Porez na sojino mleko u Mađarskoj 27 odsto, na kravlje pet: Evropa koja ne zna šta hoće, a srpski stočar plaća račun

Porez na sojino mleko u Mađarskoj 27 odsto, na kravlje pet: Evropa koja ne zna šta hoće, a srpski stočar plaća račun

Zamislite stočara u Banatu koji ustaje u četiri ujutru, muze pedeset krava, plaća stočnu hranu koja je poskuvela trideset odsto, i na kraju mesece gleda otkupnu cenu od pedeset i nešto dinara po litru. Negde severnije, u Mađarskoj, njegov kolega dobija poreski sistem koji ga štiti na način koji naš stočar može sam

Agro Urednik 6 min čitanja 123 pregleda

Zamislite stočara u Banatu koji ustaje u četiri ujutru, muze pedeset krava, plaća stočnu hranu koja je poskupela trideset odsto, i na kraju meseca gleda otkupnu cenu od pedeset i nešto dinara po litru. Negde severnije, u Mađarskoj, njegov kolega dobija poreski sistem koji ga štiti na način koji naš stočar može samo da sanja — a taj isti sistem istovremeno guši sve što je biljno. Evropska unija je upravo objavila studiju koja ovaj paradoks stavlja na sto, a pitanje za nas je prosto: dok Evropa ne zna ni sama šta hoće, gde je tu mesto srpskog proizvođača?

Poreska šizofrenija koja nema opravdanja

Evropska vegetarijanska unija objavila je istraživanje koje je Briselski portal „Reporter" preneo u celosti, a koje pokazuje nešto što bi svaki poljoprivrednik trebalo da pročita pre nego što donese odluku o tome šta će gajiti sledeće godine. U dvanaest od dvadeset i sedam država članica EU, barem jedna kategorija biljnih proizvoda oporezuje se po višoj stopi od odgovarajućeg proizvoda životinjskog porekla. To nije slučajnost — to je sistem koji radi tačno onako kako je podešen, a podešen je loše.

Mađarska je najdrastičniji primer. Sojino, ovseno i bademovo mleko podležu PDV-u od dvadeset i sedam odsto, dok kravlje mleko plaća samo pet. Razlika je tolika da biljni napici na polici automatski postaju luksuzna roba, a ne alternativa. Hrvatska i Poljska slede sličan obrazac sa najvećim brojem poreskih razlika, dok je u Slovačkoj broj razlika manji, ali finansijski znatno izraženiji. U osam zemalja EU biljni napici su oporezovani više od kravljeg mleka — skoro trećina zajednice taksira zdraviju i ekološki prihvatljiviju opciju kao da je grickalica.

Gde je kvaka — u klasifikaciji

Problem leži u tome kako sistemi klasifikuju proizvode, a odgovor je banalniji nego što mislite. Biljne alternative svrstavaju se u kategoriju prerađene hrane, koja automatski povlači više poreske stope. Kravlje mleko se tretira kao primarni poljoprivredni proizvod sa sniženim porezom. Ista logika primenjuje se na margarin versus puter, tofu, mahunarke, teksturiranu soju i biljne alternative morskim plodovima. Drugim rečima, ako nešto dođe iz fabrike — porez je visok. Ako dođe od krave — porez je nizak. To zvuči logično dok ne shvatite da i sojino mleko zahteva obradu, ali ga neko očigledno ne računa kao hranu koja zaslužuje povlašćeni tretman.

Belgijski, češki i portugalski parlament nedavno su ispravili ovaj nesklad, delom zbog pritisaka osoba sa intolerancijom na laktozu i alergijama na proteine mleka. Ta tri primera pokazuju da promena nije nemoguća — ali je spora i nejednaka, i u većini država članica ne dešava se uopšte.

Istraživanje je utvrdilo još jednu stvar koja vredi razmisliti: nema nijednog zabeleženog slučaja u kojem su biljne alternative bile poreski povlašćene u odnosu na životinjske proizvode. Poreski pipak u EU uvek radi u jednom smeru — ka otežavanju biljnog, a ne životinjskog.

Poreske razlike ograničavaju slobodu potrošača da biraju način ishrane. Kada su biljni proteini oporezovani znatno više od životinjskih, tržišni izbor potrošača unapred je uslovljen poreskom politikom, a ne stvarnim preferencijama. — Rafael Pinto, menadžer za javne politike Evropske vegetarijanske unije

Pinto je rekao ono što mnogi misle, a malo ko izgovori naglas. Potrošač misli da bira, a zapravo mu je izbor već napravljen u poreskoj administraciji. Za srpskog proizvođača to znači da konkurencija nije samo u ceni i kvalitetu — ona je i u tome koju vrstu hrane država odluči da podrži kroz poreski sistem.

Šta ovo znači za onoga ko drži krave u Srbiji

Srbija nije u EU, ali naša poljoprivreda ne funkcioniše u vakuumu. Otkupna cena mleka već godinama pritišće proizvođače — pedesetak do šezdesetak dinara po litru, zavisno od mlekare i regiona, teško pokriva troškove stočne hrane, lekova i energije. Ako EU održava povoljan poreski tretman za kravlje mleko, to indirektno podržava evropske mlekare koje izvoze na naša tržišta i tržišta regiona. Srpski proizvođač se takmiči sa sistemom koji ga pritišće sa više strana istovremeno — niže subvencije, viši inputi, i konkurencija koja iza sebe ima čitav briselski aparat.

S druge strane, biljne alternative postaju globalni trend koji se ne može zaustaviti poreskom politikom. Čak i u EU, uprkos višim porezima, potrošnja napitaka od soje, ovsa i badema raste iz godine u godinu. U Srbiji taj segment je još u povojima, ali se i kod nas u supermarketima već redovno nalaze biljni napici uvoznog porekla, često po cenama koje su više od duplo skuplje od domaćeg kravljeg mleka. Poreski tretman i kod nas, slično kao u EU, tretira ih kao prerađevinu, a ne kao osnovnu namirnicu.

Pravo pitanje za srpskog stočara nije da li će biljno mleko zameniti kravlje. Neće, barem ne u doglednoj budućnosti, pogotovo ne u tradicijski orijentisanoj balkanskoj ishrani. Pitanje je da li će evropska politika nastaviti da indirektno subvencioniše domaću proizvodnju mleka i mesa kroz niže poreze, dok istovremeno priča o tranziciji ka biljnim proteinima. Ta dvostrukost je ono što zbunjuje i proizvođače i potrošače — a zbunjen tržišni igrač je uvek slabiji igrač.

Proteinski deficit i uvoz koji nas povezuje sa Evropom

Evropska unija ne proizvodi dovoljno proteinskih useva da zadovolji ni sopstvene potrebe za ljudskom ishranom ni potrebe stočne hrane. Zato u velikoj meri zavisi od uvoza soje i drugih proteinskih sirovina iz Brazila i Sjedinjenih Američkih Država. Evropska komisija je tokom leta predstavila plan za rešavanje ovog problema, ali bez sveobuhvatnih mera koje bi stvarno podstakle promene u potrošačkim navikama. Plan postoji na papiru, a stvarnost je da se brodovi sa južnoameričkom sojom i dalje kotrljaju ka evropskim lukama kao da nikakvog plana nema.

I ovde se Srbija preklapa sa EU više nego što bismo želeli. Naša zemlja takođe uvozi značajne količine soje i sojine sačme za potrebe stočarstva, mada u poslednjih nekoliko godina rastu površine pod sojom, zahvaljujući pre svega otkupnim cenama i subvencijama za proteinske useve. Ipak, protein iz mesa i mleka domaće proizvodnje i dalje je oslonac stočarskog sektora, i svaka poremećena cena na globalnom tržištu direktno udara na računicu gazdinstva.

Poreska politika koja u EU favorizuje životinjske proizvode nad biljnim u kratkom roku štiti stočare, ali u dugom roku održava zavisnost od uvoza proteinskih sirovina izvan Evrope. Paradoks je očigledan: dok EU uvozi soju iz Brazila da bi hranila krave koje proizvode mleko sa sniženim porezom, biljni napici od te iste soje oporezuju se po maksimalnoj stopi. Krug se ne zatvara, a ko plaća razliku — plaća potrošač.

Gde je izlaz i ko ga traži

Rasprava o poreskoj politici prevazilazi pitanje cena pojedinačnih proizvoda. Ona otvara širu temu konkurentnosti biljnih proteina, prehrambene bezbednosti i smanjenja zavisnosti EU od uvoza. Za Srbiju, koja pregovara o pristupanju EU i koja će pre ili kasnije morati da uskladi deo svoje agrarne politike sa evropskim standardima, ova tema nije akademska — to je budući realitet sa kojim će se sresti svaki proizvođač koji želi da izvozi ili konkuriše na evropskom tržištu.

Srpski stočar treba da prati ove poretke ne zato što će mu sutra neko nametnuti biljno mleko, nego zato što će poreski okvir koji EU usvaja u narednim godinama oblikovati tržište na koje izvozi ili sa kojim konkuriše. A ko ne razume porez, ne razume ni cenu svog rada. Evropa trenutno štiti kravu, a kažnjava soju — ali to je ista ona Evropa koja istovremeno propoveda tranziciju ka biljnim proteinima. Dok se ne opredeli, mi ćemo stajati između dve stolice, plaćajući i jednu i drugu.


Izvor: Agro TV, 14. novembar 2026.

💬 0 komentara