Seme koje nije posesano — kako je država obećala podsticaj koji nikada nije bila planirala da plati

Seme koje nije posesano — kako je država obećala podsticaj koji nikada nije bila planirala da plati

Prvi novembar je došao i prošao kao svaki drugi datum u kalendaru, ali za hiljade ratara u Srbiji taj dan je značio nešto sasvim konkretno: rok za prijavu za drugi deo podsticaja za biljnu proizvodnju. Poziv nije stigao.

Agro Urednik 7 min čitanja 50 pregleda

Prvi novembar je došao i prošao kao svaki drugi datum u kalendaru, ali za hiljade ratara u Srbiji taj dan je značio nešto sasvim konkretno: rok za prijavu za drugi deo podsticaja za biljnu proizvodnju. Poziv nije stigao. Ministar poljoprivrede u tehničkom mandatu Dragan Glamočić potvrdio je ono što su najupućeniji slutili mesecima — novca za te isplate trenutno nema. A za profesorku Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu Nataliju Bogdanov, to nije šok. To je epilog koji je bio napisan još početkom godine.

Uredba bez dinara za seme

Priča o neisplaćenom regresu za sertifikovano seme ne počinje u novembru, niti u oktobru kad su ratari kretali u setvu. Počinje u januaru, kada je uredba o raspodeli poljoprivrednih podsticaja stupila na snagu. U tom dokumentu, koji definiše kako će se novac deliti tokom cele godine, nije postojala ijedna budžetska linija za regresiranje sertifikovanog semena. Nijedna.

Profesorka Bogdanov je gostujući u Jutarnjem programu RTS-a bila direktna: tokom cele godine uredba je menjana više puta, amandmani su dolazili jedan za drugim, ali nijedan nije uključivao sredstva za tu namenu. Može se pretpostaviti, kako ona navodi, da se računalo na rebalans budžeta ili na novu uredbu kojom bi se sredstva naknadno obezbedila. Ni jedno ni drugo se nije dogodilo.

„Tako da, praktično, mogla bih da kažem, nema mesta iznenađenju: još od januara smo mogli slutiti da će biti problem sa tim podsticajem, odnosno regresom za sertifikovano seme kada dođe kraj godine" — Natalija Bogdanov, profesorka Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu

Tu treba podsetiti na jednu činjenicu koja se lako zaboravlja u žurci da se objasni sadašnji deficit. Povećanje direktnih podsticaja iz 2023. godine, koje Ministarstvo danas navodi kao razlog nedostatka sredstava, bilo je obećanje nastalo nakon protesta poljoprivrednika pre tri godine. Država je od tada imala tri pune godine da planira budžet i da predvidi koliko će joj novca trebati. Tri godine.

Brojke koje objašnjavaju — ali ne i opravdavaju

Ministar Glamočić je deo problema pripisao povećanju broja registrovanih hektara i grla stoke. Profesorka Bogdanov na to odgovara razlikovanjem dva tipa podataka koji se često mešaju. S jedne strane su statistički podaci o poljoprivrednoj proizvodnji, koji se oslanjaju na popise. S druge su podaci iz registra gazdinstava, odnosno e-Agrara. Popisi pokazuju smanjenje broja gazdinstava i smanjenje stočnog fonda. Ali e-Agrar je omogućio znatno lakšu registraciju za ostvarivanje podsticaja — i brojke su krenule nagore.

Prema podacima kojima profesorka raspolaže, u registru je 2023. godine bilo oko 330.000 gazdinstava. Danas ih ima približno 450.000. To je skok od sto dvadeset hiljada novih prijava u tri godine. Olakšana registracija i veći iznosi subvencija podstakli su interesovanje — to je logično i očekivano. Ali to ne objašnjava zašto sistem nije bio spreman da primi masu koju je sam stvorio.

Tu se otvara pitanje koje na terenu svi postavljaju šapatom, a retko na glas. Profesorka Bogdanov ukazuje na ograničenje subvencija na gazdinstva do sto hektara, zbog čega se veće površine formalno raspoređuju na više članova porodice. Prijavljuju se i parcele koje se ne koriste za poljoprivrednu proizvodnju.

„Najveći problem, i ono gde se udruženja poljoprivrednika danas mnogo žale, jeste taj što tu ima fiktivnih gazdinstava" — Natalija Bogdanov, profesorka Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu

Povećanje broja registrovanih korisnika može objasniti rast potrebnih sredstava. Ali ne opravdava izostanak planiranih isplata. Postoji razlika između objašnjenja i opravdanja, i ta razlika je upravo ono što ratar na terenu oseća na svojoj koži.

Šteta koja je već učinjena

Ovde nije reč o budućem riziku koji se može izbeći dobrom merom ili naknadnim rebalansom. Profesorka Bogdanov je odlučna u tome: šteta je već pretrpljena. Mnogi ratari su planirali ulaganja u setvu, nabavku semena i mineralnih đubriva računajući na obećani novac. Pojedini su uzimali kredite pod pretpostavkom da će subvencija stići na vreme i pokriti deo troškova. A onda su, kada su shvatili da novca nema, bili prinuđeni da se povuku.

To povlačenje izgleda ovako: upotreba nesertifikovanog semena, manje količine đubriva, redukovana obrada zemljišta. Ozimska setva se privodi kraju sa manje sredstava nego što je bilo planirano. Neke je taj pritisak naterao da pređu na jare kulture, menjajući celu proizvodnu strategiju gazdinstva.

„Mnogi od njih su bili prinuđeni da, je l' tako, zaseju jare kulture, da se ozimska setva privodi kraju sa manje sredstava nego što je bilo planirano, a to onda znači korišćenje nesertifikovanog semena, manje đubriva, redukovana obrada i tako dalje i tako dalje, što znači da je šteta načinjena već nepovratno" — Natalija Bogdanov, profesorka Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu

Šta to znači za narednu godinu? Manje prinose, niže prihode gazdinstava i smanjen ukupan obim poljoprivredne proizvodnje. Poseban problem predstavlja finansiranje prolećne setve, jer niko ne zna sa koliko sredstava poljoprivrednici ući u novi proizvodni ciklus. Neizvesnost je, u ovom slučaju, gora od bilo koje konkretne brojke.

Sistem koji se sam sebi protivureči

U sistemu podsticaja već postoji mera kreditne podrške koja omogućava povoljnije zaduživanje za nabavku osnovnih sredstava za proizvodnju. Profesorka Bogdanov navodi kao primer kredite za mineralna đubriva, gde kamatna stopa može biti i nula odsto. Logično pitanje koje sledi: može li se taj mehanizam iskoristiti kao nadoknada za nedostajuće direktne podsticaje?

Odgovor je ne. Sredstva namenjena subvencionisanim kreditima su takođe ograničena. Ne očekuje se da bi se novim zaduživanjem mogao pokriti nedostatak novca za direktne isplate. A i kada bi se to pokušalo, prebacivanje tereta sa države na pleća poljoprivrednika koji već jesu u problemu nije rešenje. To je premeštanje problema sa jedne na drugu stranu bilansa.

Ono što profesorka Bogdanov posebno ističe jeste da problemi u ratarstvu neće ostati u ratarstvu. Manji prinosi i veći troškovi proizvodnje vode ka poskupljenju stočne hrane. A poskupljenje stočne hrane vodi ka dodatnim pritiscima na celokupan sistem proizvodnje hrane. Lanac je povezan, i kada jedno klinče pukne, puknuće se prenosi.

„Efekti se sele u narednu proizvodnu godinu" — Natalija Bogdanov, profesorka Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu

Šta ovo znači za čoveka na terenu

Ova priča nije samo o brojkama u budžetu. Ona je o čoveku koji je u septembru stajao pred odlukom: kupiti sertifikovano seme po punoj ceni ili rizikovati sa nesertifikovanim. Taj čovek je računao na državu. Država ga je izneverila — ne slučajno, ne iznenada, već sistematski, kroz uredbu koja od januara nije imala mesto za ono što mu je obećano.

Problem sa sertifikovanim semenom je paradigmatičan. Sertifikovano seme je osnova kvalitetne proizvodnje — nosi garant genetskog potencijala, čistoće sorte, zdravstvene ispravnosti. Kada poljoprivrednik prelazi na nesertifikovano seme, ne štedi samo novac. On gubi prinos, uniformnost, predvidivost. I taj gubitak se ne vraća ni kada subvencije konačno stignu. Sezona je prošla. Setva je obavljena. Ono što je posejano je posejano.

Povećanje broja registrovanih gazdinstava sa 330.000 na 450.000 jeste realnost sa kojom sistem mora da računa. Ali reći „ima vas više nego što smo mislili" nije odgovor. To je izgovor. Sistem koji je olakšao registraciju, koji je podigao iznose subvencija, koji je sam stvorio podsticaj za masovno prijavljivanje — taj sistem je morao da planira posledice. Nije planirao.

I sada, kada ministar u tehničkom mandatu kaže da novca nema, to zvuči kao priznanje. Ali priznanje činjenice nije isto što i preuzimanje odgovornosti. Odgovornost bi značila rešavanje problema pre nego što on postane nepovratan. Taj trenutak je već prošao.

Ovo nije vest o neisplaćenim subvencijama. Ovo je vest o sistemu koji je obećavao više nego što je planirao da isporuči, a cena te razlike se ne meri u dinarima — meri se u hektolitrima žita koji neće biti požnjeveni sledeće godine.


Izvor: Biznis.rs, 16. novembar 2026.

💬 0 komentara