnaest odsto na solarnu elektranu ili bioplinski postrojenje na gazdinstvu nije sitnica. Na investiciji od dvadeset hiljada evra to je tri hiljade evra bespovratno, a na većim projektima iznosi postaju ozbiljni. Za srednje gazdinstvo koje razmišlja o energetskoj efikasnosti, to je razlika između „možda jednog dana" i „sad imamo računicu koja drži vodu".

Digitalna komponenta je možda i važnija nego što zvuči na prvo slušanje. Srpska poljoprivredna gazdinstva u proseku imaju lošije praćenje troškova i prinosa nego što su imale zadruge pre pedeset godina — ne zato što su poljoprivrednici neuki, nego zato što niko nije platio alat koji bi to olakšao, a samoinicijativa u ovom poslu retko preživi prvu sezonu lošeg vremena. Grant od deset odsto na softver ili automatizaciju neće promeniti sistem preko noći, ali će bar onim gazdinstvima koja su već na pragu modernizacije dati poticaj da pređu tu liniju.

Problem, naravno, leži u pristupu i to treba reći jasno. Partnerske banke u Srbiji nisu dobrotvorne organizacije — one prvo gledaju kreditnu sposobnost, istoriju otplate i pokriće. Poljoprivrednik koji je do sada radio u škuro, sa minimalnim knjigovodstvom i prihodima koji se ne vide u banci, teško će dobiti kredit preko kojeg bi onda aktivirao grant. To je strukturna prepreka koju nijedan program bespovratnih sredstava ne rešava sam po sebi.

Program je dobar, ali pogađa one koji su već delimično u sistemu — one koji su van njega i dalje samo čuju da nešto postoji. — učesnik skupa u Kragujevcu

Trećina sredstava namenjena agro-sektoru u „SME Go Green" programu jeste pomak u načinu razmišljanja donatora koji u Srbiji nije uobičajen. Obično se agro-sektor pominje u poslednjem pasusu, a novac ode u industriju i usluge. Ovde je, barem na papiru, drugačije. Ako se to pretoči u stvarne ugovore sa stvarnim gazdinstvima, biće to prva konkretna vest vredna pažnje.

Šta sledeće: nema roka, ali nema ni beskonačnog fonda

Ako ste registrovano poljoprivredno gazdinstvo ili MSP u agrobiznisu i nalazite se u širem području koje pokriva ovaj program — a Kragujevac je ovde polazna tačka, ne jedina — vredno je da odvojite jedan dan i proverite kod partnerskih banaka koje uslove traže. Nema roka, što znači da nema hitnje, ali nema ni garancije da će sredstva biti neograničena. Fondovi se troše i kada nema objavljenog datuma isteka. Ko prvi dođe sa pripremljenim projektom, taj ga i dobija.

Ovo nije spas za srpsku poljoprivredu i ne treba ga tako predstavljati. Ali je konkretna prilika za one koji su već spremni da investiraju, a treba im poticaj da krenu. U agrarnoj politici u kojoj su godinama dominirali prazna obećanja i preusmeravanje sredstava — grant koji stvarno stiže do gazdinstva, preko banke i bez posrednika, vredi više nego deset strategija na papiru. Jedino pitanje koje ostaje jeste da li će ga dobiti onaj ko ga najviše treba, ili onaj ko najbolje popuni formular.


Izvor: AgroFin, 12. novembar 2026.

💬 0 komentara