Kada ministar poljoprivrede na javnoj televiziji kaže da ne može da raspisuje pozive jer bi to bilo krivično delo, treba ga poslušati. Ne zato što je u pravu — nego zato što ta rečenica govori više o stanju budžeta nego bilo koji izveštaj. Dragan Glamočić, ministar u tehničkom mandatu, priznao je na RTS-u da za drugi deo direktnih davanja po hektaru novca nema. I da je to, barem pravno, kraj priče.
Šta je ostalo, a šta je nestalo
Ostavimo po strani emocije i gledajmo papir. U budžetu za ruralni razvoj preostalo je oko šest milijardi dinara. Vlada bi naredne nedelje trebalo da usvoji krovnu uredbu iz koje će proizaći četrnaest javnih poziva. Od tih šest milijardi biće isplaćene premije za mleko i podsticaji za tovna grla. To je prva priča, optimistična.
Druga priča je ona koja boli. Za drugi deo direktnih davanja po hektaru — finansija nema. Glamočić je jasan: ne može da raspisuje meru za koju ne postoji novac, jer bi to bilo direktno krivično delo. Tu staje.
Ovog momenta ja ne mogu ni pravno da raspišem, jer bi to bilo direktno krivično delo, da raspišem neku meru za koju novac ne postoji — Dragan Glamočić, ministar poljoprivrede
Iskreno? To je poštena izjava. Ministar koji bi raspisao poziv bez pokrića bi zaista rizikovao gonjenje. Ali poljoprivrednici ne pitaju da li ministar sme da prekrši zakon. Oni pitaju zašto novac nije tu kada je budžet za podsticaje opredeljen sa 112,8 milijardi dinara, uz dodatnih jedanaest milijardi za gorivo. To je pitanje na koje Glamočić još nije odgovorio.
Četrnaest poziva i jedna rupa
Od preostalih šest milijardi, Glamočić najavljuje paket od četrnaest javnih poziva. Tu je drugi poziv za tovna grla, podsticaji za zasnivanje i podizanje zasada vinove loze i voća, podrška rasadničarskoj proizvodnji, organskoj biljnoj i stočarskoj proizvodnji, očuvanju genetičkih resursa, nabavci priplodnih grla, osiguranju useva i životinja, investicije u mehanizaciju i opremu, pa sve do izgradnje i opremanja objekata za proizvodnju rakije i vina.
Širok spektar. Skoro svaka proizvodna grana dobija nešto. Problem nije u tome šta je na spisku — problem je u onome što nije. Drugi deo subvencija po hektaru je stavka koja direktno pogađa najveći broj proizvođača. Taj novac ide na tekući račun i pokriva osnovne troškove proizvodnje. Bez njega, prvi deo od osamnaest hiljada dinara po hektaru ostaje ono što jeste — pola onoga što je obećano.
Glamočić je ostavio jedan izlaz. Ako proizvođači opravdaju prethodno isplaćenih osamnaest hiljada dinara po hektaru računima za repromaterijal, sredstva bi mogla da se obezbede. Do sada je tu obavezu ispunilo šezdeset odsto proizvođača. Četrdeset odsto nije dostavilo dokumentaciju, i rok je produžen. Ministar smatra da je kontrola namenskog korišćenja opravdana, i u načelu ima pravo.
Ali u praksi, činjenica da četrdeset odsto ljudi nije donelo račune može značiti sve — od nebrige do toga da prosto nisu imali šta da kupe. Ne možemo to da znamo dok ne vidimo strukturu tih gazdinstava. A to niko nije pokazao.
Brojevi koji treba da brane budžet
Glamočić je odbacio tvrdnje da je novac nestao ili nenamenski potrošen. Njegova odbrana počiva na brojkama. Broj registrovanih hektara porastao je sa 1,6 na 2,1 milion. Proizvodnja mleka veća je za dvadeset jedan odsto. Broj krava za dvadeset tri odsto. Broj krmača za osamdeset devet odsto. Podsetio je i da su 2023. godine, nakon pritiska poljoprivrednika, subvencije po hektaru povećane sa devet na osamnaest hiljada dinara, dok je površina za koju se ostvaruje pravo proširena sa dvadeset na sto hektara.
Ti brojevi su impresivni na papiru. Ali predstavnici udruženja ih dovode u pitanje. Nedeljo Savić, predsednik udruženja „Stig", smatra da je agrarni budžet loše planiran i da neizvesnost oko isplata dodatno otežava finansijski položaj ratara.
Budžet je loše planiran — neizvesnost oko isplata dodatno ugrožava finansijski položaj ratara — Nedeljo Savić, predsednik udruženja „Stig"
To je stav koji se čuje na terenu gotovo svakodnevno. Ne zato što ljudi ne veruju u rast, nego zato što rast registrovanih hektara automatski znači i više parova ruku koje treba platiti. Ako ste udvostručili subvenciju i proširili plafon sa dvadeset na sto hektara, a broj hektara je sa 1,6 porastao na 2,1 milion — onda morate unapred da izračunate da li budžet to nosi. Ako to niste izračunali, onda je Savić u pravu.
Seme — tačka preloma
Osnovna subvencija od osamnaest hiljada dinara po hektaru nije jedina stavka koja je bila na stolu u novembru 2023. Goran Filipović, predsednik Inicijative za opstanak poljoprivrednika Srbije, kaže da je tada potpisan sporazum sa predstavnicima Vlade Srbije, kojim je predviđena i dodatna subvencija do sedamnaest hiljada dinara po hektaru za sertifikovano seme. Glamočić to zove usmenim dogovorom. Filipović kaže da je potpisano.
Tokom 2024. godine, prema Filipovićevim rečima, isplaćivano je deset hiljada dinara po hektaru za seme. Tokom 2025. taj iznos je dostigao do sedamnaest hiljada. Sada ministar kaže da novca za tu meru nema. I tu se krug zatvara.
Poljoprivrednik Saša Tomas izjavio je da su predstavnici udruženja nezadovoljni i da razmatraju podnošenje krivične prijave. Dodao je i da sistem e-Agrar već dve nedelje ne prihvata zahteve za povraćaj akcize na dizel gorivo. To je poseban problem koji nema veze sa subvencijama za seme, ali pokazuje stanje administrativne infrastrukture na koju proizvođači zavise. Ako se sistem koji treba da vrati novac ne funkcioniše nedeljama, to nije tehnički problem — to je organizacioni neuspeh.
Šta se sprema na terenu
Sedam udruženja najavilo je zajednički sastanak. Među njima su Inicijativa za opstanak poljoprivrednika Srbije, Banatska crnica, Srbobran, Novoseljanski paori, Dolovački paori, Savez udruženja poljoprivrednika Banata i udruženje poljoprivrednika Aradac. To nije mala grupa. To su ljudi koji su već demonstrirali da mogu da skupe proizvođače i izađu na cestu.
Ovaj sastanak neće biti samo kafa i pregovori. Na stolu je krivična prijava, i to menja ton razgovora. Kada poljoprivrednik kaže da razmišlja o krivičnoj prijavi protiv ministarstva, to znači da je poverenje potrošeno do kraja. A poverenje, jednom potrošeno, ne vraća se uredbom.
Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu
Ova priča nije samo o sedamnaest hiljada dinara po hektaru za seme. Ona je o odnosu između države i proizvođača, i o tome kako se taj odnos lomi kada obećanja postanu usmeni dogovori, a usmeni dogovori postanu ništa. Na jednoj strani, ministar u tehničkom mandatu pokušava da održi sistem sa šest milijardi dinara i četrnaest najavljenih poziva. Na drugoj, proizvođači koji su 2023. mislili da imaju dogovor, sada otkrivaju da taj dogovor nije ono što su mislili da jeste.
Problem sa subvencijama za sertifikovano seme ide dublje od jedne budžetske linije. Sertifikovano seme je osnova kvalitetne proizvodnje. Ako država podstiče njegovu upotrebu jedne godine, a sledeće kaže da novca nema, proizvođač ostaje u nedoumici — da li da kupuje sertifikovano seme sledeće sezone ili se vrati na svoje. To je ponašanje koje podriva dugoročnu politiku poboljšanja kvaliteta. I to je cena nepredvidivosti u agrarnoj politici.
Gorivo je drugi po veličini trošak u ratarstvu, posle semena i đubriva. Svaka nedelja kašnjenja u povraćaju akcize je pritisak na likvidnost gazdinstva. Kada e-Agrar ne prihvata zahteve dve nedelje, to nije tehnički kvar — to je poruka da sistem ne radi za čoveka koji ore.
Glamočićev argument o rastu registrovanih hektara i grla stoke je valjan u jednom smislu: budžet je pod većim pritiskom nego ranije. Ali upravo zato je planiranje ključno. Ako znate da je broj hektara sa 1,6 porastao na 2,1 milion, a da ste subvencije udvostručili i proširili plafon sa dvadeset na sto hektara — onda morate unapred da izračunate da li budžet to nosi. Ako to niste izračunali, onda je budžet loše planiran. I to nije Glamočićeva krivica isključivo — to je krivica sistema koji ne planira, nego reaguje.
Izlaz iz ovog kruga je jednostavan u teoriji i težak u praksi: predvidivost. Poljoprivredniku ne treba obećanje da će dobiti sve. Treba mu tačan podatak šta će dobiti, kada i pod kojim uslovima. Sve ispod toga je šum na liniji, a šum na liniji između ministarstva i gazdinstva znači da naredne sezone neko neće posejati. I to neće biti zato što nije hteo — nego zato što nije znao da li može.
Izvor: Agro TV, 13. novembar 2026.
💬 0 komentara