Dok većina povrtara u Vojvodini ove sezone broji gubitke od suše, Gabor Fridrih iz Kupušine puni skladište lukom koji može da čuva do kraja maja. Prinos od oko sto tona po hektaru uz devedeset do devedeset pet odsto prve klase — to su brojke koje u normalnoj godini zvuče ambiciozno, a u sezoni sa devedeset dana bez kiše zvuče gotovo neverovatno. A iza njih stoji pažljivo vođena proizvodnja u kojoj svaki korak ima svoj razlog.
Zašto kvalitet luka ne zavisi samo od njive
Priča o luku u Srbiji dugo se vodila oko prinosa. Ko je imao više tona po hektaru, taj je bio uspešan proizvođač. Tržište je, međutim, promenilo pravila igre — kupac danas traži samo prvoklasnu robu i proizvođač koji ponudi pedeset posto prve klase teško može da računa na ozbiljnu zaradu. Upravo to razdvaja povrtare koji gledaju količinu od onih koji gledaju kvalitet i skladišnu moć.
Gabor Fridrih pripada drugoj grupi. Za njega proizvodnja luka ne završava se vađenjem roda iz zemlje. Luk smešta u skladište u kojem, kako kaže, može da ga čuva do sredine, pa i kraja maja. To mu daje poziciju na tržištu koju imaju retki — može da prodaje kada većina drugih odavno nije imala šta da ponudi. Skladištenje je, dakle, ne produžetak proizvodnje, nego njen najvažniji deo.
„Kupac traži samo prvoklasnu robu i mi moramo da poštujemo to" — Gabor Fridrih, povrtar iz Kupušine
Ovogodišnja sezona je, usput, bila jedna od zahtevnijih u skorijem pamćenju. Setva je krenula šestog marta, a toplo i suvo proleće je odmah tražilo navodnjavanje. Tokom vegetacije prošlo je oko devedeset dana bez kiše, a agregat za zalivanje Gabor je uključio čak pedeset i četiri puta. Drugi proizvođači, kako on čuje, imali su slabiji rod. Njegov rezultat ostao je na nivou prethodne godine.
Đubrenje kao presudni faktor u ekstremnoj sezoni
Voda je samo pola priče. Bez odgovarajuće ishrane biljaka, ni pedeset i četiri zalivanja ne bi dala sto tona po hektaru. Gabor koristi kombinaciju osnovnih đubriva, mešanih NPK formulacija, vodotopivih đubriva i folijarne prihrane. Među preparatima iz Herogra programa izdvaja Herocris i Herovital Vegetal, koje nabavlja od domaće kompanije Fertizo.
Njegovo iskustvo je jasno: proizvodnja više nije ista kao pre pet ili deset godina. Jako sunce i vrućina otežavaju razvoj biljaka, pa prihrani posvećuje veliku pažnju. Bez folijarnih i vodotopivih đubriva, po njegovim rečima, ne bi mogao da ostvari takav prinos. Ono što mu posebno prija kod vodotopivih preparata jeste to što se potpuno rastvaraju, bez ostataka pri prihrani. Smatra ih najkvalitetnijim đubrivima koja je do sada koristio i preporučuje ih kolegama koji se bave intenzivnom proizvodnjom luka, paprike i ostalog povrća.
Ovo je važno reći na glas. U srpskom povrtarstvu se i dalje mnogo radi po navici i po onoj staroj — „ono što je deda radio". A deda nije imao devedeset dana bez kiše u vegetaciji. Klima se promenila, sortiment se promenio, a tehnologija proizvodnje mora da prati te promene. Ko to ne shvati, ostaje sa pedeset posto prve klase i lukom koji mora da proda do novembra po ceni koju diktira tržište, a ne on.
Stručni savet sa terena — razlika između nagađanja i rezultata
U takvoj proizvodnji mnogo znači da proizvođač ima na koga da se osloni kada treba doneti odluku. Gabor uz kvalitet đubriva posebno izdvaja stručne savete Fertizo tima, pre svega saradnju sa Milankom Gajićem. Pažnju posvećuje svakom koraku, od izbora parcele i plodoreda do pripreme zemljišta za setvu. Fertizo na domaće tržište donosi Herogra đubriva i biostimulanse, uz podršku proizvođačima tokom vegetacije.
„Proizvođači ne stignu sve da isprate" — Gabor Fridrih, povrtar iz Kupušine
Ova rečenica vredi više nego bilo koji seminar u sali hotela. Poljoprivrednik na terenu ima previše obaveza, previše parametara koje mora da prati i previše odluka koje mora da donese u pravom trenutku. Ko mu na terenu pomogne da prepozna taj trenutak — taj mu radi najveću uslugu. Saradnja sa stručnjakom nije trošak, nego investicija koja se isplaćuje u tonama i procentima prve klase.
Šta ovo znači za srpsko povrtarstvo
Priča iz Kupušine nije samo priča o jednom uspešnom proizvođaču. Ona je primer kako se u uslovima koji postaju sve ekstremniji može ostati na vrhu — kombinacijom navodnjavanja, kvalitetne prihrane, skladišne moći i stručne podrške. Svaki od tih elemenata sam za sebe nije dovoljan. Bez vode nema roda, bez prihrane nema kvaliteta, bez skladišta nema cene, a bez saveta nema pravog trenutka za bilo šta od toga.
Srpsko povrtarstvo se nalazi u fazi u kojoj se polako ali sigurno bira između onih koji prilagođavaju proizvodnju novim uslovima i onih koji čekaju da se vremena vrate u normalu. A normala, kako god je gledali, ne vraća se. Sezone sa devedeset dana bez kiše postaju realnost koju moramo da prihvatimo i oko koje moramo da gradimo tehnologiju.
Gabor Fridrih to već radi. Sto tona po hektaru i devedeset pet odsto prve klase u takvoj godini nisu sreća — to je sistem. A sistemi se kopiraju, ne čekaju.
Izvor: Agromedia, 12. novembar 2026.
💬 0 komentara