Crnogorski stočar pred zidom: 6.000 jagnjadi bez otkupa, suša bez trave, a uvoz iz Srbije radi punim kapacitetom

Crnogorski stočar pred zidom: 6.000 jagnjadi bez otkupa, suša bez trave, a uvoz iz Srbije radi punim kapacitetom

Kada stočar uveče uđe u tor i vidi jagnjad koja bi trebalo da bude na trpezi nekog restorana ili u hladnjači mesne industrije, a umesto toga stoji i jede hranu koju on nema odakle da kupi — tada prestaje priča o zaradi i počinje priča o preživljavanju. Crna Gora je upravo tu.

Agro Urednik 5 min read 77 views

Kada stočar uveče uđe u tor i vidi jagnjad koja bi trebalo da bude na trpezi nekog restorana ili u hladnjači mesne industrije, a umesto toga stoji i jede hranu koju on nema odakle da kupi — tada prestaje priča o zaradi i počinje priča o preživljavanju. Crna Gora je upravo tu. Brojke koje dolaze iz Podgorice ne govore o sezonskoj krizi, već o sistemu koji jedva diše.

Plan na papiru, stvarnost na pašnjaku

Crnogorsko Ministarstvo poljoprivrede je za ovu godinu planiralo otkup 17.200 grla jagnjadi. Taj broj je postavljen još pre sezone, na osnovu procena koje su bile nerealne i pre nego što je prvo jagnje ugledalo svetlost dana. Do sada je otkupljeno oko 15.500 grla, što znači da ni taj skromni plan nije ispunjen punim tempom.

Istovremeno, stočari su još tokom pripreme programa prijavili viškove od 24.000 do 25.000 jagnjadi. Razlika između onoga što sistem može da proguta i onoga što stvarno stoji na pašnjacima je brutalna — skoro 10.000 grla koja niko nije predvideo, a koja sada stoje i čekaju.

Višak koji niko ne želi — i uvoz koji gura domaće u zid

Slavko Mitrović, predsednik Udruženja stočara i katunjana Crne Gore, nakon sastanka u Ministarstvu je postavio jasan zahtev: ukupna količina otkupa mora da dostigne 21.500 grla, što je za 6.000 više od prvobitnog plana. Bez toga, hiljade jagnjadi ostaju u torovima dok hrana nestaje.

Na tom sastanku je obećano produženje roka za otkup, sa naznakom da bi mesne industrije mogle preuzimati jagnjad do 14. ili 15. decembra. Iz Ministarstva su, međutim, prilično oprezno javili da još ne mogu da potvrde kada će odluka o produženju biti doneta. U agrarnoj birokratiji, razlika između obećanja i potpisa na papiru je često razlika između prezimljavanja i stečaja.

Problem nije samo u otkupnom kapacitetu. Mitrović je jasno rekao da najveći deo ilegalnog uvoza jagnjadi dolazi iz Srbije i Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske. Udruženje je nadležnima dostavilo informacije o mogućim učesnicima u toj trgovini, a pojedinim stočarima koji su nudili nelegalno uvezenu jagnjad su već oduzeta prava na premije.

Crnogorski stočari tvrde da pojedine mesne industrije prednost daju uvoznoj robi zbog nižih cena, umesto da otkupljuju domaću jagnjad. To je scenario koji poznaju i srpski proizvođači — kada uvozni proizvod, često bez jasno praćenog porekla, uđe na tržište po nižoj ceni, domaći proizvođač ostaje sa robom koju niko ne želi, dok prerađivač računa maržu.

Suša koja ne pita za papire

Na sve ovo se nadovezuje višemesečna suša, zbog koje stočari nemaju dovoljno hrane za ishranu stada. Ovo je možda i najteži deo priče, jer se ne može rešiti nikakvim administrativnim potezom. Nema ministarstva koje može da proizvede travu. Nema subvencije koja može da nadoknadi odsustvo pašnjaka.

Milko Živković, predsednik Unije stočara severa Crne Gore, izrazio je sumnju da će sav prijavljeni višak jagnjadi biti otkupljen do kraja godine. Njegovo upozorenje da je egzistencija brojnih proizvođača dovedena u pitanje nije retoričko preterivanje — to je realnost severnih planinskih područja gde stočarstvo nije biznis, nego jedini način da se preživi.

Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu

Iako je ova vest iz Crne Gore, ona se direktno odnosi na srpsku poljoprivredu na dva načina. Prvi je neugodan: srpska jagnjad se navodi kao deo ilegalnog uvoza u Crnu Goru. Deo srpskih proizvođača ili posrednika plasira robu van zvaničnih kanala, bez odgovarajuće dokumentacije, i time narušava i domaće i susedno tržište. Siva trgovina jagnjadom na Balkanu egzistira decenijama, koristeći nepregledne granice, slabu kontrolu i razliku u cenama. Ali kada jedna zemlja zvanično registruje taj problem i oduzima premije zbog njega, to je signal da tolerancija slabi.

Drugi aspekt je širi i važi za ceo region. Otkupni sistemi za jagnjad u svim balkanskim zemljama dele istu bolest: planiranje se radi na osnovu procena koje ne prate stvarnu proizvodnju, a tržište ne apsorbuje viškove jer je potrošnja jagnjetine u padu ili stagnaciji. U Srbiji je situacija slična — otkupne cene tokom jesenje sezone pritiskaju proizvođače, a subvencije ne prate troškove stočne hrane koji su u poslednje dve godine drastično porasli. Suša koja pogađa crnogorske stočare isto tako pogađa i srpske, posebno u brdsko-planinskim područjima gde je krmno bilje osnova ishrane stada.

Sistem koji radi za papir, ne za čoveka

Ono što se dešava u Crnoj Gori je školski primer kako agrarna politika izgleda kada ne prati stvarnost na terenu. Ministarstvo planira 17.200 grla, stočari prijavljuju 24.000 do 25.000, a otkupljeno je 15.500. Razlika od skoro 10.000 grla između onoga što je planirano i onoga što je prijavljeno je tolika da se ne može objasniti greškom u proceni — to je sistemsko nepodudaranje između birokratskog okvira i stvarne proizvodnje. A kada se na to doda ilegalni uvoz koji konkurira domaćoj robi i suša koja uništava krmnu bazu, dobija se slika industrije koja je ostavljena da se snalazi sama.

Produženje roka do sredine decembra je minimalni korak, ali nije rešenje. Čak i ako se donese, pitanje je da li će mesne industrije imati kapacitet i volju da otkupe dodatnih 6.000 grla u roku od mesec dana. I pitanje je po kojoj ceni. Produženje roka bez garancije cene je samo produženje muke.

Ovo je priča o svima nama na Balkanu. Dok god se otkup planira za papir, a ne za pašnjak, dok god sivi uvoz gura domaćeg proizvođača u ćošak i dok god suša ostaje faktor o kojem se priča tek kada stoka ostane bez hrane — stočarstvo regiona će biti industrija preživljavanja, a ne industrija razvoja. A preživljavanje ima rok trajanja.


Izvor: Agro TV, 16. novembar 2026.

💬 0 comments