Trideset ari belog luka kod Uba: Hoće li "Čučuganac" postati brend ili ostati pokušaj?

Trideset ari belog luka kod Uba: Hoće li "Čučuganac" postati brend ili ostati pokušaj?

U Čučugama, selu nadomak Uba, beli luk je generacijama bio stvar bašte — nešto što se zabode uz papriku i paradajz, za sopstvenu trpezu i za komšiluk. Ove jeseni su Marko Nikolić i Milovan Kovačević odlučili da prekinu tu tradiciju i podignu zasad od gotovo trideset ari.

Agro Urednik 7 min čitanja 90 pregleda

U Čučugama, selu nadomak Uba, beli luk je generacijama bio stvar bašte — nešto što se zabode uz papriku i paradajz, za sopstvenu trpezu i za komšiluk. Ove jeseni su Marko Nikolić i Milovan Kovačević odlučili da prekinu tu tradiciju i podignu zasad od gotovo trideset ari. Nije to plantaža koja će potresti tržište, ali je signal da se i u povrtarstvu Srbije može početi pametno, malo i sa planom — a ne samo na sreću.

Praznina koja čeka nekoga ko je popuni

Beli luk je u Srbiji jedna od onih kultura koje svi koriste, a malo ko proizvodi ozbiljno. Veće površine pod ovom kulturom su retkost, naročito u zapadnom delu zemlje, gde je ratarstvo više okrenuto žitaricama i stočarstvu. U Vojvodini ima ozbiljnih proizvođača, ali u valjevskom kraju beli luk je i dalje pretežno baštenska priča.

Upravo ta praznina na tržištu privukla je Marka i Milovana. Nisu krenuli u rat sa velikim proizvođačima — krenuli su da provere može li se na trideset ari napraviti temelj za ozbiljan posao. Izabrali su domaću sortu „bosut", poznatu po krupnim čenovima, i nabavili više od četristo kilograma sadnog materijala od proverenog proizvođača iz Vojvodine. Prvi rod očekuju krajem juna ili početkom jula naredne godine, a proračun im je između dve i dve i po tone.

Od analize zemljišta do ručne sadnje

Ono što ovaj zasad izdvaja od mnogih pokušaja „hobija koji je otišao predaleko" jeste pristup. Marko i Milovan nisu samo nabavili luk i posadili ga. Pre sadnje uradili su hemijsku analizu zemljišta, a rezultat je pokazao da parcela ima pH vrednost oko pet — što je za beli luk previše kiselo. Optimalna reakcija zemljišta za ovu kulturu kreće se od šest do sedam., pa su korekcijom podigli pH na približno šest i dve desetine.

Plodored su takođe uzeli ozbiljno. Na toj parceli su prethodno gajeni pšenica i ovas, što je dobra prethodnica za beli luk. Ova kultura ne bi trebalo da se sadi na istoj površini dve do tri godine zaredom, jer se u zemljištu nakupljaju prouzrokovači bolesti i štetočine. Mnogi početnici u povrtarstvu upravo na ovom mestu pogreše — zaborave plodored i već druge godine imaju probleme sa zdravstvenim stanjem useva.

Hteli smo da pokrenemo nešto svoje. Beli luk se kod nas slabije proizvodi na većim površinama, a smatram da je budućnost u hrani. Ima svoju cenu i, uz dobar kvalitet i siguran plasman, može da bude zanimljiv posao. Zato smo odlučili da pokušamo, ali nećemo odmah ići na velike površine. Prvo želimo da vidimo kako će se pokazati u našim uslovima i kakva će biti potražnja — Marko Nikolić, proizvođač iz Čučuga

Sadnja je obavljena ručno, što na skoro trideset ari nije mala stvar. To su desetine hiljada čenova koji su morali da se rasporede rukom, sa pravim razmakom i pravom dubinom. Ali Marko i Milovan su svesno izabrali taj put.

Kada ulazite u neku novu proizvodnju, morate prvo da se informišete i pripremite. Nije dovoljno samo nabaviti luk i posaditi ga. Važno je kakvo je zemljište, kakav je sadni materijal i da se ispoštuju uslovi koji su potrebni biljci. Odlučili smo se za ručnu sadnju, iako je to zahtevniji i naporniji način rada, jer smo želeli da svakom delu posla posvetimo dovoljno pažnje i obezbedimo što kvalitetniju sadnju — Marko Nikolić, proizvođač iz Čučuga

Prvi znaci ukorenjavanja pojavili su se svega nekoliko dana posle sadnje. To je dobar znak pred zimski period, ali kako će usev preživeti zimu i kakva će biti vegetacija u proleće — to će pokazati naredni meseci.

Lokalno prvo, pa onda veće priče

Plan plasmana je ono što ovaj poduhvat čini zanimljivim iz ugla poljoprivredne ekonomije. Marko i Milovan ne jure odmah za velikim trgovinskim lancima. Prvo žele da ponude beli luk potrošačima u Valjevu i okolini — restoranima, mesarama, lokalnim prodavnicama i domaćinstvima. Posebno imaju na umu mesare koje proizvode suhomesnate proizvode, gde je beli luk neizbežna sirovina.

Voleli bismo da prvo pronađemo kupce u našem kraju. Beli luk se koristi u domaćinstvima, restoranima, a potreban je i mesarama, posebno onima koje proizvode suhomesnate proizvode. Međutim, ne želimo da obećavamo nešto što još nismo proizveli. Prvo moramo da vidimo koliki će biti rod, a onda da razgovaramo sa kupcima i dogovorimo plasman. Ako uspemo da obezbedimo sigurno tržište, to će nam biti dobar osnov da nastavimo i povećamo proizvodnju — Milovan Kovačević, proizvođač iz Čučuga

Pripremaju i brend — „Čučuganac beli luk". Planiraju da kupce informišu preko društvenih mreža, a računaju da bi lokalno poreklo i direktan kontakt sa proizvođačem bili njihova prednost u odnosu na uvozni beli luk koji preplavljuje police. Ali planovi se ne završavaju na svežem luku. Na gazdinstvu imaju sušaru, što otvara prostor za sušenje i preradu. Među idejama je i kombinovanje belog luka sa medom i maslinovim uljem, kao i prodaja semenskog materijala.

Razmišljamo u nekoliko pravaca — da prodajemo svež beli luk, semenski materijal i da vremenom razvijamo preradu. Ako već ulažemo trud u proizvodnju, bilo bi dobro da možemo da ponudimo i nešto više od osnovnog proizvoda. Imamo sušaru, pa postoji mogućnost da se kasnije bavimo i sušenjem. Razmišljamo i o nekim drugim kombinacijama proizvoda, ali to su za sada planovi. Ne može sve da se pokrene odjednom, već moramo da vidimo šta je izvodljivo i za šta postoji tržište — Marko Nikolić, proizvođač iz Čučuga

Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu

Ova priča iz Čučuga je važna ne zato što su Marko i Milovan nešto izumili, već zato što rade ono što bi svaki poljoprivrednik trebalo da uradi pre nego što uđe u novu proizvodnju. Analiza zemljišta, izbor domaće sorte, poštovanje plodoreda, ručna sadnja radi kvaliteta, testiranje tržišta na maloj površini pre nego što se krene na veće — to je priručnik kako se ulazi u povrtarstvo u Srbiji, a ne nešto što se često viđa na terenu.

Previše gazdinstava u Srbiji krene u novu kulturu na osnovu priče iz kafane ili zato što je komšija dobro prošao prošle godine. Bez analize, bez plodoreda, bez plana plasmana. I onda se iznenade kada prinos padne ili kada nema kome da se proda. Marko i Milovan rade suprotno — polaze od zemljišta, provere sortu na trideset ari, i tek kada vide rod i nađu kupca, razmišljaju o proširenju. Drugi pristup je kocka. Ovaj je poljoprivreda.

Domet od dve do dve i po tone sa trideset ari je realan ako se vegetacija odvija kako treba. To nije prinos koji će doneti bogatstvo, ali je dovoljno da se pokriju troškovi sadnog materijala, rada i pripreme, i da ostane margina za sledeću sezonu. Ako „Čučuganac" postane prepoznatljivo ime u Valjevu i okolini, vrednost proizvoda raste ne zato što je luk krupniji, već zato što je lokalni i jer kupac zna ko ga je gajio. Sušara na gazdinstvu je dodatna prednost koju mnogi nemaju. Sušeni beli luk, luk u prahu, kombinacije sa medom i maslinovim uljem — to su proizvodi sa većom dodatnom vrednošću od svežeg luka koji se prodaje po kilogramu. Ali to zahteva vreme, ispitivanje tržišta i, što je najvažnije, stabilan osnovni rod. Bez prve dve tone svežeg luka nema ni priče o preradi.

Trideset ari belog luka u Čučugama neće promeniti srpsku poljoprivredu. Ali može da promeni način na koji o njoj razmišljamo — od onoga što se zasađe na sreću, ka onome što se planira sa razumom. I to je već vredno pažnje.


Izvor: Agromedia, 12. novembar 2026.

💬 0 komentara